Dugogodišnji novinar Stjepo Martinović na 5. Fra Ma Fu festival nam dolazi predstaviti svoju novu knjigu Kornelija broji oblake. Rođen 10. travnja 1945. u Dubi, u Konavoskim brdima,U drugoj godini života seli s roditeljima u Cavtat, gdje pohađa osnovnu školu, te upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznajući kulturnu tradiciju Sredozemlja i umijeće razumijevanja legende.
Nakon gimnazije u Dubrovniku, završava 1970. studij filologije u Beogradu, u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, a 1974. upisuje studij novinarstva. U kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući – kao reporter, urednik, komentator, glavi urednik... prvo u revijama, a potom, do kraja 1995. godine, u dnevniku Vjesnik.
Bio je načelnik odjela Ministarstva europskih integracija i savjetnik ministra te urednik nautičkih publikacija,da bi 2007. počeo pisati beletristiku.
Beletristike se latio tek u ranima (svojim) šezdesetim – da ne bi, kako sâm objašnjava utjecanje Kaliopi i Polihimniji, nezabilježene ostale stotine priča što ih je čuo ili na druge načine o njima doznao, a koje je desetljećima “nosio u glavi” da bi im jednom (možda) podario pisano ruho.
Njegova zbirka pripovjedaka Oči svete Lucije (VBZ, lipanj 2009.) nagrađeno je priznanjem Društva hrvatskih književnika „Slavić“, kao najbolja debitantska proza u Hrvatskoj 2009. godine. Dobitnik je nagrada za kratku priču „Fran Galović“, 2012. godine, „Broda priča“ za 2013. „Turopoljska poculica“ za 2014. godinu i (iste godine) nagradu varaždinskog Muzeja anđela za najbolju priču na temu anđela.
Tri puta njegove su priče bile u finalu Festivala fantastične književnosti u Bijelom Polju (CG), dva objavljena romana u finalu natječaja T-portala, a dva rukopisa u finalu natječaja VBZ-a za najbolji neobjavljeni tekst.
Dosad je objavio petnaest naslova: pet zbirkipripovjedaka (Oči svete Lucije, Kap krvi s lovorova lista, Tabu, Žena-oganj-more, Zrno papra u mortadeli), osam romana (Okovani snima/Zidar đavoljeg mosta, Akropolis Express, Zbogom utopijo, Sirene pjevaju fado, Ariadna isprekidane niti, Gospina trava, Gabrijela ne smije umrijeti, Armenski alegorijski bestijarij) i jedan fenomenološki esej (Self-help? Bull-shit!), te „posijao“ desetak priča po zbornicima raznih natječaja u Hrvatskoj i susjednim zemljama.
Bavi se prevođenjem s engleskog, njemačkog i talijanskog jezika; posebice su mu zapažena tri prijevoda djela „grčkog Cervantesa“ Nikosa Kazantzakisa: Grk Zorba, Sveti Franjo – siromah u Boga i Isusovo zadnje iskušenje.
Iz ljubavi prema glazbi skladatelj je mediteranskih balada i dizajner trzalačkih instrumenata.
