Župni trg
Od četvrtka 20. do nedjelje 23.rujna 2018.
Od 9 do13 i od 18 do 20 sati
„Dobri filmovi i počinju i završavaju scenama vode“, kaže redatelj Steve Lichtag.
„Voda je misterij koji tek moramo dokučiti. Ne možemo odoljeti napasti za životom kraj vode, za gledanjem u vodu. Određeni smo njenom nevjerojatnom energijom. I trudimo se pokoriti vodu.“
Priča se da gdje ima vode, ima i života. I misli se da je dovoljno odvrnuti slavinu. Međutim, čim prestane teći, iz bilo kojeg razloga, uhvati nas prpa i onda počinjemo misliti na vodu. Čežnja za vodom zaokupi nas do te mjere da ne mislimo ni na što drugo i sjetimo se onih mjesta s nestašicom pitke vode zbog čega stotine tisuća ljudi pati i umire.
Najnovija istraživanja ukazuju na to da kriza nedostatka pitke vode u svijetu predstavlja veći problem od očekivanog i da najmanje četiri milijarde ljudi barem mjesec dana godišnje nema dovoljno pitke vode.
Grupa znanstvenika objavila je u časopisu Science Advences rezultate posljednjeg istraživanja o problemima nedostatka pitke vode u svijetu.
Takav problem s nedostatkom vode ima, između ostalog, 130 milijuna ljudi u Bangladešu, 120 milijuna u Pakistanu i 110 milijuna u Nigeriji.
Jednomjesečnu zalihu pitke vode godišnje nema ni 130 milijuna Amerikanaca, većinom nastanjenih u Kaliforniji, Teksasu i Floridi.
„U 21. stoljeću najvažnije je da svi surađujemo u dijeljenju najvažnijeg Zemljinog resursa. Sasvim je razumna želja za održavanjem globalnog pristupa vodi i uvijek treba misliti na političku važnost vode“, zaključuje Lufkin.
Stručnjaci se slažu da bez pristupa vodi ne bi bilo mira u svijetu. U 21. stoljeću nestaju zalihe slatke vode, klimatske promjene podižu razinu vode i mijenjaju granice, nagli rast stanovništva troši zalihe vode, globalni hipernacionalizam slabi diplomaciju. Očekuje se i povećana potražnja vode, koju se naziva „budućom naftom“.
„Zemlju nazivaju plavim planetom, a takvu boju joj omogućuje voda. Voda, bez koje ne bi bilo života na zemlji, voda koja poput plave vode evocira osjećaj mira i smirenosti.
Potraga za životom u svemiru ustvari je potraga za vodom. Zahvaljujući fizičkim silama, voda je obećavajući izvor energije i u isto vrijeme predstavlja mogući izvor hidrogena dobivenog pomoću biološke katalize. Vodeni ciklus je najmoćniji materijalni ciklus na zemlji. Svake godine, otprilike 500 trilijuna tona prođe kroz nju. Samo 2,6 % od toga je pitka voda. Oko 1 % rezervi pitke vode je dostupno ljudima; što je 0,007 % ukupne vode na Zemlji“.
Postoje banalne tehnologije, vođene ekonomskim interesom, koje pokušavaju taj problem riješiti. Unatoč tomu, više od pola afričkih zemalja nema pristup dovoljnoj količini pitke vode, poput Ruande, Angole, Eritreje…
U prošla tri desetljeća mnoge su zemlje pogođene suhim razdobljima, što europsku ekonomiju stoji najmanje 100 milijardi eura. Prije petnaestak godina preko 100 milijuna ljudi bilo je pogođeno ovom nepogodom.
Većina te dragocjene tekućine završi u toaletu.
Svijest o tom problemu i potrebi štednje širi se i na ekonomiju.
Tako je jedna tvrtka, pionirska u svojoj branši, postavila nove standarde. Njihov omiljeni podžbukni vodokotlići omogućuju štedno dvokoličinsko ispiranje, odnosno podesivu količinu vode za ispiranje toaleta.
Voda uistinu znači život. Mi koji je imamo u izobilju to još nismo shvatili. Mi ne marimo za ono što nam ne nedostaje.
Držimo li slavinu otvorenom duže no što je potrebno?
I nije li voda blago zbog kojeg se ratuje?
U posljednjih pedeset godina vodilo se preko pet stotina sukoba zbog vode. Dvadeset jedan odveo je u rat.
A svi smo od vode. I biljke i životinje se u 75 % svoje mase sastoje od vode. Kao i ribe. Jabuke čak 85 %, krumpiri 75 %, a rajčice i do 90 %.
Voda je i izvor bolesti. Čak 85 % svih oboljenja prenosi se vodom, što svake godine uzrokuje smrt 25 milijuna ljudi.
Žeđ za vodom obično se javlja ako izgubimo dva posto mase svog tijela. Izgubimo li desetak posto, tada već počinjemo halucinirati, a u slučaju da izgubimo dvanaest posto moramo potražiti liječnika. Ako bismo izgubili dvadeset posto, bio bi nam to posljednji mogući gubitak prije nastupanja smrti.
Bez hrane možemo živjeti mjesec i pol dana, ali bez vode tek tjedan dana.
Tijekom života popijemo 35 tona vode. To je, naravno, primjenjivo na one što piju pretežno vodu.
Postoji i voda koja gori zbog velike količine metana, poput, primjerice, one u Azerbajdžanu.
Mi, baš kao i Indijanci, svoju vodu, takvu i bez metana, nazivamo „vatrenom vodom“.