Fra Ma Fu

O izložbi "Dalit, after party" još će se dugo pričati

  Fotografija         Goran Gazdek         10.10.2021.
 O izložbi "Dalit, after party" još će se dugo pričati

Teško je izdvojiti sadržaj ovogodišnjeg Fra Ma Fua kojeg bi nazvali središnjim i po kojemu ćemo pamtiti cijeli festival. Međutim, za naše domaćine, za lokalnu publiku, Daruvarčane i Daruvarčanke, to je nesumnjivo izložba fotografija Krune Lokotara  "Dalit, After Party (mobitelfotografije)". U alatnici bivše ljevaonice i talionice izložene su 33 crno bijele fotografije koje zorno svjedoče o beznađu jedne propasti. Gledajući ih u autentičnom prostoru, olupini i kosturu nekada uspješne tvornice, stegne u grlu i one koji ne mogu ni pretpostaviti što je ona značila za Daruvar, a kako neće radnike koji su tim halama stvarali nove vrijednosti, prehranjivali obitelji i podizali grad. Sjano je to za Mojportal. hr opisao Nikica Puhalo u reportaži  Dan kada su emocije ponosnim Dalitovcima, a i njihovim gostima, napunile oči suzama...

Bilo je zamišljeno da fotografije budu u razini očiju, ali masni zidovi to nisu dopustili. Predmeti između fotografija nisi planirani, spontano je postavljeno ono što je nađeno u napuštenim prostorima i na kraju se pokazalo kao pun pogodak. Publiku su do „izložbene hale“ vodili putokazi, a bilo je onih koji su ušli na neka druga vrata pa su malo lutali. Iako su mnogi željeli, zbog sigurnosti, nije bilo dopušteno švrljati po drugim halama na što su upozoravale trake. Nekoliko rupa svjedoči da su neke hale i po život opasne.

Na dnu velike hale, prije zadnjeg putokaza za lijevo, goste je za točioničkom Pivovare Daruvar dočekao majstor pivar Krešo Marić - politrena čaša Staročeškog bila je ulaznica za pristup izložbi. Nitko se nije bunio.

S dva i pol metara visoke kućice - kontejnera, nekdašnje odaje za šefove, festivalskim gotima i bivšim Dalitovcima prvo je Ivan Žada pročitao teskst pisca Selvedina Avdića napisan samo za ovu prigodu i objavljen u katalogu izložbe pod naslovom Sve mrtve fabrike liče jedna na drugu. I sve su ubijene na vrlo sličan način, o onda  Mato Pejić svoj Potamnjeli sjaj gospodara pasterizatora.

Kruno Lokotar ispričao je svoju vezu s Dalitom i objasnio kako su nastale fotografije.

"Mama je radila u ambulanti, a živim u Svačićevoj ulici koja se nastavlja na Dalit, koja je naša najzanimljivija ulica jer spaja dvorac grofa Jankovića i Dalit. I znam što su bile te horde radnika, ti ljudi u plavom koji su svaki dan prolazili kroz ulicu. Prije nekih dvije godine ilegalno sam ušao u tvornicu. Kažu ljudi da imam oko pa vidim nešto geometrije i boje, ali moram naglasiti da je ovo izložba mobitel fotografije čime se ograđujem od svake velike ambicije. Ruševine su, na žalost, fotogenične, ništa nije fotogenično kao propast, kada kroz ljevaonicu, kroz njen strop sine sunce ili plavo svjetlo na onaj mulj i čađ što je dolje ostao. Dijelom time, a dijelom i melankolijom i tugom sam se uvukao i u potpunoj euforiji okinuo stotinjak fotografija, dva puta po dan i pol. I jučer dok smo Krešo Marić i ja tražili struju da vidimo kako ćemo riješiti problem točenja piva opet je nastao jedan mali ciklus kojeg nećemo izlagati. Ovo nije samo izložba. Htio sam da se malo suočimo s onim što smo možda imali, a sada nemamo s tim da je sada dio hala ipak reaktiviran i u pogonu. Želim vam, zapravo, svima reći - puno hvala! Dragi sugrađani, dragi novinari puno vam hvala, ali molim vas prije nego Vanda Cegledi službeno proglasi izložbu otvorenom veliki aplauz za meni najvažnije goste - bivše radnike Dalita", rekao je Lokotar.

U toj zadnjoj rečenici zadrhtao mu je glas, a oči napunile suzama. "Devastiranom halom prolomio se pljesak, svi su se okrenuli prema bivšim radnicima Dalita koji su stajali nekako stisnuti jedan pokraj drugog, leđima tik do kod tog zida s napuklim tvorničkim prozorima. Trideset godina kasnije dobili su snažan, iskreni pljesak koji je odjekivao akustičnom halom i poruku da ni oni kao i ono što su radili, nije zaboravljeno i da godine koje su tu utkali u ovom prostoru i danas imaju svoju vrijednost i značaj. Bio je to najdirljiviji trenutak izložbe. Dalitovcima su oči ponovno zasuzile, emocije su nahrupile, a taj prizor u gotovo apokaliptičnom okruženju bio je toliko snažan da su oči zasuzile i nekima koji s Dalitom nemaju nikakve veze", prenio je atmoseru Nikica Puhalo u već spomenutor reportaži.

Mnogima je bilo krivo što te subote nisu mogli do Dalita, mnogi su svoje emocije iskazali na društvenim mrežama, a ovdje linkom vodimo na portal Hrvatska-Iseljeništvo-Svijet i reportažu Marije Barić.

<<< Portal HIA: Potresno svjedočanstvo na sramotu ljudskim predatorima

Izložba je premještena u predvorje kata Dvoraca grofa Jankovića i može se pogledati do kraja mjeseca, a mi ovdje objavljujemo fotografije i fotogaleriju našeg kolege i sudionika festivala Ajdina Kambera s otvaranja u Dalitu, 2. listopada 2021.

Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.