Pišući pogovor za knjigu „Život na dražbi“, kako bih objasnio motive kojima sam se vodio kada sam odlučio da ukoričim Fuisov dramski tekst, najprije sam se upitao: „Što sve Franjo Fuis u svom više nego kratkom životu nije radio?“
I odmah sam pokušao odgovoriti: „U javnosti ponajviše poznat kao novinar, reporter i strip scenarist, ovaj mladi čovjek je 30-ih godina prošlog stoljeća kao „magnet privlačio ljude i čitatelje“ - svojim pjesmama, novelama, javnim predavanjima, songovima, turističkim fotografijama, uređivanjem zabavnih listova... Privukao bi ih bio i igranim filmom („Zakon rieke“, za kojeg je već bio napisao i knjigu snimanja), a da su se kockice povijesti drugačije posložile i kao dramski pisac!“
Naime, u svojim ranim 30-im godinama Franjo Fuis, tada zaposlen kao reporter zagrebačkog dnevnog lista „Novosti“, napisao je dramski tekst „U ime čovječanstva“, na temu aktualnih zbivanja u društvu.
Aleksandar Freudenreich, intendant Hrvatskog narodnog kazališta, uvrstio ga je u repertoar HNK za 1941. godinu. Premijera je trebala biti nakon Uskrsa, probe su bile u punom tempu, ali je u travnju započeo rat, uspostavljena je NDH-a...
Franji Fuisu povijesne silnice nisu nažalost dopustile da se pridruži više negoli reprezentativnom nizu pisaca čije su drame tih godina izvođene u HNK: Miroslavu Krleži, Marijanu Matkoviću, Miroslavu Feldmanu, Ranku Marinkoviću..., a njegovoj se drami izgubio svaki trag.
Geno Senečić, Fuisov suvremenik, kolega i prijatelj, je tekst „U ime čovječanstva“ u drugoj polovici 70-ih je uspio pronaći u prašnjavim arhivama Zavoda za teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, nakon čega je tekst je dospio u ruke glumca i kazališnog djelatnika Božidara Smiljanića i premijerno je uprizoren u zagrebačkom „Teatru ITD“ 1979. godine pod novim naslovom „Život na dražbi“.
Inače, autor plakata za predstavu „Život na dražbi“ je Andrija Maurović, a taj crtež iskorišten je i za naslovnicu knjige. U svojim istraživanjima pronašao sam Maurovićevu izjavu kako je plakat „nacrtao s osobitim zadovoljstvom“, te kako je „sve dovršio u hipu, kao onda kada bi mi Franjo opisivao pojedini prizor, a ja ga za tili čas pretvarao u novinski crtež. Crtajući ovaj plakat osjećao sam se kao da odajem počast dragom drugu i dugogodišnjem suradniku.“
Nakon što sam u proteklom desetljeću u knjigama predstavio Fuisa kao odličnog pisca popularne književnosti („Velika glad u plemenu Gula-Gula“, „Brod bez kompasa“, „Sin orkana“, „Mrtvačka trojka“ i „Pakleno ostrvo Chima“), učinilo mi se izazovnim uredničkim potezom da Fra-Ma-Fua predstavim i kao dramskog pisca.
Kako bih u što većoj mjeri „osvijetlio“ taj gotovo nepoznati dio njegova stvaralaštva, osim same drame, svog pogovora („O jednoj drami, o zagrebačkom Jack Londonu i jednoj predstavi ili mali historijat „Života na dražbi“ Franje M. Fuisa“ – napisan na osnovu dugogodišnjeg istraživanja), zamolio sam i uvaženog dr Vinka Brešića (profesora na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i virovitičkog zeta) da napiše popratnu studiju – „Ispred svog vremena – prigodni zapis o Franji Fuisu“. Naposlijetku, u knjizi sam objavio i pretisak intervjua kojeg je redatelj kazališnog uprizorenja „Život na dražbi“ Božidar Smiljanić dao tjedniku „Studio“ na temu same predstave.
Bio sam toliko „slobodan“ da ovu knjigu posvetim dragim zagrebačkim novinarima i publicistima Mladenu Hanzlovskom i Aleksi Vojinoviću, koji su svojim zalaganjima sredinom 70-ih i kasnije najviše pridonijeli ponovnom otkrivanju lika i djela Fra-Ma-Fua.
Zadovoljstvo mi predstavlja što je promocija knjige s autorovim dramskim tekstom uvrštena u program predstojećeg Fra-Ma-Fu festivala!
