Iako orhideje povezujemo s tropskim krajevima, ima ih i u Europi. U Hrvatskoj ih je oko 150 vrsta. Neke od njih rastu i u Daruvaru, a posebno oduševljava činjenica da ih možemo pronaći u centru grada!
Sve orhideje spadaju u veliku porodicu Orchidaceae koja obuhvaća više od 800 rodova i preko 30 000 vrsta. Orhideje oduševljavaju ljepotom cvjetova koji se sastoje od 6 latica raspoređenih u dva kruga, 3+3. Donja latica, koja se razlikuje oblikom a često i bojom, zove se još i medna usna, a zadatak joj je privući oprašivače
Orhideje su vrlo raširene biljke i ne rastu jedino u jako hladnim i ekstremno sušnim predjelima. Iako ih se uvijek povezuje s tropskim krajevima, ima ih i u Europi gdje ih je oko 600 vrsta. Po najnovijim istraživanjima u Hrvatskoj je oko 150 svojti orhideja, a cvatu od ožujka (Dactylorhiza sambucina, Orchis pallens i Orchis morio) do studenoga (Spiranthes spiralis).
U Daruvaru orhideje rastu u Julijevom parku i Rimskoj šumi.
Julijev park
Prva od orhideja koja cvate u parku je Cephalanthera damasonium (bijela naglavica). Cvate od (IV.) V. do VII. Mjeseca. Vrlo joj je slična Cephalanthera longifolia (dugolisna naglavica) od koje se razlikuje prije svega po listu. Kod bijele naglavice listovi su kraći i širi nego u dugolisne. Visoka je 15 – 50 cm. Zanimljivo je da, iako se zove bijela naglavica, ima manje bijele cvjetove od dugolisne naglavice.
Sljedeća je po redu cvatnje orhideja Listera ovata (jajoliki čopotac). Cvate u V. i VI. mjesecu. Ima dva jajolika lista između kojih raste stabljika na kojoj su sitni zeleni cvjetovi. Visoka je od 30 do 50 cm. Zanimljivost vezana uz jajoliki čopotac je da razvoj od sjemenke do odrasle biljke traje i do 15 godina.
Ostale 3 vrste orhideja pripadaju rodu kruščika, Epipactis.
Epipactis microphylla (sitnolisna kruščika) od svih kruščika u parku cvate prva, od V. do VI. mjeseca. Od svih je i najmanja, visoka je od 10 do 40 cm, a svi su pronađeni primjerci jako niski, najviša je bila visoka 25 cm. Listovi su joj malobrojni i uski, stabljika je dlakava, a cvjetovi su zelenkasti i intenzivnog mirisa na vaniliju.
Epipactis neglecta (zaboravljena, zanemarena kruščika) po broju jedinki najzastupljenija je u parku. Najdonji list joj je okruglast, a ostali prema vrhu stabljike sve su uži i šiljatiji. Cvjetovi su joj oblikom i zelenkastom bojom vrlo slični ostalim kruščikama. Zanimljivo je da vrsta Epipactis neglecta nije formalno uvrštena na listu naše nacionalne flore (FCD – baza podataka Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).
Epipactis helleborine (širokolisna kruščika) najrobusnija je od svih kruščika u parku. Može narasti i do 120 cm. Cvate od VI. do VIII. Mjeseca, no nijedna od širokolisnih kruščika još nije cvala. Naime, obje jedinke rastu na sredini boćališta pa redovito, svake godine, budu posječene kosilicama. Po veličini listova ove uporne kruščike može se naslutiti da bi obje jedinke bile jako visoke.
Rimska šuma
Osim vrste Listera ovata (jajoliki čopotac) u Rimskoj se šumi pojavljuju sve orhideje koje su zastupljene i u gradskom parku (Epipactis microphylla, Epipactis helleborine, Epipactis neglecta i Cephalanthera damasonium), no pridružuju im se još i Neottia nidus-avis, Epipactis purpurata i Epipactis nordeniorum.
Neottia nidus-avis (šumska kokoška) neobična je po boji – i stabljika i cvijet su smećkasti, a cijela biljka djeluje kao da je od voska. Cvate od IV. do VI. mjeseca, a visoka je do 40 cm.
Epipactis purpurata (purpurna kruščika) u Rimskoj šumi ima izrazitu ljubičastu stabljiku i listove. Cvjetovi joj nisu ljubičasti, kako bi se očekivalo po imenu, već kao i kod ostalih kruščika zelenkasti ali s ljubičastom mednom usnom. Cvate od VII. do IX. mjeseca, a naraste do 70 cm, no poneki primjerci mogu biti i viši.
Epipactis nordeniorum (Nordenova kruščika) cvate od VII. do IX. mjeseca. Raste na vlažnim mjestima, a pronađeni primjerci u šumi rastu uz kanale za oborinsku vodu. Visoke su od 5 do 40 cm, a primjerci iz Rimske šume visoki su oko 10-ak centimetara. Iz stabljike, na kojoj je nekoliko ovalnih listića, cvatu mali bjelkasto-zeleni cvjetovi.
U šumi su, po broju jedinki, od vrsta roda Epipactis najviše zastupljeni Epipactis neglecta i Epipactis helleborine. Te su orhideje raširene po cijeloj šumi. Epipactis helleborine (Slika 8.) raste pojedinačno, dok Epipactis neglecta, kao i u parku, raste u skupinama od po 20-ak jedinki.
Iako se međusobno razlikuju sve naše vrste samoniklih orhideja imaju nešto zajedničko - zakonom su zaštićene (kategorija S3 – STROGO zaštićene svojte) i NE SMIJE ih se brati ili na bilo koji način uništavati. Daruvar je možda jedini grad u Hrvatskoj u čijem centru rastu orhideje pa se za njega s pravom može reći Daruvar – grad orhideja.
Suzana Hunjak, prof.
(dio članka objavljenoga u časopisu Priroda 10/11.)
Fotografije Branislav Hunjak
