Na 6. Fra Ma Fu festivalu pogledali smo dva filma "Mental health care instittion on the COVID -19" readtelja Tomislava Žaje i „Drugi val“ Miroslava Habeka i Daniela Kasapa. Predstavio je ih Daniel Pavlić, voditelj PRESS film festivala koji se ove godine, umjesto u Hrvatskoj Kostajnici gdje je osnovan i gdje je živo pet godina, održao u Zagrebu. Daniel Pavlić je suradnik Fra Ma Fua od 2018. godine kada je u Fažani, projekcijom filma Dobro jutro Saigon, i laku noć redatelja Jasmina Krpana i slide izložbom fotografija devastiranog Sljemena Nikole Šolića, predstavljen PRESS film festival. Od tada su dva važna hrvatska novinarska festivala praktično postali partneri.
Žajin film, u hrvatskom prijevodu Ustanove za mentalno zdravlje i kriza Covid-19 zamišljen kao priča iz Europe, kroz hrvatsko iskustvo i izazove s kojima su se institucije za mentalno zdravlje suočile za vrijeme pandemije.
Tomislav Žaja je u razgovoru s Danelom Pavlićem govorio o snimanju filmova u vrijeme karantene i neposredno nakon nje i odgovrio na pitanje kako ograničeno kretanje utjeće na kavlitetu dokumentaraca i reportaža.
Sve ono što smo radili je stalo
Početkom godine život je išao normalno. Imali smo svoje projekte, pripremali nove, radili na istraživanjima za buduće filmove. Bio sam u nekoliko projekata s međunarodnim organizacijama za koje često radim. Točnije, radio sam na šest kratkih dokumentaraca od pet-šest minuta u reportažnoj formi, u Uzbekistanu i nešto Bjelorusiji.
Radio sam i na dugotrajnom praćenju ljudi za potrebe snimanja, na stvaranju odnosa s njima jer je ta bliskost nužna za dobru filmsku. Bila su to stalna putovanja koja su s pojavom korone postala nemoguća. Vrijeme ide, stvari se mijenjaju i sve ono što smo prije radili staje.
Mislim da je dokumentaristima i ljudima koji rade reportaže zbog otežanog kretanja ograničena mogućnost kvalitetnog obavljanja posla. Sada smo prisiljeni okrenuti se novim rješenjima i koristiti dobe strane tehnologije, nekakve zoom mitinge, Internet i druge stvari, ali reportaža, bez osobnog kontakta s čovjekom, naprosto nije reportaža.
Priče na daljinu
Za UEFA TV ću raditi kratki dokumentarac o poznatim nogometašima u svijetu, prvenstveno u Europi, koji su preboljeli korona virus. Ima zanimljivih slučajeva, od čovjeku koji je bio u indiciranoj komi do onih koji su mentalno imali vrlo grdih problema. Te ljude inače percipiramo kao neke bogataše u kopačkama koji nam, nekim svojim izjavama, nisu previše zanimljivi. Sada promijenilo! Neki od njih su na vrlo zanimljiv način percipirali društvo, svoju ulogu u njemu, u životu, u bliskim krugovima u kojima se kreću. Ja ću, na žalost, to morati raditi na daljinu, ali iako sam u tom poslu, nije mi posve jasno što trebalo značiti. Znam da ima alata, ali od toga sam uvijek bježao. U ovom slučaju s druge strane imam TV snimatelje u studiju i tako vrlo kontrolirano mogu razgovarati u živo Snimat će ga onoliko kamera koliko uspemo postaviti. Jedan će sugovornik sjediti u Parizu, drugi u Londonu, treći u Madridu, a ja ću biti u Zagrebu, u svojoj radnoj sobi. I sve ćemo riješiti u jedno popodne. Bit će to žive snimke i gledatelj neće osjetiti da ja nisam tamo. Ali, ja ću znati da nije bilo bliskog kontakta, onoga što je za reportažu najvažnije. Film će tako sigurno izgubiti na kvaliteti i na doživljaju. Neće biti one emocija koja je tu ključna i jako važna.
Pogledajte film
Mental Health Care Institutions and the Covid-19 Crisis from Gral Film on Vimeo.
Nakon razgovora, na kraju ovogodišnjeg filmskog progarma Fra Ma Fu festivala, prikazan je kratki film "Drugi val" autora Miroslava Habeka i Daniela Kasapa koji kroz izjave članova Stožera civilne zaštite (koje su često bile i kontradiktorne, te više povezane za stranku iz koje oni dolaze) zvuče poput stare ploče koja na kraju i preskače. Iako je provokativan film u svojih nešto više od tri minute trajanja, ostavlja ironičan trag na svakom gledatelju. Završava se rečenicom: "Hrvatska je pobijedila virus!
