Splitski novinar Danijel Trumbić, prepoznatljiv po sportskim izvještajima i britkom komentaru, odlučio je iskočiti iz svoje profesionalne zone komfora. Umjesto statistika i rezultata, uzeo je papir, olovku i – zločin. Rezultat je njegov prvi roman, krimić znakovitog naslova Pet zločina za naslovnice, objavljen u izdanju Naklade Bošković.
U knjizi, Trumbić piše o zločinima koji se ne događaju samo u tišini, već na velikoj sceni – ondje gdje novinski naslovi pretvaraju tuđu tragediju u javnu zabavu. Pet različitih ubojstava, pet različitih scena, a zajednička je upravo uloga medija: kako prepoznati ono što je vrijedno pažnje, i zašto je zlo često atraktivnija vijest od dobra.
„Htio sam napisati krimić po svom guštu, onaj koji će se čitati brzo, ali ostaviti gorak trag kad se stranice zatvore,“ rekao je autor na jednoj od najava promocije.
Čitatelj tako putuje od Londona i New Yorka do Bogote i Rostova. Lokacije su raznolike, ali senzacija uvijek ista – krvavi trag koji završava na naslovnicama. Trumbić ne ulazi duboko u psihologiju likova, nego ih promatra hladno, gotovo reporterski. Zločin je prikazan izravno, bez filtera, što stvara atmosferu dokumentarne autentičnosti.
Među likovima najupečatljiviji je Jednooki – čovjek koji ne osjeća bol, niti tuđu niti vlastitu, i koji kroz roman hoda poput metafore otuđenosti našeg vremena. Njegova sudbina ostaje nedorečena, a upravo ta tišina nakon zadnje stranice tjera čitatelja da se zapita – koliko smo mi sami postali ravnodušni?
Kritičari su roman dočekali s odobravanjem. „Trumbić vješto balansira između sirovog realizma i društvene poruke,“ napisao je Rudolf Čurković za portal Kvaka, dodajući da se autor „ne upušta u pretjerano psihologiziranje, nego ostavlja prostor čitatelju da sam zaključi o prirodi zla.“
Slično je ocijenio i Dalmacija News: „Split je dobio vrhunskog pisca krimi-romana, a ‘Pet zločina za naslovnice’ roman je koji će vas ostaviti bez daha.“
Pet zločina za naslovnice nije samo krimić; to je i ogledalo društva u kojem se tragedija prečesto mjeri atraktivnošću za naslovnu stranicu. U tom smislu, Trumbićev debi nadilazi žanr i otvara prostor za razgovor o ulozi medija, etici i banalizaciji zla.
