Nominirane reportaže 2020.

Svaki novi trs, svaki novi grozd, svako novo vino posve je nova priča

Sa svojih 80 Enjingi uporno okreće nove i nove stranice života. Na početku jedne nove godine od toga boljeg poticaja teško da ima. Jedini je problem što u koju karticu teksta ne može stati ni stoti dio velike životne priče. Skakali smo s teme na temu, pričali i o vinu, ali i o tamburi. Jer, život je to, a ovaj pogotovo, da je u njemu svega.

Zrin biciklima

Već dugo sam dogovarao s prijateljem, blogerom, novinarom i zaljubljenikom u cycloturizam Draženom Breitenfeldom, posjet Zrinu. Dražen je to jutro stigao oko 11 sati sa književnicom Enom Katarinom Haler. Dočekali smo ih moj susjed Dražen koji je zaljubljenik za ovakve izlete s biciklima, te Crta, vizualni umjetnik, s kojim sam posljednjih nekoliko godina imao prave biciklističke poduhvate na Smaragdnom eco film festivalu. Popili smo svi zajedno čaj i kavicu, pa smo se uputili uzvodno stazom uz Unu prema Dvoru.

Proljetno uskrsnuće

Premda je ta velika zbirka drveća i grmlja iz cijeloga svijeta ljubiteljima prirode atraktivna u svako doba godine, jer uvijek nešto cvjeta, gotovo svi posjetitelji slažu se da je najljepša početkom i tijekom svibnja, kad svoje velike cvjetove različitih boja zadivljenim očima namjernika ponude primjerice grmovi rododendrona (azaleje). To su zimzeleni grmovi koji, ovisno o vrsti, mogu imati guste kožaste listove i velike cvjetove, ili listove koji zimi opadaju i sitnije cvjetove. Rododendron se naziva još i drvo ruža.

Tlo se ljulja, kuće se ruše, u pozadini grmljavina. Spasioci plaču, majka jeca: ‘Laura, Laura...‘

Sekunde nisu sekunde, nego su sati. Stalo je sve, ostali su samo vriskovi. Ne znamo odakle dolaze, jer je oko nas prašina gušća od magle. Ljude dolaze iz tih zgrada, lica prljava od prašine i suza. Dozivaju svoje. Zapomažu. Automobili ispred zgrada zasuti su ciglom i žbukom. Gospođa iz kioska vrišti iako je neozlijeđena. Gledala je kako tone materijala padaju na automobil u kojem su čovjek i malo dijete, možda trogodišnjak, točno nasuprot nje.

Reportaža s pučine: Splitski ribar otkrio nam je zlatno pravilo na koje gastronomi zaboravljaju

Lučica je sada puna ribara i majstora koji popravljaju pente, bruse i farbaju brodove. Prizor kao s juga Italije. Zapuštene brade, sol u kosi, brodarske cipele, požutjeli nokti od cigareta i mornarske majice. Galama i hrpa vina. Svi s autoritetom pozdravljaju Joku, jednog od najnagrađivanijih i najboljih sportskih ribara kluba Mornar. Kakva scena. Za ne povjerovati da se ovo sve događa samo 10-20 metara od glavne prometnice, nebodera, ostakljenih ureda, gužve i gradske vreve.

Priča iz Jordana: U zemlji sinova pustinje

Ponovno se pokazalo da u većini egzotičnih država, taksisti (čast izuzecima) koji te voze od aerodroma do nečega, najčešće spadaju u karakterno najniži sloj ljudi u toj zemlji. Odglumljeno ljubazni, prikriveno nekulturni, nervozno ubrzani, jer vrijeme je novac, i ono najvažnije, iskusno bezobzirni u naplati najmanje dvostruko veće cijene od one stvarne. Najgora stvar nije u tome što si vožnju platio puno više nego što si trebao, već u osjećaju što znaš da te taj taksista smatra samo još jednim glupavim turistom u nizu.

U poljoprivredi se još nisam susreo s nekim tko bi mi rekao bravo. To moramo mijenjati

Voćarstvo, višnje, eko proizvodnja? Neodrživo je, čupat ćeš voćnjak. EU fondovi?! Kakvi novci, nema kruha bez motike, dio je onoga što je, tražeći savjete, slušao Tomislav Haršanji, vlasnik Agro HAHA, obrta u poljoprivredi. Sad na vlastitom primjeru želi pokazati i dokazati suprotno.

Lica skrivaju crnim maskama i vode se filozofijom Brucea Leeja

Prvi je dan nove kineske godine, 26. siječnja. Nedjelja je, uobičajen dan za proteste u Hong Kongu. U grupama na aplikaciji Telegram najavljeno je obilježavanje godišnjice od pobune u Mong Koku, dijelu Hong Konga gdje je 2016. policija htjela ukloniti brojne ulične prodavače hrane i sukobila se s građanima. To može značiti kaos na cesti, a može proći i mirno. Nova godina je ovdje obiteljski praznik i ljudi su u domovima.

Jutarnji u tajnom noćnom životu Zagreba: ‘Upiši se, daj 50 kuna, uđi u podrum i šuti o tome‘

Čuo sam za jedan podrum u koji ne može svatko ući. Mračna rupa nalazi se u sklopu jednog od frekventnijih mjesta za izlaske u strogom centru Zagreba. Tu se, kažu ljudi, pleše i pije poslije ponoći kada se zbog epidemioloških mjera zatvaraju službena vrata kafića. I ne samo tu.

Slomljena je, ali još ima snage za borbu; Vrgorska majka sanja topli dom: Izbavite me iz ovoga pakla da mogu spasiti svoju djecu

Koliko majčinske ljubavi mora imati žena koja je spremna javno priznati da je njezinoj djeci bolje živjeti negdje drugdje, nego s njom. Elena Roso Lauš, 26-godišnja majka dva dječaka u dobi od sedam i tri i pol godine te curice od pet godina, smogla je snage i to izgovorila pred sucem. Predala ih Centra za socijalnu skrb, koji su braću i sestru smjestili u SOS Dječje selo Ladimirevci i to svega nekoliko dana prije Božića.

Zajedništvo u različitosti: Kapelna - više od običnog sela

S desne strane Karašice, južnije od Viljeva, nalazi se Kapelna, mjesto koje se u dotursko doba nazivalo Poljana, a pripadalo je osuvačkom imanju pakračkih plemića Tetena. Ime Kapelna dobilo je prema mađarskoj riječi kapolna, što znači crkva, kapela. U vrijeme turske okupacije počelo je naseljavanje Srba. Dolazak znatnog broja Srba u velikoj mjeri zabilježen je kada su Turci protjerani i tada je nastalo ovo selo sa srpskim stanovništvom.

Načelnik: Neka nas ukinu, ali tko će onda umjesto mene voziti ljude doktoru i pokapati mrtve

Što se mene tiče, mogu već sutra ukinuti Općinu Civljane! I ja ću, kao i drugi, otići u Knin, raditi u Divu, a pitam vas tko će ove ljude voziti na hitnu pomoć, doktoru, ići za njih u ljekarnu, cijepati im drva i pokapati ih kada umru?! Sve vam to ja radim! Ja sam svima pokopao pokojne babe, djedove, roditelje. Nemamo grobara, nemamo vozača, sve ja radim...