Pod kazališne reflektore prvi je put stao kao srednjoškolac 1994. godine, u vinskom podrumu dvorca grofa Jankovića u Suhopolju. Igrao je redovnika u Escurialu Michela de Ghelderodea, koju su režirali Draško Zidar i Igor Golub. U stalnom angažmanu virovitičkog kazališta je od 1997. godine.
Odigrao je niz uloga u predstavama za djecu i u predstavama za večernju publiku. Jedna od najdražih uloga mu je uloga Maloga u predstavi Dubravka Mihanovića Bijelo u režiji Dražena Ferenčine, koju je s kolegom Draškom Zidarom snimio i za HTV, te uloga Andree u predstavi Nick Wooda Trg ratnika u režiji Dražena Ferenčine, koja je dobila nagradu za najbolju predstavu u cjelini na Festivalu ASSITEJ 2004. u Čakovcu, a Goran i njegova partnerica Helena Minić za najbolje glumce Festivala.
U sezoni 2004/05. odigrao je jednu od najtežih uloga u dramskom stvaralaštvu, Lopahina u Čehovljevom Višnjiku u režiji Dražena Ferenčine. Za ulogu Dječaka psa-Andreasa u predstavi Dug put kući dobio je prestižnu Nagradu hrvatskog glumišta 2006. u kategoriji najboljeg glumca u predstavi za djecu i mlade.
Na Festivalu ASSITEJ 2006. osvojio je nagradu za najboljeg glumca u predstavi Dug put kući. Na 5. Gumbekovim danima osvojio je nagradu za najbolju mušku ulogu kao Parkinson u predstavi Kabaret kod veselih muškaraca. U posljednje vrijeme igra i u drugim kazalištima diljem Hrvatske.