O, kako je lijepo zaboravit na sve
Kad sumračje svuda bučni život stiša,
Kad sa zadnjom željom na dnu srca mrije
Melodija neka, sve tiša i tiša...
U sobici ura kucka tiho sate
I sjene se plaho kutevima miču.
Sve nekuda tone, tek u duši blago,
Davne neke, lijepe uspomene niču ...
I dok - ko na platnu - pred umornom dušom
Tako u nepovrat čas za časom teče
I sumrak se spušta, - čovjek tiho sniva
Jedan svijetli časak nekadanje sreće ...
O,... kako je lijepo umrijeti u času.
Kada srce nema ni želja ni nada,
Kad iščezne mis’o nekuda daleko
I lagano sumrak u dušama pada ...
