Fra Ma Fu

Štefanov put biciklom od Bjelovara do Đurđevca na 10. Fra Ma Fu festival

  Reportaže         30.10.2024.
Štefanov put biciklom od Bjelovara do Đurđevca na 10. Fra Ma Fu festival

Naš kolega i prijatelj, službeni festivalski fotograf, inače vlasnik i urednik portala Zvono iz Bjelovara, Štefan Brajković, iz svog se grada do Đurđevca dovezao biciklom. I na sve ostale đurđevačke destinacije je biciklirao, baš poput Franje Martina Fuisa. Ovo je njegova reportaža, prenosimo je iz Zvona.

Srijeda, 16. listopada 2024.

Jubilarni, deseti Fra Ma Fu – festival reportaže – prvi se put održava u Đurđevcu od 18. do 20. listopada. Na festival iz Bjelovara idem – biciklom. Pedaliram i pišem. Umjesto vas. Pa vi vidite kako je to! Nije to osobito velika udaljenost, ali imam volje da prođem prekrasnom Bilogorom i onda kroz Podravinu preko Virja, Molvi i okolo do Đurđevca. Naravno, sporednim cestama izbjegavajući promet i opasne kamione. Nije to samo zato što u zadnje vrijeme biciklom podosta toga prođem, nego i zato da se uživim u to kako je prvi reporter Franjo Fuis krstario biciklom baš Podravinom, Slavonijom i Bilogorom iz čega su nastale prve reportaže koje su postale bezvremenske.

Zadnji put sam kroz Podravinu prolazio biciklom kad sam se ljetos vraćao iz Ljubljane, u koju sam stigao, pogađate, biciklom iz Vukovara. Nema ljepšeg putovanja nego sam, biciklom. Vozim uronjen u svoje misli okružen prekrasnom prirodom i pedaliram prema cilju. To je ovoga puta festival reportaže, 10. Fra Ma Fu u Đurđevcu. Ni tu, naravno, neću mirovati. Čitamo se!

Bicikl je, inače, električni. Ali, ima »ali«. Jedan je moj frend na Šoderici, nakon što je podigao prikolicu, rekao ovako: »Ova ti prikolica poništi svu elektriku. Ima u njoj barem 50 kilograma.«

Četvrtak, 17. listopada
Što me šokiralo u Lipovom Brdu da sam se morao zaustaviti

Jučer sam junački najavio da iz Bjelovara krećem biciklom u Đurđevac gdje se sljedećeg vikenda održava Festival reportaže Fra Ma Fu. Danas sam se pitao bih li krenuo, ili da sreću okušam sutra, kad su najavili cijeli dan bez kiše. Ipak sam odlučio na norveškoj aplikaciji YR pratiti detaljniju prognozu. Koriste je šumari i važi da je najbolje i najpreciznija. I stvarno jest.

Oko 13 sati kiša je skroz prestala. Bacio sam oko na situaciju u Đurđevcu gdje je prognoza pokazivala cijelo poslijepodne bez kiše. Utrpao sam sve potrebno u prikolicu koja je – iako se naizgled čini velika – premala za sve. Tako je jedna torba završila i na leđima. Popio sam kavu, fotkao se i krenuo prema Đurđevcu sporednim cestama, preko Bilogore kroz Novu Diklenicu. Htio sam ih izbjeći, ali sam već tu nabasao na šleper. Izgleda da su neizbježni i na sporednim cestama. Nastavio sam kroz Srednju preko Lipovog Brda prema Babotoku i dalje prema Virju.

U Lipovom Brdu pozitivni šok! Da ne povjeruješ, iza traktora koji je zablatio cestu ide gospodična s lopatom i čisti ga! To još nisam doživio u svom vozačkom iskustvu, ni kao biciklist, niti kao vozač automobila. Sve pohvale mladoj dami. Naravno, toliku rijetkost sam morao dokumentirati kamerom.

Zaustavio sam se u Virju. Odmor, a i poželio sam ga snimiti iz zraka, jer nekim čudom to dosad nisam. Iz Molvi sam krenuo prema Đurđevcu kroz Molve Grede i Grkine. Zanimljivo se posložila tabla na ulazu i izlazu prema Đurđevcu – nekako se čini da su Grkine beskonačne nemaju ni kraja ni početka. Ili se netko s tablama našalio.  I to je to. Stigao sam u Đurđevac koji će mi u sljedeća tri dana biti baza za vrijeme trajanja festivala reportaže Fra Ma fu. Za kra fotografija koji sam snimio prije nekoliko godina. Neka svima bude pozivnica na snimanje milenijske fotografije ispred utvrde Stari grad u nedjelju 20. listopada u 11 sati!

