O tome zašto je legendarni Đorđe Balašević na svom albumu Bezdan opjevao Viroviticu kruže mnoge priče, no jedna, možda našim ljudima nažalost naprihvatljivija govori da je već davnih 80-ih tamo bio najavljen njegov koncert. Organizator je naravno postavio plakate te u rekordnom vremenu rasprodao sve ulaznice za nastup zvijezde u usponu. Međutim, Balašević se nije pojavio jer nije ni znao da bi trebao nastupiti. “Majstor” je pobrao novac i nestao u vidu magle, a Balašević, da se na neki način oduži Virovitičanima, napravio je pjesmu.
Kraljica – reportaža
Povod zbog kojeg je ekipa KAportala proteklog vikenda potegnula do gradića na razmeđi Podravine i Slavonije nema veze s Balaševićem, već s možda i najslavnijim Virovitičanom Franjom Martinom Fuisom i festivalu koji njemu u čast, slavi kraljicu novinskog teksta, pomalo zapostavljenu – reportažu - pišeKAportal.
FraMaFu festival ove je godine doživio svoje drugo izdanje i već postao najpoznatija virovitička manifestacija. U više od dva tjedna u ovaj lijepi gradić sjatilo se stotinjak novinara i više gostiju, sve zahvaljujući neumornom virovitičkom entuzijastu, novinaru Goranu Gazdeku (Virovitica.net) i njegovim prijateljima i kolegama. Duh Franje Martina Fuisa osjeti se svuda po Virovitici, u dvorcu Pejačević u centru grada koji će uskoro biti potpuno obnovljen, ulicama i trgovima, posebno na onom na kojem bi uskoro trebala osvanuti i Fuisova statua, onako naslonjena na bicikl s kojim je neumorni reporter u razdoblju između dva velika rata krstario zemljom i pisao odlične reportaže.
U domu Petra Preradovića
Izložbe, promocije, turistički obilasci i nezaobilazna novinarska fešta koju smo, istini za volju jedva preživjeli, dobar su povod da se i Karlovca potegne do Virovitice, a posebno jer je gostoprimstvo izgleda drugo ime za ovaj gradić i njegove stanovnike. Dobro raspoloženje cijelim je putem pratilo i našu reportersku ekipu, a dodatno ga je podgrijavala i činjenica da nitko od nas tri još nije bio u Virovitici.
A da se tamo ima što vidjeti to je jednostavno činjenica. Malo mjesto Grabrovnica dvadesetak kilometara u pravcu Bilogore poznato je kao rodni kraj velikana hrvatske književnosti Petra Preradovića. Kuća u kojoj je rođen nekad je bila granična postaja, obnovljena je krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, a danas bi joj dobro došao novi facelifting. U njoj je muzej u spomen navelikog pjesnika, a za grupe je predviđen i susret s njegovim imenjakom – Perom, inače predsjednikom tamošnje Turističke zajednice koji fenomenalno utjelovljuje Preradovića, pred posjetiteljima ga glumi i recitira njegove pjesme.
Domaće vino, domaće pivo
Virovitički kraj odlikuje se odličnim vinima, prije svega vrhunskom graševinom i chardonayem. Vinogradarstvo je od davnina ovdje razvijeno no mnogi se vinari dodatno educiraju i savladavaju tajne podrumarstva koje je, kad imaš dobro grožđe kao sirovinu, jednako važno da bi konačni proizvod bio takav da se može prodati i u konačnici od njega živjeti. Upravo su taj recept za uspjeh prihvatili obitelji Kaša i Kovač iz Vukosavljevice koje imaju Podrume Vineda.
Kako nam je kazala Andreja Kaša Kovač, njihovi vinogradi nalaze se na pjeskovitom tlu bilogorskih obronaka Aršanja i Klainog brda. Puno su uložili u kupovinu i okrupnjavanje vinograda, ali i obnovu imanja na kojem sada nude kompletnu uslugu kao seosko gospodarstvo, zahvaljujući i sredstvima preko fondova Europske unije. Mnogi bi, rekli bismo, mogli učiti od ove složne obitelji.
