U Galeriji dvorca Oršić (Muzej seljačkih buna) u Gornjoj Stubici otvorena je izložba Viktora Šipeka (1896.-1969.) na kojoj se osim sedamdesetak akvarela mogu vidjeti slikarevi dokumenti i osobni predmeti iz ostavštine. Radovi na izložbi prikupljeni su iz javnih i privatnih zbirki i mogu se razgledati do 28.veljače.2021.
Tehnika akvarela (vodene boje) omiljena je tehnika brzog slikanja (mokro na mokro) i upravo se njime rado koriste umjetnici koji slikaju u prirodi (en plein air). Dakako, akvarel nije rezerviran isključivo za krajolike, ali zapis akvarelom iskazuje neposredni slikarev doživljaj. Šipek je u potrazi za slikarskim motivima vrlo predano obilazio Zagorje, pri čemu je na bicikl natovario nužne rekvizite poput tronošca, dalekozora, slikarske opreme i - pljoske.
Stubičkom kraju nije bio privržen samo porijeklom i rođenjem (Kapelščak) već i srcem, jer se po završetku Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, školovanja u Muenchenu i studijskih putovanja po Njemačkoj i Italiji vraća u Zagorje. Ipak, nakon određenog vremena seli u Zagreb (1937.) i nastanjuje se na Trešnjevci, ali u slobodno vrijeme pohodi zagorske „brege“ slikajući ih u različita godišnja doba.
Podjednako je volio slikati seoske ambijente i povijesna zdanja, panoramske prikaze i usamljeno drvo, dramatično nebo pred oluju i idilični smiraj sumraka. Brojni listovi sa snježnim motivima pokazuju da mu je slikanje bjeline bio istinski slikarski izazov. Budući da je radio kao kartograf, nije razdvajao kretanje od bilježenje, pa je tako sačuvana bilježnica u kojoj je nacrtana karta i opisano putovanje biciklom uz rijeku Soču.
Izuzetno su zanimljivi akvareli na temu kolodvora i vlakova, a par u čamcu na Bledskom jezeru jedan je od rijetkih prikaza ljudske figure na ovoj izložbi. Izložba je podijeljena u nekoliko cjelina , pa nakon krajolika slijede dvorci i zagrebačke vedute, potom putovanja izvan domovine i u posljednjoj prostoriji osobne slikarove stvari. Zasebnu vrlo zanimljivu cjelinu čine brojne male skice i crteži iz bloka (1932./52.).
Šipekove ilustracije i reprodukcije nalazimo u časopisima , a prema njegovim akvarelima izrađivane su razglednice. Kuriozitet među predmetima iz ostavštine svakako je crtež tramvaja (1912.) na kojem piše da vozi na relaciji Jelačićev trg – Mirogoj, dok starinski barometar podsjeća na njegovo aktivno zanimanje za meteorologiju. Izloženi akvareli uglavnom vjerno prikazuju odabrane motive, mada se u kompozicijama može prepoznati određena doza interpretacije, a u izvedbi suptilnost i poetičnost.
Nije naodmet spomenuti da je Šipek redovito izlagao u nekada važnoj zagrebačkoj galeriji „Ulrich“, te da su građani rado i često kupovali njegove akvarele. Izložba u dvorcu Oršić i buduća monografija (Željka Čorak, Stanko Špoljarić) trebali bi obrisati prašinu sa sjećanja na ovog izvrsnog akvarelistu čijim je imenom nazvana glavna ulica u Stubičkim Toplicama.
