Dani piva u Daruvaru i Vinodar dva su događaja u godini kada grad smješten na zapadnim obroncima Papuka sasvim živne. Usudimo se reći da mnogi za Daruvar ne bi čuli da nije bizarne činjenice da je dugo tamo registriran gotovo pa veći broj automobila nego što taj grad ima stanovnika s okolicom. Svake godine - piše Zoran Vitas u Večernjem listu.
Sjećamo se Europskog prvenstva u nogometu 2016. godine kada je francuski novinar napisao kako najveći broj hrvatskih navijača dolazi iz – Daruvara. – Nažalost, od toga mi nemamo ama baš ništa. Propisi su jasni, sav prihod od registriranja automobila na našu registracijsku oznaku ostaje Županiji. Kamo sreće da bar nešto dobijemo!
No to više i nije takav broj kao nedavno, već se sada ne može registrirati teretna vozila, uskoro to neće biti moguće i za neke druge kategorije pa i ne vrijedi nešto poduzimati – kaže nam gradonačelnik Daruvara Damir Lneniček.
Bilo bi sve samo ne točno misliti da je Daruvar zanimljiv samo zbog popularnosti svojih tablica. Smješten daleko od nekog glavnog cestovnog ili riječnog puta, u Daruvaru i danas djeluje najstarija pivovara u Hrvatskoj. Daruvarsku je pivovaru osnovao Izidor Janković još 1840. godine. I ta pivovara radi i danas, međutim to je jedno od rijetkih većih poduzeća u Daruvaru koje radi.
Nekadašnji socijalistički gigant Dalit odavno je prestao raditi. Daruvarska ljevaonica i tvornica osnovana je 1907. godine, a 70-ih godina prošlog stoljeća broj zaposlenih u tom pogonu brojio je gotovo dvije tisuće ljudi. Nerealno, posljedica je propast u tržišnoj ekonomiji.
– Vjerujem da je održivost za Dalit bila moguća s 200-300 zaposlenih, no očito je bilo krivo misliti da će bez dogovorne ekonomije takva tvrtka s dvije tisuće zaposlenih preživjeti – misli Goran Bence, jedan od viđenijih Daruvarčana. Jer, svojim je motociklom BMW R1200ST prevalio već debelo više od 350.000 kilometara, sve u svrhu promocije Daruvara. Zadnje je putovanje bilo na Island, prije toga bio je to Iran, preko Armenije, gdje je bio gost Perzepolisa koji trenira Branko Ivanković. Svugdje s njim idu leci ili se Daruvar promovira na neki drugačiji način.
– Predajem u školi za djecu i mladež s posebnim potrebama ‘Rudolf Steiner’, to je 11 mjeseci u godini, onaj jedan mjesec rezerviran je za putovanja. Da, mislim da Daruvar apsolutno treba promovirati i da on to zaslužuje, vidjet ćete i sami kako je to jedan vrlo neobičan grad – govori nam Bence.
Sasvim točno jer ionako smo za Dana piva čvrsto namjerili isprobati burek za koji mnogi tvrde da je najbolji u Hrvatskoj, a možda i šire. Njega pravi Faruk Demiri, a probali smo ga baš razgovarajući s Goranom Benceom. – Djed je ovamo stigao prije više od pedeset godina iz Makedonije. Druga je generacija nastavila ono što je on najbolje znao raditi, stric je otvorio obrt u Lipiku, otac ovdje u Daruvaru. Stric nije imao toliko sreće jer je Lipik gospodarski padao, a Daruvar se uzdigao pa je ostala ova buregdžinica u Daruvaru koju sada vodim ja – kaže nam Faruk čiji burek doista jest to što tvrde.
– Sve je od lokalnih dobavljača, neki nas opskrbljuju i više od dvadeset godina, neke smo promijenili naprosto zato što su ugasili svoju proizvodnju. Jogurt pravim sam, jesam li najbolji, ne znam, ali znam da gosta možeš prevariti samo jednom. Dovoljno mi je da je ovdje jeo Miljenko Jergović i rekao da moj burek nije najbolji koji je jeo, ali da u Hrvatskoj nije probao bolji! Nudili su mi da idem raditi u Švicarsku, mogao sam i u Zagreb, no ja ostajem ovdje, vjerujem u ovaj Daruvar i mislim da se u njemu isplati ostati živjeti, kaže tvorac ponajboljih hrvatskih bureka, što dokazuje i gužva praktički od trenutka kada Faruk otvori vrata svojeg Orijenta.
