Umjetnici Behzad Khosravi Noori i Magnus Bartas u suradnji s kustosicama Anom Kovačić i Leom Vene iznjedrili su nesvakidašnju izložbu naslovljenu „Brioni – pokušaj prizivanja mrtvih“ koja se od 6.11.- 23.12.2020. može razgledati u zagrebačkoj Galeriji Nova (Teslina 7). Puni naslov izložbe još sadrži imena dvojice povremenih stanovnika Brijuna, Paula Kupelwiesera (1843.-1919.) i Josipa Broza Tita (1892.-1980.), pa poznavatelji galerijske (WHW) programske orijentacije s pravom očekuju neobičnu izložbu (što su i dobili).
Brijunsko otočje sastoji se od 14 otoka i otočića, a ostaci rimske vile, castruma, utvrda i crkava pokazuju da su ovdje od davnina boravili ljudi (da ne spominjem tragove dinosaurusa). No, izložba ne zalazi u tako davnu prošlost, već se bavi zbivanjima s kraja 19.stoljeća (1893.) kada austrijski industrijalac Paul Kupelwieser (1843.-1919.) kupuje 12 od postojećih 14 otoka i uz pomoć mikrobiologa Roberta Kocha (1843.-1910.) pretvara malarično područje u zdravi okoliš.
Zahvaljujući nadahnutom šumaru Alojzu Čufaru (1852.- 1907.) nastaje raskošni vrt ispunjen različitim raslinjem, osniva se zoološki vrt i gradnjom hotela Brioni postaju mjesto elitnog turizma. Slavni i bogati dolaze na otok i uživaju u „zemaljskom raju“. Kupelwieser o ispunjenu tog svojega sna govori kroz usta austrijskog glumca Guentera Franzmeiera (1966.)u crno-bijelom filmu (u donjem dijelu galerije) gdje se njegovo prisjećanje izmjenjuju s arhivskim materijalom.
Slično je osmišljen i film sa sljedećim „vlasnikom“ Brijuna, Titom, u interpretaciji Vilima Matule (1962.). Naime, nakon Kupelwieserove smrti, posao preuzima sin Karl i gradi terene za golf. Međutim, vremena su teška i nakon bankrota, on se ubija (1930.). Otočje prelazi u vlasništvo Italije (do kapitulacije 1943.), potom od 1945. ulazi u sastav Jugoslavije, a od 1953.(do 1979.) postaje omiljena rezidencija (Veliki Brijun i Vanga) jugoslavenskog predsjednika Tita. Kao nekada i sada su tu poznati gosti, slavni glumci i ugledni državnici, osobito nakon utemeljenja Pokreta nesvrstanih(1956.).
Prisjetimo li se zemalja koje su sačinjavale spomenuti Pokret, jasno je da su uglednici Titu često poklanjali egzotične životinje, pa se na određen način nastavila Kupelwieserova „rajska“ vizija i uz zoološki vrt osniva se safari park. Na filmu vidimo fotografije na kojima se Tito hobistički bavi bravarijom (bio je izučen bravar), a doista je neobična podudarnost da je Kupelwieser bio stručnjak za obradu željeza…
Poput svog prethodnika i Tito je silno volio Brijune, ali dok je Kupelwieseru to bio poslovni potez, za Tita je to bio politički projekt. Na temelju iznesenog, jasno je da oba filma funkcioniraju kao dva dijela iste cjeline u kojima se fotografije životinja i biljaka (arhivske snimke) izmjenjuju s osobnim iskazima dvojice sudionika, dok aktualne snimke svjedoče o promjenama stanja.
Materijal u gornjem djelu galerije sastoji se od starinskih razglednica , „mreže“ koja demonstrira povezanost između Brijuna i ostatka svijeta (političke) i dva kolaža u kojima su prikazani svečani i politički prijemi, odnosno raznovrsni položaji Titovih ruku („Ruke počivaju na ideji da je moć vođe simbolički proizvedena moć, pokazana ili naznačena gestama“).
Čini mi se da je u naslovu naznačen „pokušaj prizivanja mrtvih“ izveden prilično uspješan, jer neovisno o poznavanju prošlosti Briona/Brijuna, ova bi duhovita i zanimljiva priča svakog trebala nagnati na razmišljanje.
Foto: Brijuni - pokušaj prizivanja mrtvih: Behzad Khosraavi Noori i Magnus Bartas s Paulom Kupekwieserom i Josipom Brozom Titom; postav Damir žižić