Od samog je početak 1951. godine Slavka Pavić ušla tiho na velika vrata umjetničke fotografije. Crno-bijeli svijet bio je ta umjetnička transformacija obojene okoline u kojoj živimo. Slavka Pavić ima oko za uočiti fotogeničnost jednako na licima odraslih i djece, u manekenskim pozama mladih djevojaka, kao i u urbanom i prirodnom pejzažu. Prirođeni osjećaj za sklad, ritam, mjeru i ljepotu, vodio je Slavku Pavić od fotografije do fotografije, od bilješke do bilješke, od eksperimenta do vrsnog poznavanja tehnike fotografiranja na film, te potom razvijanja negativa u pozitiv uz povećanja, što je tada (i danas ako se tko bavi analognom crno bijelom fotografijom) razlikovalo vješte znalce od diletanata.
U duhu radoznalog otkrivanja zanimljivih motiva, bez pretenzija za javnim priznanjem, ali s entuzijazmom strastvenog fotografa Slavka Pavić fotografirala je baš one trenutke i one situacije koje je povijest odjednom prepoznala kao ključne i antologijske. Možda baš zbog svog nehaja i skromnosti kojom je prepuštala svom suprugu Milanu Paviću, profesionalnom fotografu da na terenu snima što je smatrao važnim po zadatku ili po vlastitoj potrebi za izražavanjem, Slavka Pavić je fotografirala ono iza, ono prividno marginalno, ono jednostavno i ono začudno koje je stvaralo sunce i sjene njegova svjetla. Slike koje su joj se ukazivale kao lijepe i zanimljive bremenite su simboličnim značenjima i obilježene estetskim mainstreamom.
Uz sve to Slavkina je velikodušnost kojom potiče mlade autore na fotografiranje, te osobito žene koje su tek 1970-ih krenule ozbiljnije u bavljenje fotografijom uz medijsku podršku, sve je to, eto, bio i ostao razlog ove velike i zaslužene nagrade za životno djelo.
A naša draga Slavka Pavić ne posustaje. I danas se raduje fotogeničnim motivima koje okida svojim digitalcem, te ako se tko nađe u fokusu njezina objektiva, rado i veseljem poklanja isprintanu fotografiju portretiranom. Neka ne bude baš sve virtualno, kaže Slavka.
***
Slavka Pavić rođena je 20. listopada 1927. godine u Jajcu. Djetinjstvo i mladost je provela u Daruvaru. Godine 1946. upisala se na studij ekonomije u Zagrebu. Godine 1951. postala je članica Fotokluba Zagreb te je započela s izlaganjem. Surađivala je sa suprugom, istaknutim fotografom Milanom Pavićem. Jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb (1973.). Od 2006. prelazi s analogne na digitalnu fotografiju. U razdoblju od šezdeset godina bavljenja fotografijom Slavka Pavić stvorila je niz antologijskih fotografija nezaobilaznih u povijesti hrvatske fotografije 20. stoljeća. Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu te u različitim privatnim zbirkama.