Petak, 19. listopada
Krug po đurđevačkoj Podravini

Reporterski petak počeo sam u cik zore. Često volim fotografirati Stari grad, simbol Đurđevca, posebno uoči izlaska sunca. Upravo ispred utvrde Stari grad u nedjelju 20. listopada majstor fotografije Šime Strikoman snimit će milenijsku fotografiju. Snimanje počinje u 11 sati. Naravno, svi ste pozvani!

Ranojutarnje snimanje odredilo mi je prvi dio petka. Odlučio sam sjesti na bicikl i odvesti krug po prekrasnoj okolici Đurđevca i okolnih općina. Manje pisanja, ali neka obilje fotografskog ulova kaže više nego tisuće riječi! Uživajte u prekrasnoj Podravini i mjestima kroz koje sam pedalirao: Molve i tamošnje poznato vikendaško naselje Čingi Lingi, Repaš i njegova velika šuma. Krug sam zatvorio uz Dravu prema Novom Virju i Kalinovcu povratkom u Đurđevac.

Festival reportaže: sve pohvale domaćinu, Đurđevcu!

Zašto ne prebacite festival u Đurđevac, rekao sam organizacijskom dvojicu Gazdek&Žada na prošlogodišnjem Fra Ma Fu festivalu reportaže u Daruvaru, jer je bilo upitno održavanje desetoga, ovogodišnjeg, zbog tehničkih problema sa smještajem.

Đurđevac je čudo, rekao je jedan moj prijatelj s fejsbuka. I sam sam toga postao potpuno svjestan. Pa naravno! Odmah mi se učinilo koliko je logično da se novinari okupe u gradu Picoka. Dvojac Gazdek&Žada prihvatio je prijedlog i evo, ove godine deseti po redu Fra Ma Fu održan je prošlog vikenda u Đurđevcu, od petka do nedjelje.

Picoki su odmah shvatili da festival reportaže zajedno s pedesetak novinara na njemu omogućuje odličnu promociju đurđevačkom turizmu. Picoki su čudo kad je u pitanju njihov grad i njegova promocija. Ništa im nije teško. Sve su spremni učiniti.

O tome i svjedoči astrofotograf Branko Nađ, čija je velika putujuća izložba astrofotografije i promocija monografije u koju je ugradio pet godina života, krenula baš iz Đurđevca. Na moje pitanje zašto, rekao je jednostavno: »Tu su bili najkooperativniji. Ništa im nije bilo teško. Sve što sam zatražio učinili su. I da im se zahvalim, odlučio sam početi baš u Đurđevcu.«

Skup je na otvaranju pozdravio i osobno gradonačelnik Hrvoje Janči. Zaželio mu je dobrodošlicu te da se nada kako će Fra Ma Fu u Đurđevcu postati tradicija. Posljednjih pet festivala u Daruvaru prošlo je bez gradonačelnikova pozdrava. Uvijek bi poslao zamjenicu.

Fra Ma Fu – festival reportaže nosi ime po potpisu slavnog i jednog od najboljih novinara na ovim prostorima u prvoj polovici XX. stoljeća. On je Franjo Martin Fuis. Rođen je u Virovitici 1908. a poginuo je u avionu kod Plitvica 1943. godine. Fra Ma Fu nije bio samo novinar. Bio je i pilot. Pisao je scenarije za strip kojeg je crtao slavni Andrija Maurović. Bio je pjesnik i književnik, nesuđeni redatelj prvog hrvatskog cjelovečernjeg igranog filma, napisao je i scenarij za kazališnu predstavu, bio je začetnik turističke reportaže u našem tisku, pisao o dalekim nepoznatim mjestima, a u kinodvoranama držao predavanja o krajevima koje je proputovao… Ipak je ostao najpoznatiji po svojim besmrtnim reportažama o malim ljudima (i njihovim velikim problemima) čije je sudbine majstorski pretakao u pitke članke. Prerušavao se u skitnice i prosjake da što vjernije predstavio njihov svijet, s ribarima je veslao do najudaljenijih jadranskih otoka, a biciklom proputovao cijelu Hrvatsku.

