"Tamo niže, u zelenilu jednog prekrasnog umirućeg parka spavao je stari dvorac. Zidovi su se veselo bjelasali kroz gusto zelenilo krošanja i čovjek se morao osjećati nekako kao u nekoj priči, gdje se govori o ukletim dvorcima sa uzidanim prinčevima. Ali nije bilo nikoga, ni prinčeva, ni čarobnjaka, ni vila. Samo je prastari sat, ušutio na visokom tornju, govorio o vjekovima. Hrđa se uhvatila na okrugloj ploči, sa koje su nestale brojke, a na kazaljke više se ni golubovi ne usude sjesti. Sa zidova, okomitih i visokih truni se polagano bjelilo, ali kad u tornju zabruje zvona osjeti se da je to onaj isti stari glas, koji kao da nešto prekorava one svoje stanovnike, koji misle da imaju previše briga i drže da je u redu da se zaboravlja na razne stvari, koje imaju veze sa vanjskom ljepotom grada.“ Franjo Martin Fuis: Priča o zaboravljenom gradu-Virovitici
Ovako je o dvorcu Pejačević, davne 1934. u zagrebačkim Novostima, pisao virovitički sanjar, lutalica i autor reportaža koje su upisane u povijest hrvatskog novinarstva Franjo Martin Fuis. Da je tom simbolu Virovitice hitno potrebno povratiti nekadašnji sjaj bilo je jasno svima- iz generacije u generaciju- ali trebalo je čekati da bude… pet do dvanaest. Pet do dvanaest za dvorac. Tako naime glasi naziv projekta obnove i opremanja dvorca Pejačević, uz revitalizaciju okolnog parka. Osim što je sam dvorac u derutnom stanju, na ovaj će se način spasiti i ugrožena građa iz Gradskog muzeja Virovitica, a dvorac će uvelike biti u funkciji proširenog muzeja koji se i sada tamo nalazi. U unutrašnjosti će biti polivalentna dvorana za različita događanja, čuvaonice za muzejsku građu, prostorije za povremene izložbe i razne druge programe uključujući i edukativne, arhiv i knjižnica, umjetnička instalacija u predvorju i 3D instalacija za prikaz stalnog postava na pročelju dvorca. Što se vanjskog dijela tiče, uništene su krošnje drveća, a neka su stabla zbog starosti i bolesti prijetnja za prolaznike, okolno drveće i zelenilo. Taj perivoj oko dvorca dobit će zdraviji i ljepši štih do 2019., kada je predviđen završetak provedbe projekta, a vanjsku će sliku tog „najpoznatijeg motiva s razglednice“ nadopuniti i šetnice, hortikultura, dječje igralište, nova fontana, šest uređenih mostova, šetalište ispred obližnje gimnazije i kompletno uređeni gornji, donji i novi park.
Katarina Đurđević, direktorica TZ Virovitice naglašava da je dvorac uvijek bio srce gradskog života, neovisno o njegovom stanju. „Virovitičani kada padne snijeg dovode djecu na sanjkanje, čitave su generacije odrasle u gradskom parku u kojem ima puno događanja kao što su ljetno kino, predstave na otvorenom, koncerti… Dvorac je uvijek bio jako životan i posjetitelji su ga rado posjećivali, ali njegovom obnovom taj će život u dvorcu i oko dvorca još više doći do izražaja jer sigurno je ugodnije prošetati parkom koji ima nove klupe, uređene staze i sve drugo što je potrebno.“, rekla je Đurđević i dodala da je moguće ukomponirati i tematsku rutu pod nazivom dvorci jer je u Virovitičko-podravskoj županiji nedavno obnovljena kurija Janković, a prošao je i projekt obnove dvorca u Suhopolju što zapravo znači da će biti moguće obići tri atraktivna kulturna dobra u rasponu od pedesetak kilometara.
Ukupna je vrijednost projekta 81 milijun i 439 000 kuna. Nositelj, grad Virovitica, dobio je zeleno svijetlo iz Europske unije iz čijeg će fonda za regionalni razvoj, u sklopu operativnog programa za konkurentnost i koheziju, povući, kako za sada stvari stoje, 66 milijuna i 659 000 kuna. No, prijavili su se na još jedan natječaj na kojem mogu dobiti 7 milijuna i 500 000 kuna, kako bi se maksimalno rasteretio gradski proračun. Projektni partneri su Turistička zajednica grada Virovitice i Virovitičko-podravske županije, Drvni klaster Virovitičko-podravske županije Viridis i Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije dok su suradnici na projektu Razvojna agencija VTA, Gradski muzej Virovitica, FLORA VTC d.o.o i TVIN d.o.o.
