Franjo Martin Fuis i dan-danas stječe obožavatelje jer onaj tko upozna njegov rad ostaje zadivljen njegovom svestranošću i ljepotom njegova stvaralaštva. Jedan od Fuisovih iskrenih obožavatelja je Veljko Krulčić (53), povjesničar hrvatskog stripa, nakladnik i urednik koji je napisao nekoliko predgovora i studija za izdanja Fuisovih romana i stripova.
Na svečanoj akademiji Fra Ma Fu festivala Veljko Krulčić predstavit će najnovije izdanje udruge „Art 9“ - Fuisov roman „Brod bez kompasa“ koji je objavljivan u nastavcima u Mickey stripu 1938. godine, a sada se prvi put pojavljuje u obliku knjige.
Nakon što je proučio sve radove do kojih je mogao doći, Veljko Krulčić o Fuisu jednostavno kaže – Fuis je bio „genij“.
* Zašto ste odlučili objavljivati romane i stripove Franje Martina Fuisa koji su nastali prije više od 75 godina?
- Pa, vrlo jednostavno. Kao kulturološka i izdavačka potreba nametnulo se nešto što bi se okvirno moglo nazvati „spašavanje“ i „očuvanje“ nacionalnog strip nasljeđa i njegova prezentacija današnjim čitateljima i javnosti, pa smo među ostalima počeli objavljivati stripove Andrije Maurovića za koje je Fuis pisao scenarije.
Maurović i Fuis bili su dva genijalca svoga vremena koji su dostigli svjetske standarde i njihovo je stvaralaštvo jedinstveno u povijesti hrvatskog i evropskog stripa. Na stripu surađivali su od 1936. do Fuisove pogibije 1943. Godine.
Udruga Art 9 objavila je 2013. godine Fuisovu knjigu – „Velika glad u plemenu Gula-Gula“ u povodu 70 godišnjice Fuisove smrti, a ove godine „Brod bez kompasa“ koju ćemo prvi put predstaviti na Fra Ma Fu festivalu i nakon čega će se pojaviti u striparnicama i knjižarama. Veliko zadovoljstvo mi je pružalo priređivanju tih dvaju romana za knjige.
A nakladnička kuća „Vedis“, čiji sam vlasnik i urednik, je dosad objavila još sedam Maurović-Fuisovih stripova u formi knjiga: "Crni jahač", "Misterij zelenih močvara", "Zlato", "Grob u prašumi", „Brod bez kompasa“, "Mrtvačka trojka" i "Gunka Das".
* Gdje se te knjige mogu nabaviti?
- U striparnicama i nekim knjižarama. Mislim, odnosno pretpostavljam da sve te knjige u svom fundusu ima virovitička gradska knjižnica. Za štovatelje Fuisa i samog kvalitetnog stripa, ova izdanja Vedisa i udruge Art 9 moći će se nabaviti na sajmu knjiga u okviru Fra Ma Fu festivalu.
* Po čemu su Fuisovi scenariji i Maurovićevi crteži i danas posebni? Tko je publika koja danas nabavlja Fuisove i Maurovićeve stripove?
- Danas je dosta je zahtjevan posao objavljivati stripove nastale prije pedeset, šezdeset, sedamdeset godina. Kao što se restauriraju stari filmovi, tako treba restaurirati i stripove, što znači skenirati, pa retuširati sličicu po sličicu, a što rade educirani grafički dizajneri. U konačnici to su izdanja koja se rade u tvrdom uvezu, na kvalitetnom papiru, ali po najvišim standardima. Nažalost, radi se o skromnim nakladama, između 200 i 300 primjeraka, njihova je proizvodnja dosta skupa, pa su njihove cijene takve kakve jesu. Između 100 i 160 kn, što u međunarodnim razmjerima nije skupo, ali za naše standarde nažalost je.
Interesirate se za kupce. To su prije svega stripofili, znalci stripa, jednu količinu otkupljuje i Ministarstvo kulture. Da, naručuju ih i knjižnice, ne samo naše, nego i neke koje su po svojim fundusima najbogatije. Recimo, knjižnice u Washingtonu, Londonu, Muenchenu... To su mi neki od najljepših trenutaka koje doživljavam kao urednik i nakladnik.
* Kako mlada publika danas doživljava Fuisa i stripove?
- Preplavljeni gomilom informacija, svim tehnološkim i informatičkim dostignućima, te brzim tempom života mladi se danas teško fokusiraju na čitanje bilo čega, pa ni stripova. To je šteta, jer najbolji stripovi su u ravni s vrhunskom književnošću, s vrhunskim filmovima. Da se trebam odlučiti za tzv. mastermind djela u hrvatskoj umjetnosti nema dileme da pored „Balada Petrice Kerempuha“ Miroslava Krleže ili „Igre“ Dušana Vukotića, isti status kod mene ima i „Seoba Hrvata“ Andrije Maurovića i S. R. Žrnovačkog.
