Zagrebački Ured za fotografiju (osnovan 2011.) već se cijelo desetljeće predano bavi istraživanjem, kritičkom obradom i predstavljanjem suvremene fotografije u Hrvatskoj pri čemu važno mjesto zauzimaju izložbe u Galeriji Spot (Čanićeva 6). Izložba nazvana „Izreži i zalijepi – kolaži Inke Švertasek i Nade Vrkljan Križić“ ( 3.5. – 28.5. 2021.) prikazuje fotomontaže samouke umjetnice Inke Švertasek (1920.-2104.) i povjesničarke umjetnosti Nade Vrkljan Križić (1940.-2012.).
Uspoređujući fotografiju i kolaž nastao uporabom fotografija (izrezivanje fotografija i njihovo lijepljenje na podlogu u raznim kombinacijama) nameće mi se usporedba između realizma i dadaizma, jer dok je prvi imitacija odnosno iluzija stvarnosti, drugi se odmiče od racionalnog. Iz povijesti umjetnosti 20.stoljeća vidljivo je da se kolaž počeo intenzivno koristiti u radovima vezanim uz doba kubizma, dadaizma i nadrealizma.
Dvije spomenute autorice (iako su živjele gotovo istovremeno u istom gradu, nisu se poznavale) svoj su „materijal za rad “ pronalazile u inozemnim ilustriranim časopisima iz kojih su izrezivale „obične“ motive i njihovim slaganjem oblikovale iznenađujuće prizore. Prema izloženim (odabiru) kolažima prepoznatljiva je sklonost Švertasek fotografijama u boji i kompozicijama koje nalikuju kazališnim scenografijama. Vrkljan – Križić je sklonija crno – bijelim fotografijama, a raspored likova i njihovi naslućeni odnosi ostaju na tragu asocijativnih i nadrealnih promišljanja.
Prema riječima kustosice izložbe Sandre Križić Roban, kolaži Inke Švertasek su nedavno otkriveni i ovo je njihovo prvo izlaganje , dok je nekoliko kolaža Nade Vrkljan Križić prikazano na izložbi „Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost“ (Umjetnički paviljon, Zagreb, 1972.) prema izboru Igora Zidića.
Usprkos različitim vizualnim i mentalnim odlikama radova ovih dviju umjetnica, povezuje ih neosporna strpljivost i predanost pri izradi, te dopadljiva vanjština koja lukavo prikriva britki komentar. Izložba je dio međunarodnog istraživačkog projekta „Arhiva umjetnica na mreži“ (Not Yet Written Stories – Women Artists Archives Online) čiji je cilj „uključiti djela umjetnica, većinom eliminiranih iz europske povijesti umjetnosti,u javni diskurs o vizualnim umjetnostima, kako bi se izbjegla njihova daljnja diskriminacija“ (Križić Roban).
