Fra Ma Fu
Logo

U poljoprivredi se još nisam susreo s nekim tko bi mi rekao bravo. To moramo mijenjati

  Nominirane reportaže 2021.         Željka Rački-Kristić         14.07.2021.
U poljoprivredi se još nisam susreo s nekim tko bi mi rekao bravo. To moramo mijenjati
Autor: Željka Rački-Kristić
Medij: Agroklub
Link na izvornik: U poljoprivredi se još nisam susreo s nekim tko bi mi rekao bravo. To moramo mijenjati
Datum objave:  15. siječnja 2020.

***

Nije bitan rezultat, bitna je igra. Mora biti ha-ha. Nije bilo, sad mi je, kaže Tomislav Haršanji, vlasnik Agro HAHA, obrta u poljoprivredi koji na vlastitom primjeru želi pokazati i dokazati da je poljoprivreda prekrasna djelatnost od koje se može živjeti, a da su sredstva europskih fondova itekako dostupna svima.

Za razliku od onoga što je kao mladi poljoprivrednik doživio tražeći savjete i pomoć, odlučan je mijenjati stvari. Olakšati drugima put i smanjiti negativno viđenje ove grane gospodarstva. 

"Nažalost, u poljoprivredi se još nisam susreo s nekim tko bi mi rekao bravo. Čudno je to, obično kad dođeš kod nekoga zainteresiran za njegovu branšu, on će ti je hvaliti, pitati što te zanima. No, u ovom sektoru s kim god sam pričao, bilo je odmahivanje rukom. Voćarstvo, višnje, eko proizvodnja? Neodrživo je, čupat ćeš voćnjak, nema tu novaca", prisjeća se početaka.

Kad je, kaže, čuo za europske fondove, koga god bi pitao bilo je "ma daj, ti ćeš nam pričat, soliš nam pamet, što ti znaš, mi smo tu 100 godina, ti ćeš se pokupit' i otić' za par godina, kakvi novci, nema kruha bez motike". "Veseli je to bio početak, apsolutno sam bio destimuliran sa svih strana", podsjeća na vrijeme kada je odlučio digitalni svijet i posao u komunikacijama zamijeniti poljoprivredom. 

Iz digitalnog svijeta u - traktor 

Taj Đakovčanin, tad zaposlen u Osijeku, suprug i otac četvero djece, nije se dao obeshrabriti već je 2014. doselio s obitelji u malo selo Kućance Đakovačke s idejom iskoristiti ono što je njegov otac dobio u nasljedstvo. Bio je to, kaže, prelazak iz digitalnog svijeta u - traktor

"Obično ljudi uz poljoprivredu odrastaju, rijetko tko na način kao ja. Tata se je bavio poljoprivredom, ali više kao hobi jer je srednjoškolski profesor", otkriva dodajući da je otac naslijedio traktor i zemlju, radio ratarstvo jedno vrijeme, onda u arendu dao zemlju, a kada su krenula kapitalna ulaganja za podizanje višegodišnjih nasada, podigao višnjik. "Dakle, imao sam doticaja s poljoprivredom, bio u traktoru, ali 'bez mozga'. Sjedneš i voziš kao klinjo", smije se. 

Voćnjak s višnjama na 2,5 hektara preuzeo je 2015. kada je registrirao svoj OPG HAHA i iz konvencionalne prešao u eko proizvodnju. Za Program ruralnog razvoja čuo je slučajno i to prvo za podmjeru 6.3., no rok za prijavu je bio kratak. "Bio sam kod knjigovođe i on me pita: jesi vidio ovih 15.000 eura? Rekoh, jesam, ali ne stignem rješavati. Upita me, a jesi vidio ovih 50.000? Tu je natječaj, pročitaj si", otkriva kako je krenula njegova priča s prijavama na natječaje iz Programa ruralnog razvoja. 

Do tad, priznaje, nije znao ni da postoje konzultanti. "To mi je bila strana riječ. Uglavnom, čitam pravilnik o podmjeri 6.1. "Potpora mladim poljoprivrednicima" i iz njega sve jasno kao dan, dobivam novce 100%, mlad, eko proizvodnja, lokalna jedinica izrazito nerazvijena", opisuje svoju prvu prijavu i to na natječaj za tip operacije 6.1.1. još 2015. godine. Dobivene novce uložio je u traktor, prikolicu za stajnjak i frezu. Samo traktor stajao ga je 40.000 eura, a u nabavku planiranog malo je i svojih novaca uložio. 

Kakvi euri iz Europe i tko će ti dati 50.000?

