Hassana sam upoznao puno prije nego što ga je upoznala Ljiljana. Upoznali smo se u Večernjem listu, gdje smo obojica radili i objavljivali, a ja sam, uz to, bio i na uredničkim dužnostima, pa sam mu bio i urednik. Uz posao smo se sprijateljili, a tada sam upoznao i Ljiljanu. Međutim, prvi put sam mnoge stvari o njemu i njima doznao tek kada sam dobio na čitanje Ljiljanin rukopis. Pitala me bi li ga htio pročitati, vrijedi li to što je napisala, bi li možda to htio objaviti…
Nije mi odmah poslala cijeli rukopis, nego nekoliko manjih dijelova u više navrata, onako nesigurno, sramežljivo, samozatajno, nenametljivo, kakva je Ljiljana i inače. Kao što ćete sigurno ovu knjigu pročitati u jednom dahu, ja sam doslovce progutao svaki njezin tekst koji mi je poslala e-mailom i odmah sam je tražio nastavak. Znao sam da je Ljiljana vična pisanju, znao sam da s Hassanom surađuje u pisanju njegovih tekstova, ali sam svejedno ostao iznenađen nevjerojatnom pitkošću njezinih rečenica, nevjerojatnom dozom emocija, otvorenosti, sjećanja, pamćenja mnoštva detalja, dijaloga, događaja i osoba.
Ova je knjiga pravi ljubavni krimić, ali sa stvarnim osobama i u stvarnome svijetu, sa stvarnim događajima. To je napeta priča o počecima ljubavi između njih dvoje, o odrastanju te ljubavi, dozrijevanju, pri čemu ni jednom od njih nije bilo lako, jer su oboje vukli teret vlastite prošlosti, ali i teret sadašnjih okolnosti, obaveza i zatečenog stanja. U svemu tome trebalo je puno razgovora i kompromisa, ali je bila presudna ona iskra među njima koja se dogodila već kod njihovog prvog slučajnog susreta u jednom velikogoričkom kafiću. Recimo, ja sam tek sada iz rukopisa doznao gdje i kako su se upoznali!
Ovo je knjiga u kojoj ćete mnogo naučiti o ljubavi, međusobnim odnosima, braku, partnerstvu i o životu uopće. Ljiljana je u ovu knjigu uložila cijelu sebe, na papir je stavila sve svoje misli i osjećaje koji vas diraju dok ih čitate. Mnoge će obuzeti emocije kada budu čitali ovu knjigu jer je takva njena opna, a bit će i onih koji će pustiti koju suzu.
S druge strane, ovo je knjiga u kojoj ćete upoznati Hassana kakvog dosad niste poznavali, pa čak ni ja. Svi znamo Hassana kroz njegove mnogobrojne tekstove koje je godinama objavljivao i njegove TV nastupe. To je jedna Hassanova dimenzija, ona profesionalna. A Ljiljana u knjizi otkriva i njegovu privatnu, emotivnu, karakternu dimenziju, ljudsku, koja je svima bila dobro skrivena. Njihov odnos nije klasičan odnos jednog para; to je odnos koji je izrastao kroz iskušenja njihovih putovanja po svjetskim ratištima, jer Ljiljana nije dopuštala da Hassan putuje sam u ratne zone. Ona je željela biti s njime cijelo vrijeme.
No, ne samo to, Ljiljana i Hassan predstavljaju sudar dviju različitih kultura, dva različita načina života, odnosa i dvije različite vjere. Na prvi pogled, nisu imali ništa zajedničko osim novinarstva. No, kako to obično biva, ljubav ne poznaje granice; njih dvoje su se našli kao srodne duše i počeli lomiti predrasude i barijere koje su ih čekale na životnom putu. Hassan je bio pod velikim znakom pitanja u Ljiljaninom krugu, a Ljiljana je pak bila u istoj situaciji u nekim Hassanovim. Hassanu je trebalo puno vremena, strpljenja i dokazivanja da bi bio potpuno prihvaćen u Ljiljaninom okruženju, posebice kada se preselio kod nje na selo, a Ljiljani je također trebalo isto kod njegovih.
Hassan se i inače godinama nosi s mnoštvom predrasuda, pa i danas, o čemu jako dobro znam, jer sam s njime prošao kroz mnoge takve situacije. Doista nije lako živjeti i raditi u sredini koja te gleda drukčije samo zato što si drugačiji; potrebno je puno više vremena, volje, snage i upornosti da se dokažeš. Mnogi strani radnici kod nas prolaze kroz isto to, kao što su mnogi naši sunarodnjaci prolazili kada su odlazili u svijet zarađivati za kruh. Ova knjiga pridonijet će rušenju tih predrasuda.
Međutim, ova knjiga ima još jednu dimenziju: izrazito je antiratna, iako su u naslovu ratovi, a cijeli Hassanov život se vrti oko ratova, kao i Ljiljanin s njime. No, Hassan nije išao po ratištima kako bi dodatno palio vatre. Išao je, a zatim i Ljiljana s njime, kako bi bilježio što ratovi donose i što ostavljaju iza sebe — stotine tisuća mrtvih, ranjenih, raseljenih, razorene gradove, sela i zemlje. Svakim svojim izvještajem nastojao je poslati vapaj da se zaustave ratovi i krvoprolića, jer nijedan rat nikome ne donosi ništa dobroga.
Hassan je u mnogim situacijama doslovce imao glavu u torbi i, igrom slučaja, izbjegao je smrt i ranjavanje, kao i Ljiljana. U Hrvatskoj, Hassan nema premca u ratnim izvještajima nakon što je završio Domovinski rat. Nijedan novinar u Hrvatskoj nije prošao toliko ratišta kao on i nije bio u toliko opasnih situacija. Njegovi izvještaji nisu samo puko bilježenje, već i podrobna analiza, jer je on novinar koji vrlo dobro zna što se događa, jako je dobro informiran, upućen i načitan, nastojeći ostati profesionalan, bez zauzimanja strane. Na svim stranama postoje žrtve, a žrtve se ne smiju dijeliti i razlikovati.
Stoga je i ova knjiga još jedan vapaj protiv ratova, posebno u vrijeme kada u Europi gori najgori ratni sukob nakon Drugoga svjetskog rata, ali i kada je svijet na novoj prekretnici, s neizvjesnim završetkom, dok se svi bojimo nekog trećeg svjetskog rata. Ljiljanine riječi u ovoj knjizi govore sve. Oboje su svjedočili tolikim patnjama ljudi kojima nema kraja. Bilo bi pretenciozno očekivati da će ova knjiga strateški promijeniti svijet i odnose među ljudima i nacijama, ali trebalo ju je objaviti da se zna. To je isto kao i s novinskim tekstovima i Hassanovim izvještajima. Istinu treba iznositi bez obzira na sve. To je najveće bogatstvo ove knjige.