No da vino nije jedini proizvod ovog kraja, dokazao nam je naš domaćin koji nas je odveo u podrum najboljeg homebrewera u obližnjoj Pitomači. Njegovo domaće pivo iz dedinog podruma nešto je predobro, a to su i spoznali svi oni koji su guštali u ovoj tekućoj donaciji mladog pivara.
Odlični glumci, izvrsni kuhari
Kako se još Virovitica može predstaviti nego preko svojih glumaca. Da je Draško Zidar odličan glumac i da ima izvrsnu glumačku družinu u virovitičkom kazalištu svi znaju, no da su virovitički glumci vrsni kuhari morali smo spoznati u kleti iznad virovitičkog naselja Milanovac.
Bombardiranje delicijama još je počelo u rano prijepodne u Vukosavljevici a nastavljeno je na brdu – Vinskoj cesti “Virovitički vidici” domaćim kobasicama, raznim vrstama domaćeg sira, poznatim, uvjeravaju nas, feferonima u obliku penisa, da dobro ste pročitali, te špekom, šunkom, namazima i preljevima, sve iz domaće radinosti. Kad su kuhari – glumci, uz Draška i Mijo Pavelko i Goran Koši završili svoj višesatni posao, mokri od znoja i masni od tkoznačega na stol su došli i Draškovi fileki, teletina ispod peke s brdom krumpira, zapečeni “penisi” punjeni čime drugim nego sirom, te svašta još na oduševljenje svih kolega i kolegica.
No zabava u Virovitici valjda ne bi bila potpuna da na nju ne svrati gradonačelnik, Ivica Kirin – Kiro, bivši ministar policije i zvijezda Jubitoa. Kiro je čovjek iz naroda, vic maher a na opasku da je i lokalni šerif, kaže da nije šerif al’ da je popularan to se slaže. Jubito mu je, kaže, tome puno pridonio, a još i dan danas daje autograme. Umjesto autograma sad su popularniji selfiji, a Kiro se voli slikati.
Adrenalinski most
Da u sali ispod svratišta kod Šulentića u Milanovcu te noći nije bila svadba, na veselje uzvanika a našu žalost ona “tradicionalna”, možda bi onako prebijeni od ića i pića nešto mogli i odspavati. No jednom se živi, a treba opet poći u Pitomaču gdje je na rasporedu otvorenje još jedne izložbe. Tema je Afrika, mjesto radnje pitomački Corner pub, a svoje je fotografije predstavio virovitički dizajner i umjetnik Davor Schunk koji je kreirao i logotip Fra Ma Fu festivala. Davor je tijekom svog boravka u Mombasi snimio i kratki film o simpatičnom taksistu kojem su novcem prikupljenim u humanitarnoj akciji – kupili automobil. Sreći njegove brojne obitelji nije bilo kraja, a kamera je sve to zabilježila.
Zadnji dan prvog festivalskog vikenda nastavljen je na Križnici. Do ovog otoka na rijeci Dravi, tik uz granicu s Mađarskom treba tek šest, sedam minuta vožnje od Pitomače. S kopnom ga spaja viseći most koji izgleda prilično sigurno, no da baš i nije sve tako, može se uvjeriti svatko tko ga odluči prijeći. Dvadesetak metara iznad mutne rijeke hoda se po dotrajalim daskama, a čim na most kroči više od dvoje, troje ljudi osjećaj je kao na ringišpilu. Dobro je da onako mamurni nismo uspjeli uočiti upozorenje da se most prelazi na vlastitu odgovornost. Za one koji na Križnicu, inače poznatu po Dravskoj iži, fiš paprikašu i Orbanovoj “žilet žici”, ne žele ići preko “adrenalinskog mosta”, tu je stara skela. Skeledžija vozi svakog punog sata pa tko ima strpljenja…
Fra Ma Fu festival je nastavljen i ovog vikenda brojnim događanjima. Što se nas tiče, do sljedeće godine.
