Zbog travanjskog snijega koji je poremetio vegetaciju svi istarski maslinari imaju puno manje ploda nego inače. U sjevernim dijelovima čak postoje obitelji koje će ove godine berbu preskočiti. S druge strane, oni kojima su masline koliko-toliko rodile, imaju vrlo dobre randmane, kaže nam Tedi Chiavalon iz Vodnjana.
"Naš OPG je lani napravio svog ulja 26.000 litara, ove godine je bio plan 20 posto više, ali ispada da će biti 20 do 30 posto manje ploda. Koliko će ga na kraju biti, još ne znamo“, govori.
Baziraju se na autohtone sorte kojih imaju oko 95 posto, a to su buža, istarska bjelica, rosinjola, karbnoaca i moražola. Svoje domaće sorte koje sortno beru, prerađuju unutar 4-6 sati i od njih rade blendove. Njihovi kooperanti imaju još i leccino i pendolino koje su ovdje vrlo rasprostranjene.
S ciljem olakšavanja poljoprivrednih radova, svako toliko uvode inovacije. Ove godine su na traktor s prednjom i zadnjom hidraulikom spojili dva tresača. "Stavili smo kompresore koji pogone tresače i tako uštedjeli dodatan traktor u berbi. Sada je potreban samo jedan traktorist, troškovi su niži, a i zagađenje je manje“, pojašnjava.
Kaže da je mlađi brat Sandi taj koji je uočio ovu mogućnost. Braća žele biti dobri gospodari te sa što manje resursa napraviti maksimalan 'output'. Iz takvog načina razmišljanja iskrsnu razne ideje, složni su.
"Iza svih inovacija stoji Sandi koji svašta istražuje, prati, gleda kako bi olakšao i ubrzao posao. Kopira najbolje prakse, smišlja kako da druge godine stvari budu bolje“, doznajemo od starijeg brata koji se prvenstveno bavi marketinškim dijelom poslovanja.
Prisjeća se kako su davno osmislili automatske motalice za mreže koje danas imaju gotovo svi. Čim su se prije dosta godina pojavile dugačke mreže, kupili su ih i montirali na traktore te tako beračima značajno olakšali posao. Zatim su shvatili da im treba usisivač i čistač lišća, a realizirali su i brojne druge ideje.
Imaju i specijalnu prikolicu koja "se sama krca". Naime, podizanje punih bokseva je težak posao, a već je berba stresna i dugotrajna pa je valja maksimalno olakšati. Jedna prikolica u turnusu dovozi 4 boksa, doznajemo.
Braća su prije 24 godine pokrenula priču s OPG Chiavalon, a sam početak sadnje maslina ni u kom slučaju se ne može nazvati klasičnim.
Poticaj na sadnju bila je obiteljska tragedija. Godine 1997. unutar dva mjeseca umrli su im otac i djed, Tedi je imao 18, a Sandi 13 godina. Sandi je tada, kako bi im podigao monument, posadio svojih prvih 100 maslina. Do tada su, kao i svaka obitelj u Vodnjanu, imali tek nekoliko desetaka stabala.
Sandijeva strast prema poljoprivredi i maslinama odvela ga je u poljoprivrednu školu i kasnije na Agronomski fakultet. Danas imaju 9.200 stabala vlastitih maslina i 8.000 stabala u kooperaciji s 32 obitelji u Vodnjanu i okolici. Kako žele prerađivati samo zdrave plodove najviše kvalitete, uz pomoć agronomkinje Lare prate kooperante i kontroliraju stanje u njihovim maslinicima. Lara je ovdje od srednje škole kada je dolazila na praksu i prirodno je bilo da se nakon završenog fakulteta zaposli na gospodarstvu. Kažu u šali da provode "pravi program s faksa na posao".
Zapošljavaju 11 stalnih djelatnika i veliki broj sezonaca u rezidbi i berbi. Radna snaga im nije problem jer ih ljudi poznaju, znaju kako rade i imaju u njih povjerenja. Nema priče o radu na crno, i sezonski radnici su prijavljeni putem vaučera u poljoprivredi.
"Znamo da ovaj posao bez naših djelatnika ne može funkcionirati. Trebamo jedni druge i osjećamo se kao velika obitelj“, kažu braća Chiavalon koji imaju dobro razvijen socijalno osjetljivi moment te iskreno žele pripomoći zajednici, a ne od nje samo uzimati.
Nova najmodernija uljara i kušaonica postoji unatrag godinu dana. Ne zatvara se nakon sezone prerade, zamišljena je više kao maslinarski centar koji funkcionira 365 dana u godini. Tu su uredi, trgovina, skladište, otprema.. U ovu su investiciju ušli s ciljem podizanja ljestvice kada je riječ o kvaliteti.
U uljari imaju dva dekantera, jedan radi samo za njih i kooperante, drugi je za klijente koji dođu preraditi vlastite masline. Uljara je registrirana kako bi mogla vršiti zaštitu izvornosti.
Smatra da se Istra ne može natjecati s ostalim europskim maslinarskim regijama po količinama, ali itekako može kvalitetom. Zato svi tamošnji maslinari moraju nastaviti paziti na visoku razinu kvalitete kako bi se prepoznatljivost održala, poručuje.
"Svi idu u ranu berbu, brinu oko ulja, dobro ga skladište, nema više kamenica već koriste inox, ugradili su barem dušik ako ne argon. Ne flaširaju u transparentnoj boci jer znaju da je to za kvalitetu loše“, navodi.
U razgovoru nam se spontano pridružio vlasnik uljare u Fažani, Branimir Palunko, koji smatra da se na ovom području stvorila jedna kultura maslinarstva i uljarstva. "Kada mlade istarske masline dođu u rod, trebat će još uljara jer masline treba obraditi u roku 24 sata“, nadovezao se.
Dodao je da se u utrci može ostati samo s izvrsnim uljima jer količine koje Istra proizvede "Milano popije u 10 dana". Važno je da su svi proizvođači u regiji shvatili da jedino tako mogu ostati na tronu. Kako je plod važno preraditi što ranije, neophodno je stvoriti mrežu manjih uljara. "Tako se postiže kvaliteta. Donio 100 ili 500 kila, dobit će svoje ulje koje će biti prerađeno u najboljim uvjetima“, zaključuje Tedi.
Obitelj Chiavalon u svojoj uljari ima vrhunske strojeve toskanske tvrtke Mori, poznate po inovacijama. "Ulje koje u procesu prerade nije prešlo temperaturu 27 stupnjava, smatra se ekstra djevičanskim. Mori je napravio ekstrem tako što je spustio temperaturu između 19 i 21“, priča nam. Temperatura niti u jednom trenutku ne prelazi 21, a uspijevaju izvući istu količinu ulja kao da rade na 27 stupnjeva.
Ističe kako se sve masline prije ulaska u proces suše te ulaze u preradu s minimalnom količinom vlage. "Na taj način dobivamo bolje mirise i okuse“, pojašnjava naš sugovornik. Nakon toga uopće više ne koriste vodu pa ostaje samo ona vegetativna - iz ploda. Prerada se također vrši bez kisika jer je sve hermetički zatvoreno. Skladište nemaju, pune u netransparentne boce na dnevnoj bazi.
Tedi Chiavalon za kraj poručuje da uvijek treba gledati bolje od sebe i da nikada ne treba prestati rasti - reći 'mi smo najbolji, naše je najbolje' i tu stati. Uvijek postoje oni koji su po nečemu napredniji i od kojih imamo što naučiti.
