Izgubili smo 10 posto vinograda u Hrvatskoj, a babić je na zalasku karijere

Nekoliko kilometara uzbrdo od jednog od najljepših ljetovališta u Hrvatskoj, nalaze se vinogradi primoštenskog babića, autohtone dalmatinske crne vinske sorte.

Na kamenjaru, u malom mjestu Kruševo, na nekoliko pozicija Radoslav Županović godinama uzgaja isključivo ovu sortu koje cijene vinoljupci širom svijeta.

Svake godine Rade ubere oko pet tona grožđa, što u prijevodu znači oko četiri tisuća boca vrhunskog babića i rozea. Kako je bilo ove godine, otišli smo provjeriti na lice mjesta.

Nema novih nasada

Nekada je Kruševo brojilo 300 stanovnika koji su živjeli isključivo od vinogradarstva, a danas ih je svega 30-tak. Toliko ih je prije pedesetak godina išlo u osnovnu školu, a danas nema ni jednog đaka.

"Prije su cijele familije živjele u istom kućanstvu, 'na istoj teći", priča Rade, a 60-ih godina počelo je iseljavanje i rad u tvornicama koje je ljude odvuklo u gradove.

U Kruševu su vinogradi pod babićem stari 70 godina i više, pa je njihov životni vijek pri kraju. Ne sade se novi vinogradi, nema ljudi ni interesa, pa osim njegovog u posljednih šest godina nije podignut ni jedan novi nasad.

On je nadobudno podigao hektar vinograda s oko tri tisuće trsova 2016. godine. Odlučio se za plantažni uzgoj loze na armaturi, koja mu je značajno olakšala posao za razliku od starinskog načina gdje je nepristupačnost nasada zahtijevala puno više rada i vremena.

Ovo mu je peta berba iz tog vinograda, a lozi treba još barem pet godina da stasa i dobije snagu starih vinograda, podignutih još 1965. godine. S jedne od starih pozicija je napravio vino koje je osvojilo srebrnu medalju na Decanteru 2019. godine.

"Nagrađeno vino je iz vinograda starog 60 godina, na kojem cijela loza izbaci mali grozdić, u kojem nema ni 15 dekagrama, pa na 3000 loza nismo skupili niti 800 kilograma - ali to je nektar, kojeg kada ga samelješ dobiješ marmeladu“, zadovoljno priča Županović.

Dobili sirovinu za vino stoljeća

Mladi vinograd obrali su prošli mjesec. Bilo je upitno, kaže on, kada će brati zbog iznimne suše, ali zadnje kiše stvorile su optimalne uvjete da loza odradi svoje do kraja.

"Dobili smo sirovinu za koju možemo slobodno reći da je dala vino stoljeća. Možda pretjerujem, ali po prvom dojmu ima iznimni potencijal. Gradacija je 23, negdje i 24, fermentacija i maceracija trajale su skoro 15 dana, pustili smo da šećer odradi svoje“, kaže.

Nakon toga grožđe su presali, ubacili u inoks i sad miruje jedno mjesec dana do podizanja s taloga. Onda ga ostavljaju još par mjeseci, pa na red dolazi drvo, nakon čega ulazi u bocu gdje ostaje barem šest mjeseci prije izlaska na tržište.

Rade računa da s obzirom na visoke alkohole, to vino ima potencijal odležavanja i da će za 2025. godine izaći kao gotov proizvod. Sirovina je iznimna, na 3 tisuće čokota ubrali su svega 700 kg grožđa, a kiseline su optimalne.

Prošle godine krajem srpnja vegetacija je stala i nije nadoknadila propušteno vrijeme, pa je u vinu ostala izražena kiselina i manji slador nego ove godine, priča mladi vinogradar.

Radi sušne godine od polovice srpnja rađena je folijarna prihrana preko lista, odnosno anti-šok terapija. S aminokiselinama apliciranim tijekom mjesec dana, uspio je sačuvati zelenu masu.

Nije dozvolio da propadne zeleni list, koji je, uz kišu koja je pala, stvorio uvjete da može odraditi podizanje šećera u samom grozdu.

"Loza je tako prihranjena i navodnjavana, što joj je dalo kondiciju u šokovitim uvjetima i to je, po meni, u ovom vinogradu spasilo stvar“, rekao je.

Ova je godina za pamćenje

Bila je ovo iznenadujuće dobra godina s obzirom na sušu - imaju prinos od 1,5 kg po trsu u mladom vinogradu, iznimno visoke kvalitete, gradacija je 19,5 dok je prinos u starim vinogradima ipak puno manji, prosječnih 30 dkg po čokotu.

Šećer je viši od 23 grada, a taj dio ide na duže odležavanje s alkoholima do 15 posto i više, priča Rade. Radit će ograničenu seriju od tisuću boca, koje planira pustiti u promet 2026. godine.

Grožđe iz mladog vinograda ide u dva smjera - dio uroda iskorišten je za rose, a veći dio za babić koji ide van kao svježija crna varijanta s nižim alkoholom od oko 13 posto.

"Sve u svemu, s obzirom na suše i ostale uvjete kroz vegetaciju godina bi mogla biti za pamćenje“, radosno je zaključio.

Manje radosni su podaci o broju vinograda i vinogradara, koji se nažalost iz godine u godinu smanjuju.

Imamo 10 posto vinograda manje nego prije sedam godina

Babića nema puno. Posljednji podaci iz Vinogradarskog registra navode da je od 20 vodećih sorata vinove loze u Hrvatskoj, babić na 16-tom mjestu, a svake godine padne za jedno mjesto na ljestvici.

Sorta babić ili kako je još zovu: šibenčanac, babičević, pažanin, roguljanac, zasađena je na svega 301 hektar zemljišta u Hrvatskoj. To je za 42 ha manje nego 2017. godine, kada smo brojili dva milijuna trsova.

Uz površine pod babićem, prema Vinogradarskom registru u Šibensko-kninskoj županiji ukupno je 790 hektara vinograda koje obrađuje 1.765 poljoprivrednih gospodarstava.

Podaci pokazuju trend smanjenja površina i vinogradara, pa je ova županija u zadnjih šest godina godine "izgubila“ 157 hektara vinograda, a od proizvodnje je od 2017. godine do danas odustalo je 338 poljoprivrednih gospodarstava.

Slična je situacija i u ostatku zemlje. Naime, u Hrvatskoj trenutno imamo 18.126 ha vinograda i 34.647 gospodarstava koja ih obrađuju.

U posljednjih sedam godina, od kad se objavljuju podaci iz ovog registra, izgubili smo desetinu vinograda, odnosno 1.863 hektara i ukupno 4.602 vinogradara.

"Babić je na zalasku karijere. Ako smo pali na 300 hektara u šest godina, to znači da ako ne bude podizanja novih nasada, past ćemo na manje od 200 hektara babića, jer je ubrzan proces odumiranja starih vinograda koji sigurno nose 80 posto sadašnjih površina“, komentirao je ove porazne podatke.

Stara navrnuta loza ima puno duži vijek od mlade, ali klimatske promjene su učinile svoje. Svake godine je sve toplije i sušnije i treba ozbilno razmišljati o navodnjavanju, navodi on, a čim se uhvatiš poljoprivrede u startu si osuđen na rizik.