Svi protagonisti Fra M Fu festivala, posjetitelji, gosti, publika i građani Đurđevaca imat će priliku da za svo vrijeme i na svim lokacijama gdje se održavaju festivalski programi sudjeluju u jedinstvenom projektu Multiplastika. Fotograf Robert Sironi zamolit će ih da si preko glave stave plastičnu vrećicu kako bi Fujifilm Instax kamerom snimio njihov portret za izložbu kojom se naglašava štetnost prekomjerne upotrebe takvih predmeta za jednokratnu upotrebu i njihov utjecaju na okoliš.
***
Jedno od najznačajnijih obilježja XX. stojeća uvođenje je plastičnih materijala u sve segmente ljudskog života. Tijekom 1950. godine pojavile su se poliuretanske vrećice, 1962. obavljena je prva implantacija silikonskih grudi, Neil Armstrong postavio je 1969. najlonsku američku zastavu na Mjesec, a već 1973. godine plastika u najrazličitijim formama postaje najviše korišteni materijal na svijetu. Pedesetak godina kasnije, Zemlja tone u plastičnom otpadu bez efikasne strategije rješavanja tog globalnog problema.
Kao osobnu inicijativu koja bi podsjetila i naglasila potrebu za rješavanjem te situacije, zamislio sam projekt MULTIPLASTICA koji kroz medij fotografije prati pojedinačne ljudske sudbine i njihovu svakodnevnu ovisnost o plastici. Riječ je o portretima ljudi iz moje sredine koje sam snimio u stabilnim uvjetima mog studija, kao i o fotografskim bilješkama ljudi koje sam sretao na putovanjima u najrazličitijim okolnostima. No, ono što im je uvijek zajedničko, ovisnost je o nekom neizbježnom plastičnom proizvodu, alatu, ukrasu, modnom detalju ili ambalaži koju koriste u svom radu ili nekoj životnoj situaciji. Plastične vrećice, kao jedan od najbrutalnijih zagađivača u povijesti civilizacije kakvu poznajemo, najprisutniji su element mojih foto-sessiona bilo kao simbol gušenja svakog pojedinačnog sudionika, bilo kao maštoviti maskirni element koji toj mračnoj temi ipak pridodaje zrnce humora i optimizma.
S obzirom na to da je MULTIPLASTICA po svojoj prirodi otvoren koncept, svojevrsni ”work-in-progress“ koji obuhvaća protagoniste najrazličitijih profesija umjetnici, ribari… ) i njihove osobne doživljaje globalnog plastičnog terora, moj opsežni projekt nema karakteristike definitivne kolekcije nego broj realiziranih fotografija neprestano raste i nadopunjava se novim portretima. Takav mi pristup otvara mogućnost da moju fotografsku kolekciju dodatno učinim živom i zanimljivom mijenjajući je dodavanjem novih radova čak i za vrijeme održavanja same izložbe.
Ta naznaka o trajanju projekta MULTIPLASTIKA, o njegovom daljnjem razvoju i znatiželji o tome što će se u njemu još pojaviti, dvostruko je dragocjena: s jedne strane otvara mi kao autoru nove prostore slobode i kreativnosti, a istodobno promatrače i publiku kontinuirano podsjeća na nužnost podizanja opće svijesti o nepredvidivim posljedicama tehnološkog razvoja kojeg smo sami realizirali.
***
U projektu koristim se Fujifilm Instax kamerom gdje portretiram osobe tako da ih zamolim da si preko glave stave plastičnu vrećicu kojom se koriste svakodnevno, od nošenja kućnih potrepština do raznoraznih stvari. Tijekom snimanja razgovaramo i naglašavamo štetnost prekomjerne upotrebe takvih predmeta za jednokratnu upotrebu i njihov utjecaju na okoliš. Dok se fotografija razvija zamolim osobu da se označi na fotografiji svojim imenom i zanimanjem, a na kraju procesa se sve fotografije, kao i one iz prijašnjih godina postavljaju u izložbeni prostor, može i improvizirani.
