Krajem mjeseca studenog dočekala nas je još jedna vijest o stradalom radniku koji je pao s visine od 6 metara na gradilištu u Novom Zagrebu. Policija nije htjela otkriti detalje, ali samo podatak kako je stradao radeći na gradilištu dovoljna je da nas još jednom podsjeti kako su uvjeti rada u tom sektoru posebno nepovoljni, možda baš zato što trećina radnika iz sektora graditeljstva dolazi iz trećih zemalja. Oko 40.000 radnika godišnje prosječno iz Hrvatske odlazi raditi u zemlje zapadne Europe, dok ih isto toliko stiže iz trećih zemalja u Hrvatsku.
Iako je tema još uvijek marginalizirana, ipak se nešto češće govori o problemima migrantskih radnika u Hrvatskoj pa je tako 16. prosinca 2021. održan online webinar: Strani radnici u Hrvatskoj: Izazovi i prilike za ekonomski i društveni razvoj, koji je organizirao Institut za međunarodne odnose u suradnji sa Sindikatom graditeljstva Hrvatske (SGH), a govorilo se upravo o radnicima koji u Hrvatsku stižu iz trećih zemalja.
Domagoj Ferdebar, izvršni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske, kroz svoje je izlaganje dao pregled uvjeta rada stranih radnika te ukazao na neke elemente koje Sindikat pokušava regulirati kada se radi o zapošljavanju stranih radnika u graditeljskom sektoru u Hrvatskoj.
U podacima Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) iz 2020. godine možemo vidjeti kako sektor graditeljstva zapošljava najviše stranih radnika – čak 52 posto ukupne radne snage koja stiže iz trećih zemalja. Nakon graditeljstva slijede turizam i uslužne djelatnosti s 28 posto, ostale djelatnosti sa 16 posto te na kraju metalna industrija s 4 posto.
Do ove godine uvjeti ulaska, boravka, kretanja i rada migranata iz trećih zemalja bili su propisani Zakonom o strancima iz 2018. godine te je odluke o kvotama na godišnjoj razini donosila Vlada RH na prijedlog nadležnog ministarstva. Novi Zakon o strancima usvojen je 2020, a stupio na snagu 1. siječnja 2021. Nešto je fleksibilniji i baziran je na testu tržišta rada, a ne na kvotama, što bi značilo kako više ne postoji ograničenje broja radnika uvezene radne snage.
Test tržišta funkcionira tako da na zahtjev poslodavca Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) provodi provjeru stanja, odnosno raspoloživosti radne snage s traženim kvalifikacijama. Ako dođe do pozitivnog odgovora, znači da na domaćem tržištu nema dovoljno kvalificirane radne snage koja se traži te HZZ upućuje pozitivno mišljenje MUP-u, koji onda izdaje dozvolu za boravak i rad. Jasno je definirana procedura koju poslodavci moraju ispuniti. Izuzeća iz procedure testa tržišta su zanimanja za koja postoji trajna nestašica na tržištu rada, kao što su pojedine struke u sektoru graditeljstva i one nisu predmet testa tržišta rada.
Ekonomska kriza iz 2008. godine bitno je utjecala na sektor graditeljstva i mnoge su građevinske tvrtke propale. Stvoren je veliki višak radnika i radna snaga prelila se u druge sektore i u druge zemlje. Tek 2015. godine stvari se donekle stabiliziraju. Većina radništva ponovno može pronaći posao, ali već se tada osjeća blagi nedostatak radne snage. Sljedeće godine pokreću se nove investicije, što kroz privatne, što kroz javne radove - potražnja za radnicima raste, a problem nedostatka radne snage intenzivira se. Osim radnika iz Hrvatske standardno se zapošljavaju radnici iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije. 2017. godine to prestaje biti dovoljno da bi se zadovoljile potrebe tržišta rada u graditeljstvu i kreće pritisak na vladu za povećanje broja radnih dozvola za strane radnike.
To nas dovodi do današnje brojke gdje su trećina radnika u graditeljstvu strani radnici. To nisu radnici iz nama bližih zemalja kao to je bio slučaj do sada, već iz Ukrajine, Kirgistana, Tadžikistana, Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina.