Rockabilly festival
Kako je ovdje najstarija hrvatska pivovara koja se nalazi praktički na samom glavnom gradskom trgu i dio je vizure grada te njegova temeljna industrijska baština, logično je da je upravo ovdje pokrenuta inicijativa za osnivanje Grupacije malih nezavisnih pivara kojom predsjeda Krešo Marić, glavni pivar Pivovare Daruvar. Ima u nas gradova koji imaju svoje pivo, no rijetko koji ima priču kakvu ima Staročeško.
– Staročeško je u neku ruku i priča o samom Daruvaru. U svakom slučaju, to pivo jest simbol grada kroz koji se jasno očituje lokalpatriotizam. Bilo je tu zanimljivih situacija, najmanje se Staročeškog piva pilo kada je vlasnik bio netko tko nije iz Daruvara ili okolice, najviše kada bismo bili u teškoj situaciji, bankrotu. Tu je i ta situacija s imenom gdje stoji ‘češko’, a ne hrvatsko pa taj naš proizvod nikako nije mogao poprimiti neku nacionalnu konotaciju u smislu da aspirira biti nacionalnim pivom. Pivo je rađeno po starom češkom receptu, a njegov brend ponajviše i održava češko stanovništvo u Daruvaru i njegovoj okolici. Izdržljiv je to brend koji živi s ovim gradom i odupire se i situacijama poput ratne, kada smo izgubili jedan dobar dio svojih potrošača.
Za Bljeska smo po srpskim kućama nalazili Staročeško, dok su Hrvati doseljeni u Daruvar s područja Bosne više pili Ožujsko smatrajući ga nekom nacionalnom etiketom. S druge strane, takvo ime omogućuje da Staročeško dobro prođe upravo u susjednoj BiH. Niz takvih spletova okolnosti omogućio je da Staročeško opstane kao jaka lokalna etiketa s čvrstom bazom u stanovnicima Daruvara i okolice – kaže Marić.
Vrijedan je podatak da Pivovara Daruvar danas zapošljava 40 ljudi. Osim pivarskog, u Daruvaru se odvija još jedan duel. Najomiljenije mjesto za izlazak kada se radi o urbanoj spiki jest Public odmah ispod glavnog gradskog trga. Terasa na kojoj sjede uglavnom mladi, uređenje kao da se radi o lokalu u zagrebačkoj Tkalči, sve osim stereotipa male sredine.
– Mogli smo i mi, kao nažalost većina lokala u gradu, prilagoditi se i puštati – narodnjake. Ali nas to nije zanimalo, odmah smo prihvatili da se na takav način sigurno nećemo obogatiti, barem ne na brzinu, vrednije nam je bilo da radimo što volimo za normalnu plaću nego da se uklapamo. Može se i tako i to uz poštovanje naše tradicije, ponuđen nam je ugovor s velikim pivarom koji ne možeš odbiti, ali ipak je naš uvjet bio da se toče i piva Pivovare Daruvar – kažu nam Dražen Dobraš i Ninoslav Medaković koji vode Public.
Kao i drugdje, samo uređenje i dobra lokacija ne znače puno, preko Publica u Daruvaru je zapuhao jedan neočekivani vjetar.
– Napravili smo rockabilly festival na koji su došli gosti iz Njemačke, Italije, Slovenije, imamo ovdje i The Cat Paws, rockabilly band, glavni bnd na festivalu svirao je s Joeom Cockerom i Jerryjem Leejem Lewisom. Niz cover grupa gostovao je u našem Publicu. Za više nemamo novca, kupovna moć ovdje je tolika kolika je, ljudi ima toliko koliko ima. Ali nije loše, bolje je od očekivanog – kaže nam dvojac iz Publica.
Nije pivovara jedini topografski simbol grada. Daruvarske toplice postoje ovdje od 2. stoljeća prvo kao Aquae Balissae, u njih su dolazili i rimski carevi Hadrijan, Komod, pa i sam Konstantin Veliki. Danas je riječ o jednom od najvažnijih lječilišta u Hrvatskoj pri čemu je Hotel Termal na prosječnoj popunjenosti kapaciteta od nekih 80 posto. Nekoliko naših sugovornika ističe kako se budućnost toplica ne bi smjela oslanjati na ugovore s HZZO-om, zdravstvo je u stanju u kojem jest, nitko ne može garantirati da netko u jednom trenutku neće reći kako rehabilitaciju u toplicama ne treba više plaćati iz državne blagajne. Komercijalizacija i iskorištavanje maksimuma turističkih potencijala, od čega bi i Daruvar imao velike koristi, čini se nužnom, ako ne već i neizbježnom.
