Znakoviti naslov „Taxi blues“ koji se koči nad reportažom koji je Dunja Kučinac napisala u veljači prošle godine za portal Radnička prava.org nedvojbeno pokazuje da se autorica bavi taksistima i njihovim neostvarenim radničkim pravima. Tužne priče svojih sugovornika Kučinac potkrjepljuje podacima o nezakonitim poslovanjima njihovih poslodavaca, o izostanku temeljnih radničkih prava, o premorenosti i stalnom strahu od otkaza, o neplaćenim prekovremenim satima, o uvjetima kojima moraju udovoljiti. Reportaža nije napisana da čitatelje ražalosti ili razbjesni, nego da na temelju prikupljenog materijala ukaže na gotovo ropski rad u našoj neposrednoj blizini.
Dakako, mogu taksisti odbiti takvo poslovanje, ali na njihovo mjesto čekaju drugi, spremni na takve pa i lošije uvjete rada i još dublja poniženja. Dunja Kučinac je ozbiljna i empatična mlada osoba kojoj nije svejedno u kakvoj zemlji živi i što se zbiva s ljudima oko nje, pa su njezini tekstovi posljedica istraživanja i analize društvenih i političkih zbivanja.
Taksisti će vjerojatno i dalje biti tužni, ali možda njihova tuga preraste u bijes, bijes u pobunu, a pobuna u boljitak. Ako se to dogodi, Dunja Kučinac će imati mjesto u prvom redu.