Kada je ljudima pričao o tome, uzvraćali bi mu što priča gluposti? Kakvi euri iz Europe i tko će mu dati 50.000 eura?! Dodatno, priča nam, nekako se u to vrijeme pojavila serija o Vikinzima što mu je bilo jako zanimljivo. Dugačka kosa, izbrijano sa strane s nekom pletenicom."Bio je to spektakl - čudno izgleda, došao iz grada, ne zna skoro ništa o poljoprivredi, propagira eko i još priča o dijeljenju nekakvih novaca", opisuje Tomislav koji je, dodaje, savjetovao i starijima da prepišu OPG na djecu i iskoriste ta sredstva, ali nisu ga shvaćali ozbiljno. Naprotiv, protivili su se tome. 

Nakon uspješnog prolaska, prijavio se i na natječaj iz operacije 4.1.1., ali nije prošao. Nedostajao mu je jedan bod. Onda se prijavio na podmjeru 6.2. "Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području" odnosno tip operacije 6.2.1., opet prošao i dobio novih 50.000 eura.  

"Realno, i prije nabave novog, imao sam stari traktor što je dida kupio 1976. koji mi je bio dovoljan, ali rekao sam sam sebi bavit ću se tom djelatnošću godinama, ako ne profesionalno, barem iz hobija i nema smisla da radim s mehanizacijom starom 40 godina. Nema volje, znaš da moraš prvo ići traktor 'došarafat' pa da neće upaliti, pa spoji ga na punjač, nemaš volje", otkriva. 

Opet je bilo: što će mu traktor od 100 konja za pet hektara?! No, odlučio je početi s uslugama."Shvatio sam da svoje obradim brzo, a imam potencijal obrađivati puno veće površine uslužno nego što ću ikad moći dok svoje okrupnim. Nabavio sam i malčer, frezu, podrivače, tresač, ralicu, bušač, sve što sam vidio za uporabu", objašnjava. 

Cijelu priču zaokružuje i stavlja točku na "i" kada je ulaganje u proizvodnju u pitanju, s novom prijavom i prolaskom na natječaju za tip operacije 4.1.1. "Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava". "Riječ je o podizanju nasada lješnjaka i rekonstrukciji nasada te kupovina novog traktora - 70% povrata, vrijednost ulaganja preko milijun kuna. Ukratko, dižem nasade, dio čupam, podižem nove lješnjake i proširujem površine na novih 5 hektara nasada", opisuje planove dodajući da je zbog prolaska na mjeri 4 morao registrirati obrt pa je OPG HAHA postao Agro HAHA, obrt u poljoprivredi

Krenuo u tri pravca - proizvodnja, prerada i usluge

"S višnjama su stalno štucavice, to bi bila knjiga - rekao sam da ću je jednom napisati. Bilo je stvarno napetosti. Od čekanja na naplatu i otkazivanja narudžbi do toga da mi je prošle godine zbog lošeg vremena propao cijeli urod", kaže dodajući da je iza svega dosta negativna pozadina, ali pozitivno je što se naučiš nositi s nekim stvarima, ulaziš u taj neki odrasli svijet, apsolutno nezaštićen, boriš se što ćeš dalje i tu većina odustane. On je rekao ide do kraja pa što bilo. "Tražim model s kojim ću uspjeti u tom nekom neuređenom prostoru što se tiče proizvodnje, prodaje i naplate višnje. Postići neki ekonomski rezultat", otkriva napominjući da ima osjećaj kao da mu neka viša sila kaže da ne treba zarađivati novce na višnjama.

Da zarađuje na nečem drugom, a ovim se bavi iz hobija. No, sad je krenuo u tri pravca - proizvodnja višanja i lješnjaka, prerada višnje u likere i vino te davanje usluga. "Slijedi mi period sazrijevanja - da vidim je li to proizvodnja, prerada ili usluge", naglašava i navodi da je zapravo "pobjegao" u poljoprivredu. Radio je u komunikacijskom sustavu, dosta mu je bilo priče, oblika kapitalizma u kojem imaš "targete".

Postalo je, priča, opterećujuće i ostavilo je traga, nekih pozitivnih, nekih negativnih. "Fokusiram se na pozitivne - naučio sam razvezati jezik. Obično sam bio šutljiv i povučen, nisam inicirao razgovor. Nije mi se dalo. Ako ćeš me pitat', pričat ćemo cijeli dan. Ako ćeš šutjet, šutjet ćemo cijeli dan", smije se i nastavlja da mu slijedi da shvati što je postigao i kuda dalje.

"Dosta se toga napravilo. Nisam sam napravio, meni je to omogućeno kroz obitelj. Sve je došlo kroz obitelj. Roditelji su mi dali na korištenje, pomagali kad god je nešto trebalo. Moja obitelj, supruga i četvero djece - zbog njih to radim", naglašava. Odlučio se baviti poljoprivredom da bi mogao biti uz njih te je morao napustiti posao od 9 do 18 sati. Nedavno mu je, otkriva nam, sin bio bolestan, završio pet dana u bolnici. Ostavio je sve i bio s njim. "Žena doji s malim djetetom i nije mogla ići na pedijatriju, a ja sam opušteno 5,6 dana ležao s njim. Trebao sam podići još koji hektar nasada - ma, na proljeće ću. To mi je neki motiv, fleksibilno radno vrijeme, mogućnost ekspanzije po potrebi, ako imaš opravdanu investiciju", priča Tomislav kojemu je tek 27 godina, ali iskustvo koje malo tko i puno stariji ima. 

