Franko, kolekcionar vinila, zaputi se na avanturu kroz bivšu Jugoslaviju kako bi pronašao jedini vinilni zapis koji nedostaje njegovoj kolekciji - singl "Ulica Jorgovana / Zlatokosa", jedan od najboljih primjera jugoslavenskog funka objavljen u izdanju Jugotona 1974. godine. Domijanov singl sredinom je sedamdesetih prodan u oko 150 tisuća primjeraka, a danas ga je nemoguće naći, a danas se traži zbog svojedobno nezamijećene funk pjesme “Zlatokosa” s B strane, a ne zbog tad velepopularnog šlagera “Ulica jorgovana” s A strane.
Na putu susreće raznolike likove je intervjuirao kako bi dobio uvid u maniju pretraživanja kutija s vinilima. Sastaje se s najuglednijim ovdašnjim diggerima ploča, neopjevanim junacima koji su sposobni pronaći najrjeđu singlicu na najluđim mjestima. U Podgorici ga čeka Peđa Radović, u Zagrebu su to D-Gree i Soul Bader, u Ljubljani kolektiv Tetkine radosti, u Beogradu Borko, u Skoplju Tošo Filipovski, dok se na koncu vraća u Rijeku Dr. Smeđem Šećeru. Snimanje je počelo još 2018. godine, a završeno je uz pomoć vrhunski odrađene crowdfunding kampanje. Svjetsku premijeru imao je u Irskoj na Indie Cork festivalu, hrvatsku na ovogodišnjem ZagrebDoxu. Više o filmu na starnicama Wolfgang&Dolly
"Na vizualnoj razini, riječ je o pažljivo izrađenom uratku, s jasno definiranom estetikom i snažnim osjećajem za detalj. Format je moderan, razigran, šareni, te je sve vrlo promišljeno upakirano. Humor je vrlo muški, kao uostalom i svi protagonisti filma", napisala je među ostalim Tena Šarčević na portalu Glazba.hr.
"Školovanjem animator (Akademija likovne umjetnosti u Zagrebu) i montažer (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu), Franko Dujmić (1990.) u dosadašnjem se, nevelikom, ne osobito zapaženom, ali zanimljivom opusu kratkih filmova ostvarenih u studentskim (ALU) i amaterskim, radioničarskim (Kinoklub Zagreb, Blank_filmski inkubator) produkcijama, profilirao kao autor koji radoznalo, samozabavljački, vedro igralački spaja filmske rodove, a publiku pomalo vuče za nos, navodeći je da pomisli jedno, pritom joj podmećući drugo (... ) Poput Dujmićevih kratkih radova, “Funk YU”, osim tematskim sadržajem, osvaja i kao privlačan slikovno-zvučni sustav, kao obličje što zavodi i drži pozornost samom svojom živošću", napisao je među ostalim Janko Heidl na portalu Dokumentarni.net.
