Najpoznatiji umjetnici talijanske visoke renesanse i nositelji pojma „renesansni čovjek“ bili su i ostali Leonardo (Leonardo da Vinci, 1452.-1519.), Michelangelo (Michelangelo Buonarroti, 1475. – 1564.) i Rafael (Raffaello Santi ili Sanzio, 1483. -1520.) ne samo zahvaljujući svojem slikarstvu u kojeg su unosili tehničke inovacije, već zbog umješnosti na drugim područjima.
U Leonardovoj ostavštini sačuvani su brojni nacrti strojeva, osim skulptorskih remek djela i čudesnih arhitektonskih zahvata Michelangelo je ostavio pregršt pjesama, dok je Rafael, iako arhitekt i pjesnik, zapamćen po velikom broju slikarskih radova nastalih u njegovoj bottegi (umjetničkoj radionici).
Prvu poduku o slikarstvu Rafael je dobio u rodnom Urbinu od oca Giovannija, nakon čega se školuje kod Perugina, a dolaskom u Firenze zaokružuje svoj stil pod utjecajem Leonarda i Michelangela. Slikarska vještina, ali i prirodni šarm pribavili su Rafaelu brojne narudžbe pa likovi njegovih ljupkih Madona danas rese zidove mnogih muzeja. Na poziv pape Julija II dolazi u Rim (1508.) gdje povijesnim scenama oslikava zidove, pa se dio Vatikanskih muzeja u kojima se nalaze te monumentalne i raskošne slike sada nazivaju „Rafaelove sobe (Stanze)“. Petstota obljetnica Rafaelove smrti (2020.) potaknula je Fondaciju Muzeja iz Brescie da u Muzeju Santa Giulia postavi izložbu „Raffaello.
Izum božanskog slikara“ (listopad 2020.- veljača 2021.) na kojoj su bili izloženi grafički listovi s motivima Rafaelovih slika nastali od početka 16.stoljeća do sredine 19.stoljeća. Rafael je u svojoj radionici okupljao grafičare koji su pod njegovom paskom reproducirali njegove crteže odnosno motive njegovih slika i tako zahvaljujući (cjenovno dostupnijim) grafikama popularizirao vlastitu umjetnost.
Spomenuta izložba iz Brescie došla je u zagrebački Muzej za umjetnost i obrt gdje se pod imenom „Rafael na ishodištu mita“ može pogledati od 24.4. – 6.6. 2021. Većina izložaka su grafike koje pokazuju najpoznatije Rafaelove slike (šteta da ne piše gdje su slike fizički smještene), ali ima nekoliko crteža, oslikana fajansa i kopija čuvene „Atenske škole“ koju je Paolo Tosio (1775.-1842.) naručio 1819. od Giuseppea Bezzuolija. Spomenuti talijanski kolekcionar Tosio kupio je čuvene Rafaelove slike „Otkupitelj“(1506.) i „Anđeo“(1501.) koje su sada izložene u Umjetničkoj galeriji Tosio Martinengo u sastavu Muzeja u Bresci.
U publikaciji uz zagrebačku izložbu znakovito piše: „Koje god bile Rafaelove namjere i postupci, produkcija Marcantonija Raimondija , Marca Dentea i Agostina Veneziana (grafičari s kojima je Rafael izravno surađivao, op O.V.) sugerira ideju o živahnoj i masovnoj proizvodnji slika. Svakako ta proizvodnja nije bila strana logici tržišta.“ Nakon Rafelove rane smrti, njegov je opus i dalje uživao veliku popularnost, pa su grafičari nastavili opskrbljivati tržište grafikama nastalim prema njegovim radovima. Tako se u MUO mogu vidjeti gravure koje je prema slikama u Rafaelovim sobama izradio Giovanni Volpato (1735.-1803.), bakrorez slike „Vjenčanje Djevice“ Giuseppea Longhija (1766.-1831.) ili bakrorez Nicolasa Dorignya (1652.- 1746.) nastao prema slici „Preobraženje“, da spomenem tek neke vrlo poznate Rafaelove slike. Uz grafike, na izložbi postoji i njihov digitalni zapis pa se raslojavanjem kompozicije i izvlačenjem likova mogu proučavali likovne finese.
Izložba posvećena Rafaelu nije samo prisjećanje na izuzetnog likovnog umjetnika, već je poticaj da se jednog dana , u skoroj budućnosti, posjete mjesta na kojima blistaju originali u svojoj snazi i ljepoti.