Moja generacija iz šezdeset i neke rasla je i odgajala se u drukčijim uvjetima, primjerice, ja sam strip vrlo rano ne samo zavolio, već i počeo proučavati, a što mi je u neku ruku odredilo i život i profesionalnu karijeru.
Kako stripovi funkcioniraju na webu?
- Strip je medij kojem je izvorište u papiru, u novinskom papipru. Postoje stripovi rađeni za web koji se objavljuju samo na webu i oni su protočniji u brzini, ali to su stripovi koji u pravilu nemaju „dušu“. Više vrijedi bilo koji vrlo dobar film, dakle ne odličan film, Franka Capre ili Douglasa Sirka nego 99 posto današnje hollywoodske produkcije. Naravno, web pomaže stripu, daleko od suprotnog, jer je vrlo koristan za širenje informacija, ali stripovima je prirodan medij tiskana izdanja.
* Jedan ste od Fuisovih izdavača i obožavatelja, a kao poznavatelj Fuisova djela niste usamljeni. Kako to da i danas traje fascinacija Fuisovim djelom?
- Nećemo pretjerivati. Ja obožavam svoju suprugu, svoju kćerku, svoje roditelje.
Franju Fuisa, o kome sam prvi tekst napisao još kao brucoš, 1982. u novosadskom strip-tjedniku „Spunk novosti“ – kada sam ga predstavio kao strip scenaristu, iznimno poštujem kao jedno od najvećih imena hrvatskog novinarstva i popularne kulture svih vremena, koji je u 10 godina karijere više napravio nego većina njegovih kolega u karijerama koje traju tri ili četiri puta duže. Bio je jako svestran, svime čime se bavio bio je odličan. Doživio je svega 35 godina. Na svim fotografijama koje sam vidio iz njega izbija jedna pozitiva, jedna plemenitost, dobrota!
Bio je i novinar i fotoreporter i književnik, interesirao se jako i za kazalište i za film. Manje je poznat njegov angažman u Hrvatskom slikopisu 1942. i 1943. godine. Kad se vidi kako je majstorski uređivao Mickey strip može mu se samo reći – kapa dolje majstore! Koliko je recimo bio fasciniran stripom, tom medijskom novotarijom, kazuje detalj da je napravio prvu školu stripa, kako na stranicama lista, tako i u stvarnosti.
Na sreću i na moje zadovoljstvo Fuisom se i danas ljudi i njegovi obožavatelji bave. Jedino mi je žao što se malo spominje da se njime prvi bavio Mladen Hanzlovsky, novinar i filmski kritičar, koji je krajem 70-ih o njemu napravio izložbu u današnjem KIC-u, scenarist je tv-dokumentarca o Fuisu, a nakon njega Aleksa Vojinović, novinar i publicist. On je zaslužan za uprizorenje Fuisove kazališne predstave. Jedan od najkompetentnijih poznavatelja Fuisa je i Rudi Aljinović, veliki poznavatelj povijesti hrvatskog stripa.
Maurović-Fuisove stripove objavljivali su i izdavači „Šareni dućan“ i „Stripos“, Matica hrvatska u Bizovcu, a Mladen Pavković iz Koprivnice je u knjizio objavio Fuisov filmski scenarij „Zakon rieke“.
I virovitički stripaši, na čelu s dr Velesom, su dali svoj prilog sjećanju na Fuisa još sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Svoju nagradu za doprinos stripu imenovali su upravo po njegovu pseudonimu.
* S obzirom na svoje bavljenje Fuisom, imate li još neke prijedloge koji bi mogli postati dio programa sljedećih izdanja Fra Ma Fu festivala?
- Franjo Fuis je definitivno jedan od zaštitnih znakova Virovitice. I treba ga i dalje ne samo njegovati, nego i razvijati!
Posjetiteljima Fra Ma Fu festivala vjerojatno bi bilo zanimljivo vidjeti sve stripove za koje je Fra Ma Fu napisao scenarij, pa je moj prijedlog vama organizatorima da jedne od slijedećih godina organizirate jednu takvu izložbu.
Drugo, poznato je da je Fuis poginuo u listopadu 1943. kada se zrakoplov kojim je letio srušio u šumi kod Plitvičkih jezera. Predlažem da izvidite zakonske mogućnosti i da zemne ostatke Franje Fuisa prenesete na virovitičko groblje i da mu se tom prilikom organizira dostojna sahrana.
Naposlijetku i ako mi dozvolite slobodu – mislim da ne bi bilo loše da se virovitička knjižnica nazove po imenu nekog od poznatih virovitičana. Najveća dilema je da li bi primjerenije ime bilo Milan Nikolić, legendarni pisac i „otac“ hrvatskog kriminalističkog romana ili Franjo Fuis?!
