Jerume, iako nije znanstveno dokazano da je Franjo Martina Fuis bio vinoljubac, najznatniji dio Festivala reportaže i reportera Fra Ma Fu u Virovitici bio je posvećen sljubljivanju novinara i vina. Tu začudnost možda opovrgava činjenica da je novinar, publicist, strip scenarist i književnik Fra Ma Fu rođen u Golom Brdu, na obroncima Bilogore pokraj Virovitice, gdje su mnogi Virovitičani imali, ili i danas imaju vinograde, pa tako i Agroglasov pivomanijak Goran Gazdek, idejni začetnik Festivala. Danas to možemo samo nagađati, jer je od njegovog rođenja proteklo 107, a od tragične smrti u zrakoplovu na Prekoj kosi, planini blizu Plitvičkih jezera, 72 godine. Međutim, o sljubljivanju novinara i vina u Virovitici, u podrumu dvorca Pejačević, kod Šulentića, u prigradskom naselju Milanovac i u lovačkoj kući na devetom virovitičkom ribnjaku, imamo najsvježije dokaze.
Krenimo u priču, i to prvo ozbiljnu. Za predigru Festivala, za zagrijavanje, u virovitičkom Pubu otvorena je izložba fotografija Krune Kartusa, zvanog Kartuš, iz Slatine, a drugi dan je tempo ubrzan izložbom slika Zorana Gashija, iz Novog Sada, u Kazalištu Virovitica te izložbom strip-tabli Udruge Stripos iz Osijeka u caffe baru Boom. Valja znati da je Fra Ma Fu bio autor scenarija za mnoge stripove legendarnog strip-crtača Andrije Maurovića. Potom rock-koncert i tu je prvi put ozbiljno poteklo vino. Red vina, red Saksinih viceva.
Treći je dan Virovitica, mala sredina koja je rijetko u prilici biti centrom zbivanja, još od vremena legendarnih virovitičkih rukometašica, postala prava hrvatska novinarska metropola. Pristigli su novinari od Rijeke do Osijeka, pun autobus iz Zagreba. Virovitički gradonačelnik Ivica Kirin, za Virovitičane samo Kiro, kaže da u gradu Mikeša (za neupućene – starosjedilaca) nikad u njegovoj povijesti, od prvog spominjanja u povelji hrvatskog hercega Kolomana 1234. godine, nije bilo toliko novinara, pa ni kad je Sanaderova vlada zasjedala u virovitičkoj Gradskoj knjižnici. Dakako, ni onda kad je u virovitičkoj tvrđi kralj Bela IV. napisao 1242. "Zlatnu bulu" zagrebačkom Gradecu.
Zasjeli u Gradskom kazalištu, ozbiljno saslušali gradonačelnika Kiru, direktoricu Turističkog ureda Katarinu Đurđević, glavnog tajnika HND-a Vladimira Lulića i odgledali film "Virovitica – trijem Slavonije". Zanimljivo, u prvom je redu sjedio ovdašnji narodni poslanik Josip Đakić, zvani Jopa, al' se nije javio za riječ, što dokazuje da nije bilo političkih prodika. Potom znanstveni dio. Govorili virovitički zet prof. dr. Vinko Brešić, potom Ivan Zelenbrz, predsjednik ogranka Matice hrvatske Virovitica, te novinar i publicist Mladen Pavković. A onda se na sceni, vozeći bogl (čitaj – bicikl), pojavio Fra Ma Fu, ovdašnji glumac Goran Koši i prvakinja virovitičkog glumišta Blanka Bart, koja je nadahnuto pročitala Fra Ma Fuovu reportažu o susretu s Ljubom Babićem, poznatijim kao Ksaver Šandor Đalski. Malo je znano da je Đalski pet godina službovao u Virovitici kao kotarski pristav, započeo književnu karijeru, sljubio se s mjesnom učitelj icom Vilmom i dobio "pakrački dekret".