Tvrtka koja zapošljava invalide
U obližnjem Siraču djeluje tvrtka Arbor, jedna od samo sedam radionica u Hrvatskoj koja većinom zapošljava invalidne osobe.
– Točnije, 66 posto naših djelatnika su osobe s invaliditetom. Prije dvije godine tvrtka je gotovo propala, no sada radimo dobro, u tom periodu zaposlili smo samo djelatnike takvog profila.
Možete u nas vidjeti čovjeka bez ruke koji radi na pola milijuna kuna vrijednom stroju. Radimo s punim drvom, izrađujemo namještaj i igračke, većinom izvozimo, poglavito u Francusku i Englesku. Nedavno smo dobili narudžbu za 12.000 hrastovih nogu za stolove koje će otići u Englesku. No sirovina se teško nabavlja – kaže ravnatelj tvrtke Alen Baščevan. I za njega je gotovo misterij zašto se bolji život ne traži u Daruvaru nego negdje drugdje.
– Možda je mentalitet u pitanju, kao da smatramo da je bolje živjeti od socijalne pomoći na sedmom katu negdje u Zagrebu, a ne raditi ovdje. U kraju možete pronaći cijela imanja s kućom za samo pet tisuća eura što će vam pružiti priliku da zaradite daleko više od minimalne plaće u glavnom gradu. Teško je reći zašto ljudi misle da će im drugdje biti lakše – kaže Baščevan.
Naveli smo, dakle, nekoliko čvrstih razloga zbog kojih vrijedi doći u grad oko 130 kilometara udaljen od Zagreba. Daruvar je s razlogom osvojio četiri zlatna priznanja kao najljepši mali grad kontinentalne Hrvatske, dva srebrna i jedno brončano priznanje.
Doista, rijetko ćete naći da se u krugu od 300-tinjak metara nalaze dvije crkve, katolička i pravoslavna, pivovara, dvorac, pa onda veliki park u kojem su i toplice. No svejedno je Daruvara malo u vijestima, a posljednja priča govori o tome kako je u deset godina ovaj grad izgubio čak petinu svojih stanovnika.
Matej Šimala radi u pivovari, zatekli smo ga upravo u Publicu s prijateljicom Lanom Kassim koja je za Dane piva došla iz Zagreba.
– Daruvar nažalost više ne nudi perspektivu kao nekada i jako je puno mladih primorano otići iz grada, kao i iz drugih dijelova Hrvatske, zbog potrage za poslom ili zbog želje za školovanjem.
Naočigled se vidi da se Daruvar prepolovio. Popuni se samo za blagdane ili nekakve manifestacije koje se događaju preko ljeta, no, mi koji smo ostali tu dajemo sve od sebe da promijenimo tu sliku. Radim u pivovari gdje sam dobio priliku prije nešto više od pola godine. Zadovoljan sam i, ono što je najvažnije, radim ono što volim, što je danas prava rijetkost i nadam se da ću uspjeti ovdje puno naučiti i napredovati. Isto tako sam pozitivan i nadam se da će se u budućnosti situacija popraviti i da će ljudi ipak imati razloga ostati ovdje.
Daruvar kao sam grad ima puno potencijala koji nažalost nisu iskorišteni – kaže nam Matej. Neki naši sugovornici ističu da sam grad danas nema više od šest-sedam tisuća stanovnika, gradonačelnik Lneniček ipak je malo oprezniji.
– Točno je da ljudi odlaze, no ima i primjera povratka, dolazaka iz drugih sredina, zbog braka primjerice. Imamo sada ukupno oko deset tisuća stanovnika. Ima li Srba koji se vraćaju? Pa u većoj mjeri nisu ni otišli!
Možda ste primijetili kako je pravoslavna crkva sada otvorena cijelo vrijeme, stigao je novi svećenik i u tom su smislu zapuhali malo drugačiji, novi vjetrovi – kaže Lneniček.
Za Dana nezavisnosti, festivala malih nezavisnih pivovara, u dvorištu dvorca grofa Jankovića održao se i sastanak župana Damira Bajsa, gradonačelnika i načelnika općina.
