Na otvaranju 9. Fra Ma Fu festivala održanom u Češkoj galeriji dodijeljene su nagrade za najbolje reportaže objavljene u novinama i na portalima u 2022. godini. Žiri su činili Olga Vujović, Hrvoje Ivančić, Branka Primorac, Hrvoje Zovko i Strahimir Primorac. Na natječaj je pristiglo ukupno 34 reportaže za tri kategorije - U fokusu, Lijepom našom i Širom svijeta. Reportaža Daniela Pavlića Pronašli smo auto koji je Alina ostavila u Moldaviji dok se spašavala od rata u Harkivu, objavljena u Novom sisačkom tjedniku osvojila je najviše bodova u ketegoriji "U fokusu". Nagradu za najbolju reportažu u kategoriji „Širom svijeta“ dobio je Miomir Štrbac za priču Napulj, prekrasni ružni grad obavljenu u Slobodnoj Dalmaciji, a u kategoriji „Lijepom našom“ nagradu je osvojila reportaža Damira Tolja Gošća da će skočiti u bazen, a gleda je 15 krava! I vol! Došli se napit… Laureatima je priznanja i prigodne poklone sponzora (Daruvarske toplice, Tursitička zajednica Daruvar Papuk) uručio predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko.
Primajući nagradu Daniel se zahvalio žiriju, direkciji Festivala te Sinko institutu i HND-u. "Meni je taj put bilo dobro iskustvo i poveznica, usporedio sam svoje ratno iskustvo iz Bihača s ovim što prolaze Ukrajinci. Osjećao sam se sigurnije jer je Nikola Šolić išao sa mnom budući je on kao fotoreporter izvještava sa mnogih svjetskih ratišta. Uz njega me nije bilo strah. Imali smo frku na granicama, pogotovo na ulazu u Moldaviju gdje su nas svukli do gaća i vadili su filtre iz vozila misleći da švercamo aute. Na kraju su nam ipak pomogle press iskaznice, uspjeli smo ih uvjeriti da smo ipak novinari, a ne šverceri. Alina se na kraju vratila u Harkov i rodila sina. Uspjeli smo izvući njene roditelje, oni sada žive u Njemačkoj", rekao je Pavlić
Obrazloženje žirija
Punokrvna novinska reportaža dobre atmosfere i napetosti u kojoj je rat uzrok, a sve ostalo ljudska tragedija. Tema je gotovo bizarna, a riječ je o odluci da se riskira život putovanjem dugim 2800 kilometara preko nesigurnog ratnog okruženja zbog ostavljenog auta negdje u bijegu iz Harkiva u Hrvatsku. Tko se vraća tamo odakle je bježao: onaj tko ima prijatelje koji razumiju što znači spasiti jedinu preostalu imovinu. Odličan izbor teme; stilski i jezično savršeno oslikana neizvjesnost prelaska svih granica iza nekadašnje željezne zavjese, koja u mentalitetu birokracije nije ni danas izbrisana. Pavlić svoj tekst prepleće sjećanjima na vlastita stradanja u Domovinskom ratu, u priču vješto uvodi crtu avanturizma i rizičnosti u pothvat koji opisuje. U formalnom smislu to je prelazak nekoliko državnih granica, a u stvarnom, životnom smislu to je detalj koji pokazuje koliko u odsutnim trenucima mogu biti opasne birokratske granice.
Daniel Pavlić, rođen je 1974. u Sisku, živi u Hrvatskoj Kostajnici. Dugi niz godina u Domu kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku bio voditelj filmskih djelatnosti, sada je voditelj EU projekta za umirovljenike sisačke udruge KAS. U Kostajnici vodi udrugu EKS, organizira PRESS film festival i Smaragdni eko film festival. Autor je nekoliko dokumentarnih filmova, a trenutno radi na novom dugometražnom filmu „Prašina u vitrini“. Aktivistički rad u lokalnim sredinama opisao je u knjizi „Priča iz Smaragdne doline“ te u "Potresne kronike" koja se bavi potresom na Baniji. Poznat po antinuklearnim stavovima, prvi je u Hrvatskoj pokrenuo aktivnosti protiv nuklearnog otpada na Trgovskoj gori. Potencijale Pounja promovira putem raznih volonterskih kampova i oživljavanja tradicionalnih kulturnih i turističkih manifestacija, te rada s djecom i mladima. Dobitnik je Fra Ma Fu nagrade za humanost 2021.
