Kroz povijest su se brojni novinari prometnuli u sjajne književnike. Ernest Hemingway ili Albert Camus imena su kojih ćemo se možda najprije sjetiti jer su nam bili lektira, a u Hrvatskoj su to svakako Predrag Lucić ili Damir Karakaš, koji će lektira postati.
Slučaj Stjepe Martinovića, nekadašnjeg novinara, urednika i kolumnista Vjesnika neobičan je utoliko što se on na književnoj sceni pojavio u svojim šezdesetim godinama – beletristiku je počeo pisati 2007. da bi do danas objavio pet zbirki pripovjedaka (Oči svete Lucije, Kap krvi s lovorova lista, Tabu, Žena-oganj-more i Zrno papra u mortadeli), čak devet romana (Zidar đavoljeg mosta, Akropolis Express, Zbogom utopijo, Sirene pjevaju fado, Ariadna isprekidane niti, Gospina trava, Gabrijela ne smije umrijeti, Armenski alegorijski bestijarij i Kornelija broji oblake), te jedan fenomenološki esej (Self-help? Bull-shit!). Usto, desetak je njegovih priča uvršteno u zbornike raznih književnih natječaja u Hrvatskoj i inozemstvu.
Već prva zbirka pripovjedaka Oči svete Lucije objavljena 2009. osvojila je nagradu Slavić Društva hrvatskih književnika (DHK), kao najbolja debitantska proza te godine u Hrvatskoj. U obrazloženju nagrade stajalo je kako je Martinović zbirkom "podigao literarni spomenik ljudima i regiji iz koje potječe, afirmirao slojevitost i kompleksnost konavoskog ambijenta..."
Ovo mu je priznanje za njegove konavoske priče bilo veliko ohrabrenje da nastavi. A kako je jednom prigodom kazao, nije želio da nezabilježene ostanu sve te priče koje je tijekom života čuo ili doznao za njih i sve ih te godine nosio u sebi... Pišući ih za književne uzore si je odabrao Andrića, Selimovića, Tišmu, Marqueza, Llosu...
Svoj najnoviji roman Kornelija broji oblake Martinović je predstavio i na ovogodišnjem, petom po redu izdanju Fra Ma Fu festivala reportaže i reportera, održanom u Daruvaru, koji, usput, ima značajan potencijal razvoja u mnogo šire multimedijalno događanje.
I kako Stjepo to redovito čini na svojim promocijama, publiku, koju su, uzgred rečeno, činili mnogi njegovi nekadašnji kolege Vjesnikovci, počastio je s nekoliko pjesama uz gitaru. Jer Stjepo je i performer, skladatelj dalmatinskih balada, dizajner trzalačkih instrumenata...
Roman Kornelija broji oblake objavljen je pod okriljem još mlade, ali vrlo agilne izdavačke kuće Beletra, koju je pokrenula još jedna bivša Vjesnikova novinarka i urednica Sandra Pocrnić Mlakar. Visoko etablirana književna urednica iza koje je rad za niz izdavačkih kuća, danas ulaže golem trud i energiju u izdavanje i promociju djela domaćih autora priručnika i lijepe književnosti.
U zemlji u kojoj se knjige, blago rečeno, nedovoljno kupuju i čitaju, Sandra neustrašivo kroči nesigurnim tržištem, a Beletrin je izdavački portfelj sve bogatiji i spreman za skori Interliber. Sandrina je filozofija postaviti autora na središnje mjesto u nakladništvu i poticati njegovu komunikaciju s publikom. Upravo stoga njezine promocije nalikuju na prijateljska druženja u ugodnom ambijentu, pa je tako bilo i ovaj put u Daruvaru.
Sandra je i majstorica zahtjevne forme književnih sažetaka, pisanje kojih je umjetnost za sebe. Oni vas moraju zaintrigirati da prionete čitanju, a ne otkriti vam važne stvari koje će se dogoditi u priči. U slučaju Kornelije on glasi:
Roman raskošnog stila, kriminalističkih obrata i ljubavne okosnice. Svijet odustao od romantike i zanosa, roman Kornelija broji oblake osvježava refulom južine, putenim i gastronomskim užicima uz koje sugovornici upoznaju jedno drugo u igri otvorenih karata.
Hrabro kormilareći kroz intenzivne osjećaje, Stjepo Martinović razrađuje cijeli odnos, od njegova mističnog početka preko romantičnog procvata kroz eros i životno nadahnuće, sve do zajedničkog planiranja životnog projekta. Kad formuliraju ideju koju žele ostvariti, dvoje protagonista prionut će na stvaranje prostora u svojim životima u kojem će se udobno smjestiti ono drugo.
Takav strastven i proživljen odnos koji se razvija sve do mirnog utočišta vrlo se rijetko sreće - iako se, paradoksalno, naivno očekuje na početku svake romantične priče – podjednako u životu kao i u literaturi.