Objava rezultata krajem srpnja, šest mjeseci nakon što je projekt koji se pripremao od 2003.godine prijavljen, značila je još jednu stvar: ovime je srušen rekord u Virovitičko-podravskoj županiji koji se tiče europskih projekata jer se do sada u tom kontekstu spominjao Panonski drvni centar kompetencija, zamišljen kao mjesto pružanja različitih usluga u drvno-prerađivačkom sektoru s naglaskom na male i srednje poduzetnike, otvoren upravo početkom rujna i vrijedan duplo manje: 44,7 milijuna kuna. No, ta dva projekta imaju i jednu poveznicu: drvo. Naime, drvo je izabrano kao glavna tema na razini čitavog projekta, a ne samo muzejskog postava, zato što je to tema s najviše poveznica i to na gradsku tradiciju, navike građana, okoliš i industriju. Na taj je način moguće povezati šume, lovni turizam, tradicijske obrte i graditeljstvo, gradski park, drvni klaster Viridis , tvornicu namještaja TVIN d.o.o, Panonski drvni centar kompetencija, stručni studij drvne tehnologije, a uz malo mašte čak i kazalište kao „daske koje život znače“.
Gradonačelnik Ivica Kirin naglašava da je Virovitica središte drvno-prerađivačke industrije, a s obzirom na to da je to iskorišteno i u samom projektu kroz temu drva, tu vidi prostor za kreiranje radnih mjesta. „Započeli smo s aktivnostima na okolnim zgradama, obavijestili smo o svemu vlasnike najvećih nekretnina koji moraju početi sa pripremama za uređenje fasada jer sa završetkom uređenja dvorca planiramo izmijeniti cjelokupnu sliku grada. Virovitica će postati mali Beč. Dvorac neće biti mrtvi objekt nego će pokrenuti i turizam, to je jedan od najreprezentativnijih objekata tog tipa u Hrvatskoj, a kao problematična točka koja vapi za obnovom postoji pedesetak godina. Osim drvne industrije, kreirat će se radna mjesta jer će se otvoriti trgovine, kafići, proširit ćemo ugostiteljske i smještajne kapacitete, zaživjet će prodaja suvenira i svega što je povezano s turizmom. U Viroviticu će dolaziti i oni koji ranije nisu dolazili i ostajati koji dan duže.“, izjavio je Kirin za Nacional, nazvavši ovo „najvećim projektom u povijesti Virovitice“.
Tihana Harmund, ravnateljica Razvojne agencije VTA na ovom projektu radi devet godina. Za Nacional objašnjava da su prošle godine dobili građevinske dozvole za dvorac i park. „Dvorac je zaštićeni spomenik, a park je zaštićeni spomenik parkovne arhitekture, čim su u pitanju zaštićeni objekti sve traje barem duplo duže. Ovo su zapravo dva zasebna projekta koja smo povezali spojivši kulturnu i prirodnu baštinu jer je natječaj nudio mogućnost integriranog programa. Važno je napomenuti da se tim fondovima financira obnova kulturne baštine isključivo u turističke svrhe pa smo morali unositi različite atraktivne sadržaje u projekt i zapravo spojiti turizam, kulturu i gospodarstvo.“, govori Harmund i naglašava da je riječ o ogromnim sredstvima koja su ekvivalentna gotovo čitavom gradskom proračunu ali koja moraju u svakom smislu biti opravdana, korak po korak. “Provedba samog projekta traje 3 godine ali ključno je razdoblje od 2019-2021 jer moramo ostvariti sve pokazatelje koje smo naveli, od porasta broja noćenja i dolazaka u Viroviticu, do izložbenih programa, prodanih ulaznica i suvenira, novih zapošljavanja i drugog. I nakon kraja samih radova i otvorenja dvorca 2019. bit će kontrola i revizija jer sve mora biti provedeno točno onako kako je navedeno u aplikaciji. Nekada se ljudi žale na silne kontrole ali to je normalno, pogotovo kad vam netko daje tako velika sredstva.“, ističe Harmund i dodaje da su dobili 140 od 180 bodova, kako su i očekivali. Osim bodovnog praga, kriterij je bilo i vrijeme predaje projektne dokumentacije, a što se toga tiče, Harmund je ispričala i jednu zanimljivost: „Prijave su krenule u ponoć 29.1 tako da smo mi naš projekt nosili u jedinu poštu u Hrvatskoj koja radi od 0-24, na graničnom prijelazu Bajakovo. Stajali smo u redu i čekali ponoć da ga možemo predati, mislili smo da ćemo doći prvi, ali i drugi su znali datum pa smo predali četvrti ali, sve je ipak dobro završilo.“
Gradski muzej Virovitica, koji postoji od 1954.godine, oduvijek je smješten u dvorcu i to na prvom katu i u potkrovlju dvorca. Raspolaže kulturno-povijesnim, arheološkim, etnološkim i likovnim odjelom s pripadajućim zbirkama. Razvijen je princip obrađivanja građe koja je uključivala područje bivše općine Virovitica koje danas obuhvaća Virovitičko-podravsku županiju, a postoji i Zavičajni muzej Slatina. O povijesti muzeja i nekim zanimljivostima za Nacional govori ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej. “Dvorac je građen od 1800-1804 godine, a gradio ga je Antun I. Pejačević koji je tijekom gradnje umro. Zbog toga postoji i kletva da nitko neće dovršiti njegovu gradnju jer će prije toga umrijeti. Ipak, dovršio ga je Antun II. Pejačević, nastavivši u njemu živjeti s bratom Stjepanom te svojom i njegovom suprugom. Ova loza Pejačevića, za razliku od druge dvije, nije ostavila nasljednike, što je uvjetovalo daljnju povijest dvorca. Rođaci virovitičke loze Pejačević prodali su dvorac 1841. njemačkim knezovima Schaumburg-Lippe koji su posjedovali cijelo vlastelinstvo u Virovitici da bi ga oni prodali grofovima Drašković 1911. koji su ga, dvadeset godina kasnije, prodali općini Virovitica. U Našicama su Pejačevići tražili povrat svoga dvorca, a mi imamo čistu situaciju što se tiče imovinsko-pravnih odnosa.“, govori Kulej i dodaje da u šali upozorava sve koji rade na projektu da bi se kletva mogla i obistiniti.