Franjo Martin Fuis je uglavnom putovao biciklom, tako se i meni činilo zgodno da na 10. Fra Ma Fu u Đurđevac dođem biciklom i da kroz trajanje festivala pedaliram đurđevačkom Podravinom, što mi je i uspjelo.

NA BICIKLU

Prema Đurđevcu sam iz Bjelovara krenuo u četvrtak. Uspio sam uhvatiti rupu između dvije kiše. Preko Bilogore sam se probio do podravske strane gdje je, prema prognozi koja se pokazala točna, trebao biti cijeli dan bez kiše. Samo vrijeme je za bicikliranje bilo dosta loše – izmaglica i vjetar. Odlučio sam krenuti sporednim cestama kako bih izbjegao kamione jer oni su pogotovo kad ih voze mladi, neiskusni vozači prava opasnost za bicikliste. Nemaju nikakvog osjećaja da voze kamion, da to nije automobil s kojim se mogu vrlo lako zaustaviti i manevrirati. Tako sam nekoliko puta na cesti prema Daruvaru morao naglo kočiti i loviti bankinu, ili grabu, da ne bih završio pod kotačima. Uspio sam sresti i jednonoga prije Srednje Diklenice s kojim nije bilo problema. Išao iz suprotnog smjera.

Do Đurđevca sam došao kroz Srednju Diklenicu, Lipovo Brdo, Babotok, Virje – tu naravno okolo prema Molvama kroz Molve Grede, Grkine i sa stražnje strane u Đurđevac. Put je od najkraćega bio duži nekih 13 km, ali je puno sigurniji od državne ceste te bih ga preporučio svima na biciklu.

Na putu prema Đurđevcu u Lipovom Brdu sam naišao na nesvakidašnji prizor: iza traktoriste koji je donio na kotačima traktora blato mlada djevojka – upitao sam je za ime, zove se Ivona Mandić – lopatom ga je uklanjala sa ceste. Mojem iznenađenju nije bilo kraja, pa mogu još jednom reći bravo! Tako treba!

Stigao sam u četvrtak, a festival je počeo u petak popodne tako sam petak prije podne iskoristio kako bih napisao prvu reportažu na biciklu. Odpedalirao sam 50 km po đurđevačkoj Podravini prema Molvama, uz vikend naselje Čingi Lingi, do Drave pa uz nju nazad preko Novog Virja i Kalinovca u Đurđevac.

Ja sam se dobro osjećao u Đurđevcu, a siguran sam, i svi ostli na festivalu reportaže. Picoki su uvijek za suradnju, kao i njihovi susjedi Podravci.

IZLET

Turistička zajednica Grada Đurđevca odlično surađuje i uz ono što se već nudi dopunjuje sa svime što mogu ponuditi okolne općine. Suradnja daje obostranu korist. Što to točno znači pokazali su novinarima u nedjelju izletom na Dravu. Krenimo redom.



Prije službenog otvorenja Fra Ma Fu – festivala reportaže Picoki su se pohvalili svojim posjetiteljskim centrom Đurđevački pijesci kroji koristeći najnovije tehnologije priča priču o đurđevačkoj Sahari. Upravo taj dravski pijesak koji vodom stiže iz talijanskih Alpa zadavao je velike muke stanovnicima dok ga nisu uspjeli ukrotiti i iz njega stvoriti plodno tlo. Sad je taj pijesak koji čini Hrvatsku Saharu jedan od glavnih turističkih aduta. Osim toga bitan je i za proizvodnju vina, a bitan je bio nekad i mladima – kako kaže kapetan grada u izvedbi Legende o Picokima Željko Kožarić Mrvica: »Tim smo pijeskom trljali nove traperice iz Italije i tako ih brzo pretvorili u izlizane, kakve su bile originalne levisice.«

Nakon što su novinari razgledali kako nastaje pijesak, koje sve životinje i biljke žive u njemu, grupa je pošla prema Kulturnom centru Đurđevac na svečano otvorenje festivala.

Festival je svečano otvoren podjelom nagrada za najbolje reportaže, uz tradicijske pjesme podravskog kraja koje su izvele Porinom nagrađene Đurđevčice.

