Slastičarna i zdravljak Orijent kultno je mjesto za generacije Daruvarčana svih starosnih skupina, ali prvenstveno za mladež. Nedavno je lokal dobio i veliku pozornost medija, kao mjesto s“najboljim burekom u Hrvatskoj“. Uz to zanima nas i to kako vlasnik zdravljaka Faruk Demiri njeguje svoje albanske korijene i kako mu ide u gradu u kojem svoje sjedište ima češka manjina u Hrvatskoj a žive i pripadnici još nekoliko manjina.
Albanska obitelj Demiri potječe iz Makedonije, iz Tetova a u Hrvatsku je doselila ranih pedesetih godina prošlog stoljeća. Farukov djed i njegov brat doselili su u Vrsar u Istri, a put ih je vodio preko hercegovačkih mjesta Mostar i Stolac. „Krajem šezdesetih godina ukazala se mogućnost da otvore lokal u LIpiku, preko puta bolnice, i tada je zapravo počeo preporod našeg obiteljskog obrta. Godine 1972. moj otac Mahir, tada dvadesetogodišnjak, dobio je ponudu za kupovinom mjesta ovdje u Daruvaru, u bloku zgrada koje su se upravo gradile,“ daje naš sugovornik kratki pregled obiteljske povijesti, i dodaje da je zdravljak Orijent otvoren 1974. godine i otad je neprekidno na raspolaganju svim daruvarskim ljubiteljima dobrog bureka, kolača i sladoleda.
Faruk je rođen 1981., a slučaj je htio da se to desi baš u Makedoniji, gdje je i proveo prvu godinu života. Desetljeće kasnije još je jednu godinu proveo u Makedoniji – bilo je to za Domovinskog rata, kada je otac bio na frontu a mama s četvero djece otišla rodbini. Tamo je Faruk završio četvrti razred osnovne škole. Sve drugo u njegovom životu vezano je isključivo za Daruvar.
Godine 2002. oženio je Albanku iz autohtone albanske obitelji i imaju dva sina, Tarika i Ziunedina. Tada je Faruk počeo ozbiljnije raditi u očevoj radnji, prošavši sva radna mjesta, od pospremanja do miješanja sladoleda i motanja bureka. Obiteljski posao preuzeo je 2009. godine. „Slastičarna ne donosi velik novac, ali može prehraniti obitelj, a mene ovaj posao uistinu veseli i potpuno sam zadovoljan što zarađujem dovoljno za normalan, miran i bezbrižan život svoje djece. To mi je više nego dovoljno.“
U Daruvaru živi tek nekoliko pripadnika albanske manjine, udaljeni su od manjinskog vijeća i kulturno umjetničkog društva, koji djeluju u Bjelovaru, a u gradu ne postoje niti uvjeti za organiziranje nastave albanskog jezika u školi, pa tako sve ostaje na obitelji. Unatoč tome jezik i običaje veoma uspješno održavaju. Kod kuće svi govore albanski, Faruk redovito drži post tijekom ramazana i slavi Bajram, ne dopušta da tradicija nestane.
„Ovdje sam pustio korijenje, koje je svakim danom sve jače, a u ovoj sredini se osjećam jako dobro. Jako mi se sviđa što pored sebe imam pripadnike hrvatskog naroda, češkie, srpske i mađarske manjine, to mi je stvarno super, žao mi je samo što nemam dovoljno vremena da si priuštim tečaj češkog jezika i naučim dobro govoriti češki. Tako sve ostaje na nekoliko fraza, koje mi pomažu nda se sporazumijem s češkim turistima, koji znaju navratiti.“
„Na kraju krajeva,“ zaključuje Faruk ponosno, „u mojoj radnji se tzorno odražava nacionalan struktura Daruvara. Radi nas ovdje četvero, od toga jedan Albanac, jedna Hrvatica, jedna Srpkinja i jedna Čehinja.“
TAJNA DOBROG BUREKA JE DA NEMA TAJNE
Prošle je godine u jednom trenutku Faruk postao velika medijska zvijezda. Popularni zagrebački novinar Domagoj Jakopović Ribafish, koji je u Daruvaru boravio na Danima piva, ocijenio je njegov burek kao najbolji u Hrvatskoj, a preko noći su počeli u Oriijent dolaziti brojni novinari i pisati o trom kako Faruk mota burek.
„Naša je tradicija da uvijek radimo s domaćim proizvođačima, a sirovine uzimamo uvijek na istom mjestu,“ kaže Faruk i dodaje, da je svaki sastojak važan. Ipak, u dobrom bureku nema nikakve tajne sirovine, tu je samo brašno, voda, sol, ulje i sir, no osim kvalitete sastojaka važna je i ljubav prema poslu. „Kad radim duže vrijeme, zasitim se i ne mogu napraviti pošten burek. Najbolje mi to ide kad se vratim s godišnjeg.“