U skladu s temom drveta, muzej više neće biti isključivo baštinski muzej vezan uz lokalno područje nego će svaka njegova sastavnica na neki način biti u vezi s tom osnovnom temom. “Za virovitički kraj- a to je razmeđa Slavonije i Podravine- drvo je od pamtivijeka bilo ne samo važan građevni materijal nego i nešto što je od velikog značaja za sve aspekte života. To je vidljivo od arheologije koju prikazujemo kroz zbirke pa sve do današnjih dana kada je otvoren Panonski drvni centar kompetencija. Teme koje će biti zastupljene u novoj varijanti muzeja su voda, život žene, obitelj, odnos prema životu i smrti i brojne druge.“, objašnjava Kulej i dodaje da je kontaktirala muzejske institucije i Muzejski dokumentacijski centar te da je struka složna u tome da će to biti jedinstven slučaj u Hrvatskoj, s obzirom na to da se ne ide kronološkim nego tematskim redoslijedom kroz muzejske zbirke i odjele.
Dvorac je longitudinalnog tipa, građen na razmeđi Baroka i Klasicizma pri čemu su pomirene značajke tih dvaju razdoblja. Na prvom katu nalazi se trinaest prostorija i taj je kat bio građen za plemstvo dok se u prizemlju nalazi četiri do pet prostorija više, a to su bile gospodarske prostorije. Potkrovlje trenutno nije u funkciji, ali se i ono uklapa u koncepciju drveta zato što krovište nose ogromne hrastove grede. U zapadnom podrumu trenutno se nalazi restoran koji će tamo i ostati tamo dok će u istočnom podrumu umjesto kuglane biti arheološki postav. Zanimljiva je i sama pozicija na kojoj je izgrađen dvorac. „Ispod dvorca bila je srednjovjekovna utvrda. Pejačevići su dobili vlastelinstvo, odnosno, tu utvrdu koja je srušena krajem 18stoljeća. Zadnjih petnaestak godina rade se arheološki iskopi. Locirana je obrambena kulu promjera 16 metara, dubine 8 metara te zapadni ulaz u utvrdu. Sve će to biti predstavljeno u sklopu projekta obnove parka.“, objašnjava Kulej i dodaje da je specifično to što u slučaju Virovitice dvorac i perivoj koji se nalaze u centru funkcioniraju kao glavni gradski trg. Na kružnu ulicu oko tog kompleksa nastavljaju se i šire sve druge ulice u Virovitici što predstavlja zahtjevnu i raritetnu urbanističku situaciju.
A Franjo Martin Fuis? On se upravo sada nalazi negdje na nebu iznad dvorca. Vjerojatno je nabavio neku leteću varijantu bicikla- onakvog kakav je koristio u traganju za ljudima i mjestima koja su pogodna za reportažu- i zanima ga skrbe li današnji Virovitičani o toj barokno-klasicističkoj ljepotici. I ne samo to, zahvaljujući novinaru Goranu Gazdeku, velikom ljubitelju Fuisovog lika i djela, taj je grad još po nečemu postao jedinstven. Ove je godine (1-10.rujna) Nacional posjetio Viroviticu za vrijeme trajanja drugog Festivala reportera i reportaže Fra Ma Fu koji je okupio i veći broj novinara nego prošle godine i koji ima neslućene mogućnosti za daljnji rast i razvoj. S obzirom na to da dvorac po prirodi stvari mora biti samoodrživ i u funkciji turizma, Nacional je natuknuo svim četirima sugovornicima jednu ideju. Ona se odnosi na spajanje velikog projekta i malog festivala koji je prve godine krenuo od nule da bi već ove godine dobio i neka financijska sredstva od grada.
Svi sugovornici se slažu da bi o raskoši obnovljenog dvorca, koji vapi za sadržajima i gostima, jednoga dana zaista mogli svjedočiti novinari iz čitave Europe, u sklopu Europske konferencije o reportaži koja bi se mogla održati u dvorcu. Ta je novinarska forma, i onako, slaba točka ukupnog, europskog, medijskog prostora.