Eko priča je priča o HAHA

Uz uspješne prolaske na natječajima iz mjera 4 i 6, Tomislav je kao eko proizvođač i korisnik IAKS mjere 11. Točnije, podmjere 11.2. "Plaćanja za održavanje praksi i metoda ekološkog uzgoja". 

"To je ta priča o HAHA. Mora biti ha-ha jer konvencionalna proizvodnja nije bila. Sad je ha-ha, imam eko proizvodnju koja je više ekstenzivna. Nemam manje posla, ali sam opušteniji", kaže nam. Prska više nego u konvencionaloj, ali sredstvima koja su za ojačavanje bilja. Ne može, dodaje, ništa suzbiti, može samo prevenirati. Ako se pojavi neka bolest, znači da nije dobro prevenirao. "Nemaš rokova, da moraš prskati točno tad s ovim pa onim, nema karence, mogu prskati dan prije berbe jer nije toksično - jednostavno opušteno", priča dalje navodeći da su u ekološkoj poljoprivredi sredstva potpore nagrada jer nikako drugačije ni ne možeš suzbiti korov. Više motiv za ove u konvencionalnoj da prestanu koristiti herbicide, a koji uporno kažu "ma ne mogu oni to meni platit da se idem mučiti".

"Ne zanimaju ih priče o uništavanju zemljišta, o reziduama koje se nikada ne mogu isprati, ljudi su uvjetno rečeno kratke pameti", tužan je, ali uvjeren da će se stavovi mijenjati. 

Svojom pričom i primjerom želi upravo to - ne samo ukazati na dobrobit eko proizvodnje već na brojne mogućnosti koje poljoprivreda nudi, a mladi se umjesto s pozitivom susreću s "ma ne vrijedi ti to". 

"Prebacio sam fokus s novca na obitelj, da sam u krugu obitelji, da živim u obitelji, radim što volim, da mogu prestati raditi ako ne želim. Želim motivirati mlade. Netko voli kopati, netko voli sjediti u traktoru, ja volim šetati s kamerom. U poljoprivredi možeš raditi u marketingu, raditi promociju za druge... Lepeza i aktivnost djelatnosti je široka", objašnjava otkrivajući i da sebe vidi i u zastupanju nekih firmi za strojeve. Želi pokazati koje je probleme proživljavao, istraživanje, dolazak do informacija, pa kupnju stroja od 50.000 kuna koji nije dobar. Traži model kako olakšati drugima."Mladi se uvode u poljoprivredu cijeli život. Netko mi je rekao da mladi poljoprivrednik ne postoji - taj mladi postane pravi poljoprivrednik kad njegov tata izađe iz biznisa, a dotad je već stari poljoprivrednik. Mladi s jedno 40 godina. Ima istine u tome", objašnjava.

Na djecu moramo prenositi pozitivu

Koliko je malo toga na početku znao, najbolje možda opisuje situacija s pucanjem kardana na traktoru. Nakon kupovanja nekoliko novih (jer dosta ih je puklo), trgovac ga je upitao kako to da svima radi, a njemu stalno puca i postavio ključno pitanje: Podmazuješ li? 

"Bilo je zaista svega. Prošla godina je s višnjama bila ajme meni, majko moja. No, veći mi je uspjeh i nagrada što sam mogao to proživjeti na način da nisam prolupao, nisam otišao, pokrčio, rekao da se ništa ne isplati. Psihička stabilnost do koje dolaziš kroz izazov, puno je više od 10, 20 tisuća eura". napominje navodeći da novac dođe i ode, a ono što ostaje je karakter i pozitiva koju moraš prenositi na djecu gdje su, po njemu, svi poljoprivrednici poklekli. Nisu se uspjeli izboriti s tom nesigurnošću, na sve načine mlade destimuliraju, a djeca imaju kapital. Mogli bi raditi 10-15 hektara, s koliko novaca ovisi o njima.

"Puno je faktora, najveći na koji ne možeš utjecati je vrijeme, sve drugo je rješivo", zaključuje Tomislav. 

***

Željka Rački-Kristić je diplomirana inženjerka poljoprivrede s dva desetljeća dugim iskustvom u novinarstvu, od lokalnih medija preko Večernjeg lista do uređivanja portala civilnih udruga. Urednica je portala Agroklub, predsjednica ogranka dopisnika HND-a, zamjenica predsjednika Županijskog vijeća HND-a te članica Međunarodne udruge agrarnih novinara (IFAJ).

Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.