Rat protiv novinarstva u punom je jeku na području bivše Jugoslavije. Nasilnici i nasilničke vlasti, inače međusobno posvađane, zajednički poručuju svima: Prešućujte istinu. Da se niste usudili! Demokracija izdiše, namjerno, smišljeno i u atmosferi straha - piše Boris Pavelić u kolumni Pronađe zemlja.
Puzanje terora - to je pravi izraz. Evo, nasumce: Olivera Lakić. Hrvoje Bajlo. Vladimir Kovačević. Verica Marinčić. Parim Oluri. Dragan Bursać. Ema Branica. Aleksandar Trifunović. Hrvoje Zovko. Vojislav Mazzocco. Nedim Sejdinović. Dinko Gruhonjić...
Mogli bismo nabrajati još dugo. To su novinari iz Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije koji su u proteklih godinu dana propucani, brutalno pretučeni, napadnuti, otpušteni jer su profesionalci, ili neprestano trpe prijetnje smrću zbog kojih moraju mijenjati mjesta boravišta i(li) uporno vapiti za javnom solidarnošću i pomoći, a one najčešće izostaju.
U zemljama bivše Jugoslavije, novinarstvo je opet postalo po život opasan posao. Prijetnje su višestruke i stižu s raznih strana: od države, od političara, od nasilnika bliskih vlasti, od kriminalaca...
Pritisak je toliki da nije pretjerano reći kako na Balkanu, eto, izdiše i to malo dosad osvojene demokracije. Olivera Lakić novinarka je crnogorskog dnevnika »Vijesti«, u kojemu je istraživala korupciju.
Prije šest godina, pretučena je pred svojim stanom u Podgorici. U svibnju ove godine, propucali su joj desnu nogu. Hrvoja Bajla, osnivača portala Zadar news i novinara Nacionala, u lipnju ove godine pretukao je bivši nogometaš Jakov Surać, zaprijetivši mu još i smrću, prijetnjama da će »ga likvidirati«, »iščupati mu glavu« te da će »završiti kao Pukanić«.
Bajlo je Suraća nedavno javno povezao s Božidarom Kalmetom i Andrejem Plenkovićem, rekavši da je »sve to povezana klika«. Banjalučanin Vladimir Kovačević novinar je BN televizije iz Bijeljine, za koju je kritički izvještavao o vlastima Republike Srpske.
Prije mjesec dana, teško je, palicama, pretučen u naselju u kojem živi. Verica Marinčić internetska je novinarka iz vojvođanskog gradića Inđije. Prije dva mjeseca, usred bijela dana, napadnuta je na ulici.
Potom je njezina redakcija priopćila kako je to drugi napad na njihove novinare u tom mjesecu: u prvome, »ekipi portala prišao je član kabineta predsjednika općine i zahtijevao od njih da ga snime kako im pokazuje srednji prst«.
Parim Oluri novinar je uglednoga kosovskog portala »Insajderi«. Prije godinu dana, u kolovozu 2017, pretučen je u Prištini, koji dan nakon što je bivše zapovjednike Oslobodilačke vojske Kosova optužio za korupciju.
Dragan Bursać kolumnist je banjalučkog portala »Buka«, i nepopustljiv kritičar ratnog nasljeđa Republike Srpske, o kojemu zna mnogo iz vlastitog iskustva, jer je, kao mladić, ratovao kao mobilizirani vojnik.
Bursać, koji je ove godine nagrađen Europskom novinarskom nagradom, već je mjesecima prisiljen s obitelji mijenjati boravišta, jer su neprestane prijetnje smrću ozbiljne da ozbiljnije ne mogu biti.
U rujnu prošle godine, novinarka Nove TV Ema Branica i njezina ekipa iz emisije »Provjereno« napadnuti su dva puta; jednom je Branicu nasilnik gurnuo tako da je na leđa pala u kanal. Aleksandar Trifunović osnivač je i glavni urednik banjalučkog portala »Buka«.
– Pritisci su ozbiljna činjenica, i tako ih i shvaćamo. Stvaraju vrlo ozbiljnu prijetnju našoj fizičkoj egzistenciji, kazao je u srijedu u intervjuu portalu našeg lista.
Hrvoje Zovko, urednik na Hrvatskoj televiziji i predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva, otjeran je s HTV-a u klasičnoj maniri vlastodržačke samovolje, od koje je gora valjda samo još mutava šutnja njegovih »kolega«.
Vojislav Mazzocco novinar je portala Index kojemu je u lipnju, bez ikakvih sankcija, prijetio ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Nedim Sejdinović i Dinko Gruhonjić novinari su autonomije.info, novosadskog portala Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine, danonoćno i sustavno izloženi pritiscima, od brutalnih fizičkih prijetnji smrću, preko anonimnih uvreda u javnosti i prijetećih pisama, do protudemokratskih postupaka Vučićeve vlasti koja nastoji zaustaviti slobodnu kritičku riječ.
Rat protiv novinarstva u punom je jeku na području bivše Jugoslavije. Nije riječ o pojedinoj državi, ni o pojedinom novinaru, premda su, dakako, kritički kolege prvi i ponajviše na udaru.
Preko njih, nasilnici i nasilničke vlasti – inače međusobno posvađane – zajednički poručuju svima: »Prešućujte istinu. Da se niste usudili!« Demokracija tako izdiše, namjerno, smišljeno i u atmosferi straha.
Kako se tome suprotstaviti? Drago Hedl, jedan od najvećih među postjugoslavenskim novinarima u proteklih trideset godina, solidarizirao se sa Zovkom i odbio sudjelovati u emisiji HTV-a.
Sitan znak solidarnosti, ali koristan kao putokaz: probudite se, brinite o vlastitoj profesiji i vlastitome novinarskom, pa i osobnom dostojanstvu. Solidarnost, međutim, oduvijek je ovdje tek osobni izbor najrjeđih. Novinari trebaju zaštitu države. Demokracija treba zaštitu države. Sloboda treba zaštitu države.
Jer čemu država, ako ne štiti novinarstvo, demokraciju i slobodu? Da postane instrument terora? »Zašto ne? Pa ne bi bilo prvi put« – kao da se kezi odgovorom cinični duh ovoga zloćudnog vremena.
Izvor: Novi list, 28. 9.2018.