Poslije dva tmurna i kišna dana, nad Viroviticom se ukazalo sunce. Kao naručeno za još jednu milenijsku fotografiju Šime Strikomana. Sjatili se Vi rovitičani, od najmlađih do najstarijih, na kružni tok ispred dvorca Pejačević, a novinari potom potražili osvježenje i okrepu u restoranu Dvorac. Agroglasov vinomanijak Tomek Radić stalno je pito: "Gdje je Jenette? Gdje je... ?". Neću vam otkriti koja je dama u pitanju, već samo toliko da smo se malo duže zašankirali pa zamalo zakasnili na šetnju gradom – od mjesta u Bečkoj ulici gdje je bila kuća u kojoj je u djetinjstvu živio Fra Ma Fu (danas restoran Bečki dvori), do župne crkve sv. Roka (bisera baroka) i Franjevačkog samostana, te kuće Ivana Dobraveca Plevnika, začetnika virovitičkog novinarstva.
Slijedi kratki predah u milanovačkom Hotelu Šulentić, odlazak na predstavu u Gradsko kazalište i onda ono pravo – Djedov podrum. U međuvremenu se pojavio i Saša Leković, predsjednik HND-a, a tu su i dva bivša predsjednika – Zdenko Duka i Dragutin Lucić Luce. Zadirkujem gradonačelnika Kiru da je to isto kao da su u Virovticu došli Obama, Bush i Clinton. A i stol je bio predsjednički. Buncek, kobasica i krvavica, prava s krvi (Mikeši kažu čurka), sve proizvod virovitičkog mesara Šuvaka. Božica Brkan stručno je kušala sve te oblizeke, a potom i vina pristigla iz podruma Vineda iz Vukosavljevice, mjesta na Bilogori, bogate vinogradarske i podrumarske tradicije. Predstavile ih vukosavljevačke vinske kraljice, predvođene Andrejom Kaša Kovač, koja mi je ispričala tamošnju vinsku priču, a sve je to prisluškivala HND-ovka Vesna Kocon. Ukratko, a drugi put više, povjerila mi je da proizvode vino od grožđa, proizvedenog na nešto više od šest hektara, pa sam povjerovao da nije kršteno, bez obzira na virovitičku cukuranu, jer u blizini nema rijeke, pa ni potoka. Graševina, chardonnay, rizling i cabernet sauvignon. To je od 45 do 48 tisuća litara vina godišnje. Da smo se za stalno doselili u Viroviticu, trebale bi nam godine da to popijemo, bez obzira na dokazanu novi narsku vinomanijačku kondiciju. Koliko smo tu večer po pili? To je novinarska tajna! Posebno je Tomek Radić bio koncentriran na kušanje i uništavanje tog znanog novinarskog neprijatelja, uz znatnu pripomoć nekoliko kvalificiranih kolegica. O drugima ne mogu suditi jer nisu bili u mom vidokrugu. Odgovorno tvrdim, Vineda je položila ispit.
Svanulo je četvrto jutro i uslijedio okrugli stol o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti reportaže. Red kukanja, red pametovanja..., a onda polazak na izlet. Tragovima Fra Ma Fua na virovitičke ribnjake. Na prvom, a ima ih devet, čekaju konjske zaprege. Hrabriji, znatiželjniji i mlađi uskaču u kola, neki se upuštaju u jahačku avanturu, a neki, u koje se i sam ubrajam, imaju više povjerenja u suvremenija prometala. Najavljenih biciklina nije bilo. I bolje. Da se neko ne udavi u ribnjaku ili zaluta u šumi. Na devetom ribnjaku, uz lovačku kuću, prava ikebana. Oba su pala! Jedan janjac i jedan prasac. Isprsio se moj lancman, šulkolega Ivica Slamić, direktor virovitičkog drvnog diva TVIN. Baš smo se lijepo nadivanili i olajali pola Virovtice. Naravno, i popili …… vina. I tu je kraj, uz dogovor da se vidimo sljedeće godine. Kiro je obeć'o da će biti još festivala. Držimo ga za riječ!
E, nije kraj! Nekoliko najupornijih i najžednijih otišlo s Kirom u Boom i nastavilo ovu lijepu priču. Kraj je bio kad je nazvala Sanja i rekla: "Razlaz!"
Na kraju ove reportaže valja pošteno reći i zapisati da se sve to odigralo pod dirigentskom palicom idejnog začetnika i glavnog organizatora, našeg Gorana Gazdeka, pod kapom gradonačelnika Kire i uz blagoslov gradonačelnikovce Sanje. Na diku i ponos Fra Ma Fua. Dragi Bog će im platit!
IN VINO VERITAS.
Stari Mikeši bi kazli: "Kuljko tuljko, ipak nješt".
Preneseno iz dvotjednika Agroglas, broj 374 od 30. rujna 2015. godine
