Fotografija: Hrvoje Jelavić
Datum objave: 18. listopoda 2020.
***
Što se mene tiče, mogu već sutra ukinuti Općinu Civljane! I ja ću, kao i drugi, otići u Knin, raditi u Divu, a pitam vas tko će ove ljude voziti na hitnu pomoć, doktoru, ići za njih u ljekarnu, cijepati im drva i pokapati ih kada umru?! Sve vam to ja radim! Ja sam svima pokopao pokojne babe, djedove, roditelje. Nemamo grobara, nemamo vozača, sve ja radim... Kad god u selu nekom nešto treba, zove mene i ja skačem, bez obzira na to što radim u Općini ili kući, jer i sam imam suprugu i dvojicu sinova. Rintam za sve, a oni nezadovoljni – nije lako ovih dana Petru Preočaninu (SDSS), načelniku Civljana, najmanje općine u Hrvatskoj.
Nema radnog vremena, na usluzi je “od jutra do sutra”, a Općina mu ne silazi s novinskih stupaca. I to ne po dobru. Najprije je njegov zamjenik, HDZ-ovac Ante Gutić podigao vilu s bazenom na izvoru Cetine, što je poprilično loše primljeno i u Civljanima i u Cetini, toliko da je došlo do nacionalnih medija.
– Evo pogledajte vi tu kućerinu. Tu uz izvor iz kojega cijela Vrlika i mi skupa s njom pijemo vodu. Ovdje nema kanalizacije, sve ode u vodu – pokazali su nam mještani novu, žutu građevinu, ispred koje se modri voda u bazenu, a nešto niže razlivena Cetina i pogled kao iz bajke.
– Onda Pločasti most, spomenik kulture napravljen od stećaka, tu ga kao nešto Općina renovira, a zapravo pere lovu. Devastira zaštićeni prostor. Prosvjed je bio u subotu. Došao je Miro Bulj, doveo Sinjane na konjima. Zaustavit ćemo ovo što su započeli. Bila je i policija u Općini – otkrivaju nam mještani, ali svoja imena uglavnom skrivaju.
S obzirom na to da su imenom i prezimenom prozvali donačelnika Gutića, najprije njega zovemo i pitamo što je zapravo s tom kućom.
– Ništa tu sporno nije i ja ništa ne krijem. Bila je ruševina, kupio sam je od vlasnika za 10.000 eura i 7. ožujka 2019. je legalizirao. Kuća je napravljena 80-ih i ni milimetar nije izašla iz gabarita. Postavljen je biopročistač, imam i ugovor s ovlaštenom tvrtkom o njegovu održavanju. Što se tiče kuće, sve vam je jedan kroz jedan, a ovo rastezanje po novinama i blaćenje završit će na sudu – poručio je Gutić.
Načelnik Petar Preočanin, čim smo ušli u njegov ured u velikoj, kamenoj općinskoj zgradi koja se nalazi uz cestu D1, pokazuje dozvole za renoviranje mosta raširene po radnom stolu.
– Naravno da je policija bila ovdje, prijavili su me zbog Pločastog mosta i nitko sretniji od mene zato što je bila. Vidjeli ljudi sve ove dozvole, okrenuli se i otišli. Evo suglasnost Hrvatskih voda za sanaciju kamenog pješačkog mosta, rješenje Županijskog upravnog odjela za zaštitu okoliša, Vodopravna potvrda... sve imamo. Ništa ja ne radim sam, to je sve struka tako odredila. Ali, njih u selu nije briga za sve ovo što vam je govorim. Ja znam točno tko će vam što reći. Ima tih koji se uvijek bune, ali u posljednje vrijeme napadaju sa svih strana. Sve je krenulo kada je moj zamjenik napravio kuću. Nije moje da ga branim, ali sve je legalno, znaju oni to jer su i njega prijavili i inspekcija je bila. Znate kako vam je, ljudi čovjeku mogu oprostiti sve osim uspjeha. Je li bilo dobro kada je bila ruševina?! Nije to tamo jedina kuća, ali samo im njegova smeta – odmahuje glavom načelnik Preočanin.
Zanimljivo je što je njegov zamjenik Ante Gutić iz HDZ-a nekada bio načelnik, a on njegov zamjenik. Kada su se vremena promijenila, Preočanin je pobijedio dva zadnja puta na izborima i od tada je on načelnik, a Gutić zamjenik.
Općina iz dva sela
Općina Civljane sastoji se od dva sela: Civljana i Cetine. Ima 239 stanovnika, oko 200 ih stalno tu živi. U Civljanima je tek 40-ak stanovnika, većina je u susjednom selu Cetina, u kojemu izvire rijeka Cetina. Velika većina su Srbi. Ima 20-ak djece, do osnovne škole u Kninu organiziran je besplatan prijevoz za osnovnoškolce. Općina subvencionira prijevoz za srednjoškolce.