NAGRADE

Nagradu za pisano i internetsko novinarsko u kategoriji Lijepom našom dobio Romeo Ibrišević za reportažu objavljenu u časopisu Meridijani, a u istoj kategoriji za televizijsko novinarstvo dobitnica je Maja Medanović za reportažu objavljenu u emisiji Provjereno Nove TV. U kategoriji Širom svijetu nagradu za televizijsko novinarstvo dobila je Nikolina Cetinić također za reportažu objavljenu u emisiji Provjereno, a za pisano i internetsko novinarstvo Josip Bohutinski za reportažu objavljenu u Večernjem listu.

Novinarka Novosti Tamara Opačić dobitnica je nagrade Festivala reportaže i reportera Fra Ma Fu u kategoriji U fokusu. Zaslužila ju je za dvije reportaže s talijanskog otoka Lampeduse, migrantskih vrata u Europu, objavljenih prošle godine.

Nakon toga u Gradskoj knjižnici Đurđevac pod moderiranjem Olge Vujović predstavljene su slikovnica »Franjo Fuis« Marine Mađarević i Anje Duršot te zbirka poezije Franje Fuisa »Pjesme«, dok je pod moderiranjem Mate Pejića predstavljena monografije »Maurović: Od Mula do Mula«, Veljka Krulčića.

Petak je završio otvaranjem izložbi u Gradskom muzeju Đurđevac »Rock & Rat« autora Zorana Jačimovića i »Veliki požar u Osijeku« autora Gojka Mitića i Brune Jobsta.

NOVINARI GOVORE

Okrugli stol »Umjetna inteligencija i reportaža« kojim je moderirao Vinco Gazdik otvorio je festivalsku subotu. O prednostima ali i zamkama korištenja umjetne inteligencije govorili su novinari Budimir Žižović, novinar s više od 40 godina iskustva, svojedobno i glavni urednik Radio Pule. Jedan je od voditelja poznatih Pomorskih večeri; Zoran Vitas, novinar Večernjeg lista; Elena Lukić, novinarka i studentica Medija i odnosa s javnošću na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Nedavno je obranila rad na temu zlouporaba »deepfake« tehnologije u Jugoistočnoj Europi; Drago Hedl, novinar koji je i sam je bio žrtvom »deepfake« tehnologije čiji je najveći strah kako bi mu u budućnosti umjetna inteligencija mogla postati glavnim urednikom.

Nakon okruglog stola Picoki su se pohvalili svojim muzejem, Hrvatskom Saharom i devama koje su posebna turistička atrakcija.

TROJE ZA 17.000

Muzej Grada Đurđevca je posebna priča. Ima samo troje zaposlenih koji uspiju privući oko 17.000 posjetitelja godišnje. Toliko prodaju ulaznica. Trenutno možete pogledati izložbu velikog Španjolca Miroa. Tu je i stalni multimedijalni postav Legende o Picokima plus još kao bi rekli neke manje izložbe koje su često jednako velike i bitne. Uz sve to rade naravno nedjeljom ali i ponedjeljkom inače neradnim danom za muzeje. Prije nego što smo prošetali prema Hrvatskoj Sahari kapetan grada Željko Kožarić Mrvica i Damir Hodalić izveli su skraćenu verziju Legende o Picokima. Iako je skraćena puna je pirotehnike, tako da su svi bili iznenađeni prvo pucnjem iz kubura a onda naravno i iz topa.


Uslijedio je i ručak i to u Vinariji Jušta koja se nalazi na obroncima Bilogore udaljena nekih 7 kilometara od centra Đurđevca a do koje sam došao naravno biciklom. I to je bilo jedino bicikliranje te subote zbog gustog programa. Ono po čemu su Picoki poznati su njihovi vinogradi i kleti. Na svojoj strani Bilogore imaju ih negdje oko 2000 i gotovo sve su u službi turizma sa tradicijskim jelima i domaćim vinima s peskov.

Nakon ručka u Gradskoj knjižnici Đurđevac pod moderiranjem Sandre Pocrnić Mlakar predstavljena je još jedna knjiga – »Umjesto kave / Izabrani blogovi o netemama 2016.-2023.« autorice Božice Brkan.