Tema je bila cesta koja bi ovaj dio Hrvatske bolje povezala s ostatkom. Kada smo već kod prekrasnog dvorca, on je i dalje u vlasništvu grada. – Uvijek je kod takvih objekata određen problem što se radi o kulturnoj baštini koja mora ostati sačuvanom. Bilo je interesa da bi se otvorili apartmani, da bi se u dvorištu otvorio restoran, no ništa se nije konkretiziralo.
Radimo na tome da se u grad dovedu investitori, u ovom trenutku nemamo nikoga dovoljno jakog da revitalizira objekte poput dvorca koji zaslužuju da ponovo zažive, a grad njihovo održavanje i košta. Dakle, zanima nas turizam koji bi vjerojatno doveo u grad i neku novu radnu snagu jer mi je u ovom trenutku nemamo, kod nas svi rade, brojimo nekih 300 nezaposlenih.
Turizam bi podigao i prosječnu plaću koja je sada ispod hrvatskog prosjeka zbog djelatnosti koje prevladavaju, tekstil i prerada ribe. No malo poduzetništvo ne smijemo zaboraviti, a imamo odlične primjere naših poduzetnika – govori gradonačelnik Daruvara.
Slična je mišljenja i daruvarski novinar, kroničar grada i nekadašnji dopisnik Večernjeg lista Mato Pejić.
– Daruvar je lijep mali gradić, s dobro uređenom infrastrukturom, pravim urbanim štihom, puno zelenila i uopće ugodan za život... samo kad bi ga bilo.
Naime, nakon propasti metalske industrije gradski oci su sve karte bacili na turizam, i on dobro funkcionira, ali to očito nije dovoljno jer je u tom sektoru premalo radnih mjesta da bi mladi mogli svoju egzistenciju tražiti ovdje. Pomogao bi jedan dobar proizvodni pogon s nekoliko stotina radnih mjesta ili velika financijska injekcija u turizam, jer mu za veći promet manjka sadržaja. Ovakav kakav je sad idealan je, recimo, za zagrebačke penzionere kojima je navrh glave velegradske buke, koji ovdje mogu živjeti ugodno, mirno i kudikamo jeftinije... takvih slučajeva već ima – misli Pejić.
Postoji i aerodrom
Toplice su veliki kapital grada, slaže se i Goran Bence, no da bi dostigle svoj puni potencijal, treba ispuniti i neke preduvjete.
– Malo je poznata činjenica da su Daruvarske toplice članica Udruženja europskih povijesnih termalnih gradova, EHTTA, koji imaju termalnu ljekovitu vodu, a tu smo u društvu Eviana ili Karlovih Vari.
Pa nije Hadrijan osnovao Aquae Balissae jer je ovdje lijep krajolik, nego zbog ljekovite vode! Međutim, vi u ovom trenutku ne možete u Daruvaru smjestiti jedan autobus turista na jedno mjesto, mi takvih smještajnih kapaciteta nemamo. Jer, svaka čast popunjenosti Termala na račun HZZO-a, no to ne ide zajedno s turizmom.
To bi na neki način trebalo razdvojiti, smatra Bence koji skreće pozornost na još jednu daruvarsku zanimljivost. Tamo, naime, postoji aerodrom. – Aerodrom u Daruvaru aktivan je od 30-ih ili 40-ih godina. Bio je aktivan do 70-ih za potrebe poljoprivredne i sportske avijacije.
Osnovao sam 1994. godine AK Ždral, a sljedeće smo godine registrirali sportsko letjelište na istoj lokaciji. Uporabna dozvola je važeća. Za potrebe daruvarskog turizma bilo bi dobro napraviti povremeno međunarodno letjelište. To znači da bi carinska služba iz Kutine ili Bjelovara po pozivu došla u prihvat zrakoplova i odradila svoj dio posla. Na taj način rade u Vrsaru, Koprivnici, Lošinju...
Pista je prigodna za prihvat manjih privatnih zrakoplova do oko osam sjedala – kaže Goran Bence. Naši se sugovornici mahom slažu kako Daruvaru ne treba puno, samo nešto malo više ambicije i samopouzdanja.
– Prelijep je grad s puno mogućnosti, samo što se često puta ovdje radije odabere ostati po strani nego nešto poduzeti pa sebi napraviti bolju situaciju nego što biste je našli negdje drugdje gdje naši mladi odlaze – kaže Faruk Demiri.