Osim što nema školu i vrtić, općina Civljane nema ambulantu, poštu ni trgovinu. Svaki dan osim nedjeljom dolazi im dućan-kombi s namirnicama. Ljudi rade u Kninu, Drnišu, a većina stanovništva bavi se stočarstvom. Po pašnjacima su stada ovaca, čuvaju ih uglavnom stariji ljudi.
– Nema nas puno. Evo, muž i ja smo u penziji, čuvamo ovce. Ovo su naše, imamo ih 50, a ljeti uzmemo i tuđe, bude ih po 300. Kako živimo? Uz ovce smo, a muž vozi, odemo di kad do Knina u dućan i to je to. Imamo mi tu kombi-dućan, dolazi, ali skup je. Nema doktora, a puno je starih ljudi u selu. Dica su nam otišla, dvi kćeri su udane, sin radi u Drnišu, nema tu perspektive – ocjenjuje gospođa koju zatječemo kod ovaca. Voljna je za razgovor, ali ni ona ne želi otkrivati svoj identitet. Hrvata je malo, kaže ona, Srbi su u većini, ali problemi koje imaju, kaže ona, nemaju veze s nacionalnim.
Prolazeći kroz Cetinu zapažamo kuću na kojoj je ploča “Trg dr. Franje Tuđmana”. Vlasnika nismo zatekli, a načelnik Preočanin kaže da je postavljena iz inata.
– Hrvat je, u sporu sa susjedom Srbinom, pa eto. Ja s tim nemam ništa. I ne mogu ništa. Neću se miješati i ne trebam – zatvara tu temu Preočanin.
Samo zvuči kao dobra plaća
Zapažamo i stado krava, doznajemo da su vlasnici obitelj povratnika iz Srbije. Osnovali su OPG. U Civljanima su i dva veća privredna subjekta: punionicu vode Cetina i kamenolom u kojima radi 30-ak ljudi. Još su četiri radna mjesta u Općini: načelnik, zamjenik, pročelnica i djelatnik za održavanje javnih površina.
– Imamo pomoć u naravi i novcu. Ja im radije dam u materijalima, izbjegavam jednokratnu novčanu pomoć zato što mu ti daš 1000 kuna, a on pošalje djetetu u Srbiju. Ovako, kada znam da netko nešto radi, pomognem mu u građevinskom materijalu. Nitko nije, hvala Bogu, gladan. Imamo 33 korisnika Centra za socijalnu skrb – govori Preočanin.
Općina nastoji svima olakšati život. Materijalno pomaže starijim, siromašnim sumještanima.
– Imamo pomoć u naravi i novcu. Ja im radije dam u materijalima, izbjegavam jednokratnu novčanu pomoć zato što mu ti daš 1000 kuna, a on pošalje djetetu u Srbiju. Ovako, kada znam da netko nešto radi, pomognem mu u građevinskom materijalu. Nitko nije, hvala Bogu, gladan. Imamo 33 korisnika Centra za socijalnu skrb – govori Preočanin.
Dodaje da se, otkako je on tu, nikad nije dogodilo da zimi netko zbog neočišćenog snijega ne može do svoje kuće. Struja i voda neupitni su, a asfalt ide do svake kuće.
– Evo, sad muž i žena iz Splita žele obnoviti, nešto pokrenuti i češće dolaziti, napravit ćemo im pristupni put – govori Preočanin.
– Otac mi je već star i vratio sam se da bih mu bio pri ruci. Osnovao sam s kumom OPG. Ovo su naši krumpiri i kukuruzi. Ovi kanali koji idu ovuda tu su sto godina i ljudi su uvijek pregrađivali potok i navodnjavali polje kad je suša. Međutim, zamjenik načelnika Gutić prijavio nas je Hrvatskim vodama, oni su došli tu i zabranili nam navodnjavanje, a mi smo jedini koji tu malo ozbiljnije obrađujemo zemlju. Načelnik je tu samo pijun, radi po nalogu – kaže Ivetić, koji u zakupu ima dosta zemlje.
– Mi smo jedini koji u selu oremo, nitko ništa nije obrađivao, a ima ekipe koja je uzimala poticaje. Sada im smetamo pa onda izmišljaju priče, prijavljuju nas policiji i žele nas otjerati – govori Aleksandar Ivetić. Podršku, kaže, ima od dvojice Hrvata.
Prozvani donačelnik Ante Gutić ne krije da ih je prijavio, ali naglašava da im on ništa nije zabranio.
