Ako je vjerovati podacima Krunoslava Kodžića, koji je u zagrebačkoj kući „Vjesnik“ bio zadužen za istraživanje novinskog tržišta i kao analitičar naklada i planer, onda je tjednik „Plavi vjesnik“ u svojih dvadeset godina izlaženja (od 1954. do 1973., odnosno 970 brojeva) sveukupno tiskan u fascinantnoj nakladi od 75-76 milijuna primjeraka. Remitenda se do 1970. godine kretala između 4 i 15 posto.
I za ondašnje i za današnje pojmove – radi se o fascinantnim brojkama, koje svjedoče o kvaliteti „Plavog vjesnika“ i njegovoj dubinskoj ukorijenjenosti s čitateljima, najvećim dijelom djecom i tinejđerima.
„Plavi vjesnik“ se distribuirao po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, a najbolje rezultate je postizao na matičnom hrvatskom tržištu, što je i logično jer su u Srbiji izlazili „Politikin zabavnik“ i „Kekec“, u Bosni i Hercegovini „Male novine“ – kao tjednici sa sličnom koncepcijom.
Zahvaljujući sjajnim urednicima koji su oblikovali „Plavi vjesnik“ (Mladen Bjažić, Antun Patik, Nenad Brixy, Pero Zlatar), najviše su profitirali domaći autori stripova, scenaristi i crtači jer su imali domicilno izdanje koje im je omogućilo i sam prostor u listu i materijalnu stimulaciju, pa su postali dio onoga što se može nazvati „zlatnim dobom“ hrvatskog poslijeratnog stripa.
Zagreb je tada zasigurno bio jedan od centara evropske strip-produkcije.
Svjestan sam da „Plavi vjesnik“ zavrjeđuje ako ne kompletne, onda barem dva kata izložbenog prostora Klovićevih dvora (Zagreb) – kako bi se napravila studiozna postava o rađanju, usponu i padu tog tjednika, te da sam u mogućnosti tek fragmentarno prezentirati materiju – no, kada sam prije slanja u tiskaru još jednom pregledao 22 panoa mislim da smo kolega Zlatko Grgić (koji je likovno oblikovao izložbu) napravili ok projekt. Vizualno atraktivan, sadržajno bogat.
Ima tu i braće Neugebauer, Norberta i Waltera, Julesa Radilovića, Borivoja Dovnikovića, Zvonimira Furtingera, Otta Reisingera, Marcela Čuklija, Zdenka Svirčića, Žarka Bekera, Vladimira Delača, Rudija Aljinovića, Andrije Maurovića, spomenutog Bjažića, „Den Derija“, „Asteriksa“...
No, biti će i prisjećanja na legendarne rubrike „Plavi reporteri javljaju“, „Svemirkova pošta“, desetine raznih tekstova, pa foto-rubriku „Prijatelji Plavog vjesnika“ (jedan od njih je bio i Željko Reiner), zatim na duplerice – koje i dan danas fasciniraju u svim pogledima, od samih tematika koje su obrađivale, ilustracija, kao i samih vizualnih prezentacija...
Naposljetku, imenima i prezimenima podsjetiti ću publiku na više od 500-injak osoba koje su svojim autorskim prilozima doprinijeli stvaranju fenomena „Plavog vjesnika“. Gotovo da „nema koga nema“ na tom spisku, među ostalima i moj najdraži novinski šef Milivoj Pašiček je u „Plavom vjesniku“ kao vrlo mlad objavljivao... Tu je i moj, nažalost, pokojni prijatelji Pero Kvesić... Prijatelje stripaše neću spominjati.
Ima podosta i književnika, do te mjere - da sam kojim slučajem u prilici predložio bih studentima da za temu svog diplomskog ili doktorskog rada (ukoliko žele napraviti nešto novo, nešto originalno) uzmu upravo književnost na stranicama „Plavca“. Mogao bi se čak tiskati i zbornik na tu temu!
Izložba će se moći razgledati u Galeriji Kulturnog centra Đurđevac od 3. do 31. listopada 2025. Otvara se za dva tjedna, prvog dana „Fra Ma Fu festivala“.
Plakat je djelo dizajnera Zlatka Grgića.