INFORMACIJE I DEZINFORMACIJE

Subotu je zatvorio film »Brat« čiji su autori Vanja Stokić i Ajdin Kamber koji je prikazan u Kulturnom centru Đurđevac. Prikazan je na više od 30 filmskih i ljudskopravaških festivala u Africi, Aziji i Europi. Između ostalog, na Sarajevo Film Festivalu. Osvojio je tridesetak nagrada na filmskim festivalima ali i posebno priznanje za doprinos novinarstvu, u organizaciji Kluba Novinara Banjaluka. Premijera filma bila je na festivalu ljudskih prava »Dani Srđana Aleksića« u Banjaluci, u prosincu 2023. godine.

Dvije tribine Akademije za umjetnost i kulturu Osijek »VerifEye – jačanje otpornosti društva na dezinformacije« i »NEWAVES - oporavak radija i jačanje medija zajednice u područjima niske gustoće naseljenosti« otvorile su festivalsku nedjelju.

Projekt »VerifEye – jačanje otpornosti društva na dezinformacije« ima za cilj jačanje otpornosti društva na dezinformacije smanjenjem količine dezinformacija, misinformacija i lažnih vijesti u javnom prostoru, jačanje informacijske pouzdanosti i sigurnosti kod konzumiranja medijskih sadržaja i korištenja društvenih mreža, jačanje kvalitete novinarstva i vjerodostojnog izvještavanja i jačanje medijske pismenosti.

Medijska industrija danas se suočava s nekoliko prepreka, osobito u slabo naseljenim europskim regijama. Prelazak na digitalne medije omogućuje lakše pružanje vijesti u različitim formatima, što je potaknulo tržišno natjecanje, posebice u lokalnoj radijskoj industriji, koja je svjedočila značajan pad slušanosti i prihoda od oglašavanja. NEWAVES je reakcija na navedene prepreke. Dajući lokalnim postajama diljem Europe priliku da se pridruže mreži podrške, NEWAVES razvija prekograničnu i međusektorsku zajednicu koja će surađivati i imati pristup raznim alatima i resursima, uključujući digitalnu platformu za distribuciju radijskog programa u raznim žanrovima.



Platforma će sadržavati materijal proizveden od strane svake od lokalnih radio postaja diljem Europe, dajući im pristup i promovirajući cirkuliranje širokog spektra europskih (»globalnih«) sadržaja, poboljšavajući ono što mogu ponuditi svojim slušateljima i jačajući njihovu konkurentnost. NEWAVES je mreža za razmjenu najboljih praksi između lokalnih radija, novinara i komunikacijskih stručnjaka. Projektom će se implementirati centar za prijenos znanja za radijski sektor na lokalnoj razini i usavršavanje profesionalnih vještina novinara i medijskih djelatnika.



Nakon tribina majstor fotograf Šime Strikoman snimio je za uspomenu milenijsku fotografiju, a mi smo prošetali od utvrde Stari grad do Podravinoteke, koja je isto u službi turizma. U njoj je snage udružilo 600 malih proizvođača čiji se tradicijski proizvodi ondje mogu kupiti.



PO DRAVI GOR I DOL

Za kraj Fra Mu Fa – festivala reportaže uslijedila je dravska avantura u mjestu Brodić na OPG-u Karlovčan koji je uz Dravu udaljen 20 km od Đurđevca u smjeru Virovitice. I tamo sam pedalirao. Prvo nas je dočekao ručak. Pohani šaran iz Drave te fišpaprikaš, i sva riba u njemu iz Drave – bez uzgojene konfekcije.

 



I potom u vlak kojeg vuče traktor pa polako do Drave gdje nas je dočekao brod Galija i dva glisera. Ukrcavamo se u brod i krećemo po Dravi, koja je sada brza i visoka. Kasnije nam se pridružuju i gliseri pa oni najhrabriji iz broda u vožnji ulaze u gliser kako bi i to osjetili. ODLIČAN OSJEĆAJ

Iako sam se već bio vozio tim brodom do Križnice i nazad, nisam nikad prije u gliseru. Svi su oduševljeni pa ubrzo na brodu kreće pjesma i ples. Nakon sat vremena plovidbe vraćamo se ponovo kod vlakića, koji nas vozi u Brodić. Završio se još jedan Fra Ma Fu, deseti po redu.

 

Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.