– Istina. Nazvao sam Hrvatske vode u ime Općine, predstavio se i prijavio ih da su zagradili potok. Došla je inspekcija i naredila im da moraju pustiti protok vode bar 30-40% kako bi prolazili punoglavci i ostala živa bića. Je li se pohvalio da je u tom potoku držao ovce? – uzvraća Ante Gutić.
Pitamo načelnika Petra Preočanina što zna o ovome.
– Na žalost, moram reći da je to ekipa koja je bahata, misle da mogu sve, a ne može se sve. Nije njima ništa Općina zabranila, već Hrvatske vode. Morali su ostaviti protok, nisu to radili. Postoje neka pravila, moraju ih se držati kao i svi ostali – kaže načelnik Preočanin, koji je zadovoljan što u općini ima povratnika.
Vratio nam se i jedan bračni par. Ovdje su dobili blizance. Općina za svako novorođeno dijete daje 5000 kuna. Inače, moram reći da se, bez obzira na seoske nesuglasice koje nemaju veze s nacionalnim, Hrvati i Srbi dobro slažu. Nema kod nas razdvajanja. Pa i ovaj most tu je da bi spajao – vraća Petar razgovor na Pločasti most. Boli ga pobuna, sve je napravio u najboljoj namjeri.
– Ja sam bio taj koji je na zahtjev ljudi, slušajući što oni govore, pokrenuo da se nešto napravi i da rekonstruiramo ovaj most. Pozvao sam struku i struka je odredila što i kako treba raditi. Ljude sada zbunjuje taj novi dio, koji će biti na početku i kraju mosta, i boje se devastacije. Pa nisam ja ništa sam izmislio. Da bi se most uredio, stećci moraju najprije van. Ništa se ne smije raditi u koritu rijeke, treba se stećak vani spojiti, zalijepiti i vratiti. Svaki je kamen obilježen i svaki će biti vraćen na mjesto. Ne vade ih zato da ih ukradu i odnesu, kako tvrdi Miro Bulj, nego zato što ti u rijeci ne smiješ udariti čekićem. Mi sve papire imamo. Konzervatorski odjel iz Šibenika odredio je što treba raditi, a sredstva je dalo Ministarstvo kulture, fratar iz Šibenika pomogao nam je pri aplikaciji. Sve je bilo transparentno. Općina je investitor sanacije mosta, mi smo to pokrenuli, u najboljoj namjeri. I sve će biti napravljeno u skladu s propisima. Godinama smo spašavali taj most, pred urušavanjem je, a kada ga uredimo, bit će atrakcija i ljepota. Imamo vrhunski spomenik, jedinstven, imamo vrelo Cetine, priroda nam je kao stvorena za izletnički turizam. Pokušavamo nešto pokrenuti, da ljudi počnu dolaziti – govori Preočanin.
Turističko tržište
Na jednom od izvora Cetine, nedaleko od čuvene crkve sv. Spasa, prije mjesec dana otvoren je vidikovac, napravili su staze i označili prostor, u suradnji s Turističkom zajednicom. Srećemo obitelj, izlaze iz vozila beogradskih registarskih oznaka.
Kafić inače postoji blizu izvora, ali zbog COVID-19 vlasnik je odlučio da ga ove godine neće otvoriti. Pogriješio je, smatra načelnik.
Na području Civljana već su četiri kuće za iznajmljivanje i laganim koracima pojavljuju se na turističkom tržištu. Velikih planova i projekata nemaju.
– Nismo odavde, ali tu smo blizu. Ovdje je zaista predivno. Šteta što nema kafića da sjednemo, pijemo kavu i divimo se – kažu.
– Ja nikada nisam htio ići u avanturu. Ti europski fondovi mač su s dvije oštrice. U nešto se upustite, ne napravite, a nikad ne znate što vas može spriječiti, i onda plaćate kaznu. Ja to, hvala Bogu, nikad nisam doživio. Mi smo oprezni. Gledam koliko ću dobiti od ministarstava, jednog, drugog, trećeg, Županije, slažemo financije i tek kada je sve zaokruženo, krećemo u posao da ne bih, Bože sačuvaj, Općinu ubacio u neki minus – tvrdi Petar Preočanin i kaže kako se do sada to nikad nije dogodilo.
***
Slavica Vukovic, diplomirana je novinarka. U Večernjem listu piše od 1998. godine. Dopisnica je iz Splita, a pokriva pola Dalmacije, područje sve do Dubrovnika. Prati sve: od dolazaka stranih državnika, predsjednika države i Vlade, lokalne politike, kulture pa sve do crne kronike. Reportaže su joj najdraži dio profesije, prije svega priče o ljudima koje svakodnevno susrećemo, a o kojima vrlo rijetko čitamo u novinama.
