U programu Vremeplov 5. Fra Ma Fu festivala u Daruvaru prisjetit ćemo se sjajnog bosanskohercegovačkog putopisaca, slikara i karikaturiste Zulfikara Zuku Džumhura (Konjic 24.9. 1920. - Herceg Novoi 29.11.1989.) godine. O njegovom životu i djelu govorit će nam kolega iz Sarajeva Dario Novalić, vlasnik i glavni urednik news magazina Start BiH.
Zuko je osnovnu školu i nižu gimnaziju završio u Beogradu, a višu gimnaziju u Sarajevu.Počeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju.Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada surađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjači, Politici, Oslobođenju, Danasu i NIN-u kao stalni suradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura. Zajedno sa Momom Kaporom je autor knjige Zelena Čoja Montenegra. Smatra se jednim od najvećih boema svoga vremena.
Napisao je scenarije za više kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za kazalište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija sjajnih putopisnih emisija Hodoljublje.
Kada su Hodoljublja kasnije pretočena u knjigu, predgovor je, prvi i jedini u svom životu, napisao Ivo Andrić. „Čitajući je, putovaćete po ćudljivom redu vožnje, ali zanimljivim putevima, a za vođu i nenametljivog tumača imaćete jednog umetnika živa duha i bogatog srca.”
Otvoren, uvijek spreman da o sebi kaže ono što većina prešućuje, jednom prilikom je sebe objasnio ovako: „Ja cijeli život bježim, u putovanja, u putopise, u slikarstvo i čitanje. A bježim i u alkohol, ne krijem to. Ja sam ti čuveni bježač. Bježim i slavim bijeg i bježanje. Zato smo i izmislili umjetnost, da se imamo gdje skloniti od teška života i još težeg rada”.
Taj serijal putopisnih reportaža, u kojima je originalnost Zukinog naratorskog genija spojena s Idrizovićevom vizuelnom lucidnošću, postat će toliko popularan i glasovit da će oba autora, za veoma kratko vrijeme, postati ono po čemu se Televizija Sarajevo razlikovala od svih drugih jugoslavenskih televizijskih emitera. Nezabilježen pristup u televizijskoj obradi sadržaja, specifična elokventnost naratora i osjećaj režisera da svaku riječ dopuni vješto odabranim kadrom učinit će Hodoljublja formatom koji je ne samo u reporterskom nego i u umjetničkom smislu nadilazio format televizijske reportaže.
<<< Jasmin Agić: Zuko Džumhur – učenjak, boem, najveća skitnica Jugoslavije
<<< Bopko Jakšić: Hodiljublje kroz život Zuke Džumhura
<<< Mirza Idrizović: Moja Hodoljublja sa Zukom Džumhurom
Zuko je bio jedan od onih novinara koji je svojim reportažama i putopisima nastavio tamo gdje je Franjo Martin Fuis stao. Ono što je Fra Ma Fu u novinarstvu predstavljao tridesetih godina prošlog stoljeća, to je Zuko bio sedamdesetih i osamdesetih. Obojica su voljela putovati, otkrivati nove krajeve i ta iskustva prenostiti drugima, i jedan i drugi su pisali za filmove i kazalište, Fuis je pisao scenarije za stripove, Zuko je crtao karikature...