Prema riječima izvršnog tajnika, SGH je u kontinuiranom dijalogu s Ministarstvom rada vezano za povećanje broja radnih dozvola i otvaranje granica: „Dozvole za rad nikad nisu bile problematične – izdavalo ih se koliko god je trebalo. Ipak, to je jedan od razloga zašto su domaći radnici, koji na hrvatskom tržištu nisu mogli ostvariti plaću koju su trebali, otišli u zemlje zapadne Europe, a ovdje su se otvorila mjesta za radnike s istoka.“ Dugim riječima, uvoz radne snage spustio je cijenu rada pa je to postao jedan od razloga odlaska kvalificirane domaće radne snage, što je posljedično otvorio potrebu za još više radnika iz trećih zemalja.
Kroz protekle dvije godine (2020. i 2021) osnovano je mnogo novih građevinskih tvrtki koje zapošljavaju isključivo strane radnike. SGH je uputio prijedlog Ministarstvu rada kojim sugerira da donesu odluku po kojoj radne dozvole za radnike iz trećih zemalja mogu koristiti tvrtke koje već neko vrijeme rade na tržištu i imaju iskustva, a da novoosnovane tvrtke smiju zapošljavati maksimalno 20 posto stranih radnika. Praksa zapošljavanja samo stranih radnika u malim, novoosnovanim tvrtkama obilježena je problematičnim odnosom poslodavaca prema radnicima; izbjegavanjem dijaloga s radnicima i sindikatima, kršenjem osnovnih radnih prava poput nepoštivanja radnog vremena (pa neki rade i više od 60 sati tjedno kroz čitavu godinu), nepoštivanjem godišnjih odmora, neisplatom dnevnica, lošim životnim uvjetima u smještajnim jedinicama, lošim uvjetima na radnom mjestu i zaobilaženjem obuke rada sa strojevima i zaštite na radu te prijave.
SGH s Udrugom poslodavaca graditeljstva vodi socijalni dijalog već skoro 30 godina. Prošireni kolektivni ugovor postoji 20 godina, a on bi se, osim na članice Udruge poslodavaca graditeljstva, trebao primjenjivati i na sve druge firme u Hrvatskoj, kao i na sve radnike - i one iz Hrvatske, i sve upućene radnike (radnike koje strani poslodavac na ograničeno vrijeme upućuje na rad u državu koja nije država u kojoj uobičajeno radi) ili strane radnike koje zapošljavaju hrvatske firme.
To zvuči kao solidna razina zaštite za sve radnike, no ne uživaju je svi jer postoji problem u provedbi kolektivnog ugovora. Sindikat se godinama zalagao da se plaća i uvjeti rada propisani proširenim kolektivnim ugovorom moraju primjenjivati na sve radnike u svim odjelima u sektoru, ali on može kontrolirati provedbu kolektivnog ugovora samo u onim tvrtkama koje su članice sindikata jer u njima postoje sindikalni povjerenici. SGH ne može ulaziti u tvrtke u kojima radnici nisu sindikalno organizirani, što stvara razlike u plaćama između tvrtki u kojima sindikat djeluje i onih u kojemu ga nema. To podrazumijeva i da postoje radnici koji zbog različitih razloga nisu upućeni u svoja prava te često pristaju raditi za minimalnu plaću (koja je manja od one predviđene kolektivnim ugovorom).
***
Karla Crnčević rođena je 1989. godine. Magistrirala je dramaturgiju na ADU u Zagrebu i nakon toga radi kao filmska i kulturna radnica u različitim uvjetima proizvodnje. Jedna je od osnivačica i organizatorica Unseen festivala koji se bavi prikazivačkim i kulturnim politikama, te revitalizacijom kino prostora. Suradnica je portala Radnička prava. Trenutno je na master studiju filmske arhivistike u Baskiji. U tekstu Pasoš za smrt adresirala jednu od najvećih boljki sektora graditeljstva u Hrvatskoj – veliki priljev stranih radnika koji nisu dovoljno zaštićeni na svojim radnim mjestima. Pristupajući problemu iz više kutova, Crnčević je kroz razgovor sa stručnjacima na jednom mjestu dala informativan i potkrijepljen tekst o temi koja ne dobiva dovoljno pažnje javnosti.
