Koraljka je galeristica koja je iza sebe ostavila prošlost, ali strahuje od budućnosti u kojoj ostaje bez oslonca. Njezin Luka je teško bolestan i jedva dišući moli je da pozove četiri važne žene koje bi na kraju želio vidjeti. Lukin poziv na okupljanje njegovih žena svojevrsna je ispovijed i želja da Koraljka upozna dio njega o kojem nije ništa znala. Koraljka je mnogo mlađa od Luke, samouvjerena žena, koju Lukin poziv drugim ženama potrese više nego što je to sama sebi spremna priznati.
Atraktivan i pitak roman „Lukine žene“ na visokoj je zanatskoj razini, kao i karikature Petra Pismestrovića, a kao što je u pozadini njegovih karikatura visoka umjetnička vrijednost, tako i njegov roman ima drugu razinu na kojoj otvara egzistencijalistička pitanja – Čini li naš život samo ono proživljeno, događajno i manifestno, što smo podijelili se najbližima? Ili smo više od toga što nam se dogodilo i naši životi obuhvaćaju i one zanemarene događaje na koje smo utjecali svojim slučajnim i namjernim postupcima, čije posljedice tek kasnije uviđamo?
Pismestrović insajderski uvjerljivo opisuje zagrebačku umjetničku i galerističku scenu, snažne likove u životnim krizama kasne srednje dobi i otvara problem povjerenja u obitelji.
Svoj prvijenac objavljuje s navršenih sedamdeset godina, a potpisuje i portrete na naslovnici. Romane je počeo pisati prije petnaestak godina, kada ga je supruga Mirjana potaknula da i sam nešto napiše, s obzirom na to da joj je često predlagao što bi ona trebala napisati. Budući da nakon preseljenja u Austriju nije mogla nastaviti novinarsku karijeru, nastavila je pisati humoreske, priče i slikovnice, a objavila je i roman „Domovina u koferu“, koji je u Austriji objavljen na hrvatskom. Budući da ju je Petar zasipao idejama za pisanje, predložila mu je da ih sam realizira i tako je karikaturist počeo rekreativno pisati, a danas kaže da se pisanjem odmara od crtanja.
Lukine žene su u svim knjižarama, kao prvi od romana koje je napisao agilni karikaturist jer ima ih još šest koji čekaju objavljivanje. Pismestrović kaže da je još u srednjoj školi profesorica hrvatskog Adela Pavić zapazila njegova spisateljski talent i nagovarala ga da upiše književnost, ali kada je trebalo izabrati između pisanja i crtanja, opredijelio se za crtanje. Ipak, od mladosti piše pjesme, a počeo ih je pisati na poticaj velikih uzora Arsena Dedića i Zvonimira Goloba, tako da ćemo možda imati priliku čitati i Pismestrovićeve pjesme.
"To što mi je roman izašao kad sam navršio 70, ne znači ništa više do neobičnosti. S obzirom na to da imam deset knjiga karikatura i karijeru koja još traje, roman se pojavio na vrijeme. Za mene je svako vrijeme dobro vrijeme, jer se ne osjećam toliko star da ne bih imao ambicije da objavim još poneku knjigu i karikatura i romane i poeziju", naglasio je Petar Pismestrović za PoslovniFM.
