Pomišljam kako ima već nekoliko prvih hrvatskih pjenušaca, pa dopuštam brku da mi se smješka kao što ni nekad nije baš bilo smiješno kad sam kao vrlo mlada i politički neiskusna mlada novinarka natrapala na prvu od prvih partizanskih gimnazija te bezuspješno, nakon višemjesečne javne polemike, nisam uspjela utvrditi koja je stvarno prva. No, u Zavičajnom muzeju Slatina ravnateljica Dragica Šuvak i gradonačelnik Denis Ostrošić i vinar Ivan Halas iz Vinarije Stari podrum nazdraviše novinarima na Fra Ma Fu festivalu reportaže i reportera početkom rujna podsjetnikom prvoga pjenušca - piše Božica Brkan na Oblizekima internetskom magazinu u kojemu se njeguje svakidašnja kultura stola, hrane i prehrane, pića i dobroga druženja...
Osim što su se bavili obradom zemlje i stočarstvom te uzgojem šuma, knezovi su gradili infrastrukturne objekte – vodovod, mostove, prometnice (ceste, željeznička pruga), obavljali melioraciju terena i dr. Imali su industrijska poduzeća u svom vlasništvu: tvornicu pjenušca, tvornicu cementne robe, tvornice žeste, pilanu i ciglanu, pravo mlinarenja na dravskim i potočnim mlinovima, pravo ribarenja na Dravi kod Kapinaca, pravo sajma u Slatini, kao i pravo maltarine na dravskom prijevozu između Sopja i Dravakeresztura. Tragovi njihovih industrijskih pogona vidljivi su u slatinskom kraju do današnjih dana.
Sada se obnavlja trag prvoga pjenušca, koji proizvodio od sorte grožđa kadarka,koja se još uzgaja u Mađarskoj i Vojvodini. U vinariji Stari podrum 2007. godine pokušali su obnoviti proizvodnju pjenušca, a cijelu priču je prošle godine nastavio novi vlasnik Ivan Halas. Ove je godine flaširao 1864 boce pjenušava vina Slatinski biser. Baš toliko da na simboličan način obilježi godinu kad je pokrenuta proizvodnja prvog hrvatskog pjenušca u vinariji Kneza Schaumberg-Lippea. A sve, kako nam je protumačio, želeći brendirati taj proizvod te stvoviti prepoznatljiv suvenir grada prvoga hrvatskog pjenušca.
Lani, prve godine, proizveo je 1000 boca od chardonnaya, pinota sivoga i pinota crnoga i to po klasičnoj metodi Dom Perignon s najmanje jednogodišnjega dozrijevanja s okretanjem boca. Problemom se pokazala, izgleda, preniska cijena, jer nitko, tvrdi proizvođač, ne vjeruje da litra stoji samo 6 kn, pa u tome i nalazi razlog što zasad nema kupaca.
Onaj prvi proizvođač 1864. u toj prvoj godini proizveo je 2000 boca pjenušava vina, a unaprijed su odlučili da će, što ne prodaju, potrošiti doma. Tako su prodavši tek pokoju bocu ostalo potrošili doma. Zanimljivo je da se potkraj 19. st. proizvodilo i 15.000 boca pjenušca! Valja spomenuti kako je grof Ivan Drašković , zahvajujući povezanosti željezničkom prugom, svoj posao preselio u Mađarsku, u Villany 1850. te da su se prve etikete pjenušca koristile sve do 1912., do kada se proizvodio.
O nadahnjujućoj povijesti i o mogućnostima za budućnost sa potencijalno zanimljivom turističkom atrakcijom podrumom od crvene cigle govorili su nam i ravnateljiza zavičajnoga Muzeja Slatina Dragica Šuvak te gradonačelnik Denis Ostrošić, a mi samo možemo poželjeti da mu u sadašnjem oživljavanju vijek bude duži negoli u prvome.
Također i da nađe sklada kako je to zamišljeno s također suvenirskim čokoladnim pralinama Frajle Antoš punjene džemom od grožđa Otello Učeničke zadruge Slatina Srednje škole Marka Marulića Slatina.
