Festival reportera i reportaže, koji će se održati u Virovitici od 10. do 13. rujna, u središte pažnje stavlja najzahtjevniju novinsku formu kako bi skrenuo pažnju na njezinu trajnu vrijednost. Reportaže koje je pisao Franjo Martin Fuis danas su vrijedna svjedočanstva načina života uoči Drugog svjetskog rata. Kakvu će sliku o našem vremenu moći steći čitatelji na temelju objava u medijima koje danas pratimo? Kakav trag današnji novinari ostavljaju budućim generacijama? Koje će se aktualne reportaže smatrati nenadmašnima i isticati kao uzor novinarskog zanata, kao što se i danas ističu Fuisove? To su pitanja na koja će pokušati odgovoriti novinari koji će se okupiti u Virovitici na prvom Fra Ma Fu festivalu posvećenom reportaži i reporterima. Goran Gazdek predsjednik je Županijskog ogranka Hrvatskog novinarskog društva i inicijator festivala posvećenog legendarnom Virovitičanu.
Osnivanje Fra Ma Fu festivala u Virovitici naišlo je na odobravanje novinara svih medija, ne samo pisanih. Tko sve dolazi na festival?
- Nama iz ogranka strukovnog udruženja, kao predlagaču Festivala reportera i reportaže, najvažnija je velika podrška Hrvatskog novinarskog društva. Ideja je jedinstvena: klasična reportaža, onakva kakvu je radio Franjo Fuis i generacije sjajnih reportera nakon njega, gotovo je iščezla iz tiskanih medija. Novinarstvo kao zanat je na koljenima, a mediji bez vjerodostojnosti, pa je ocijenjeno da spomen na slavnog reportera, koji je smionim i nenametljivim radom, zdravim okom i novinarskim instinktom reportažama dao pečat kao malo koji kolega, itekako ima smisla. Ideja je zaintrigirala kolege iz brojnih redakcija, ali doći će samo neki. Iako su program ocijenili odličnim i žele doći u Viroviticu, novinarski tempo je takav da si mnogi ne mogu priuštiti ne vikend, nego niti jedan dan.
Kako će festivalska događanja obogatiti kulturnu ponudu grada? Kakve reakcije na festival očekujete od Virovitičana?
- Prije svega moram napomenuti da ovo nije prvo festivalsko prisjećanje Franje Martina Fuisa. Još sredinom osamdesetih, virovitički Strip club 85, koji djeluje i danas, organizirao je Dane stripa, na kojima su se okupljali strip autori i ljubitelji stripa iz cijele Jugoslavije. Nagrada koju je Strip club dodjeljivao za poseban doprinos u razvoju i afirmaciji domaćeg stripa nosila je ime "Fra Ma Fu". Održano je pet Dana stripa, da nije bilo krize i rata, vjerojatno bi živjeli i danas. Na tim tradicijama niknuo je 2009. godine Festival stripa Fra Ma Fu koji je okupio kremu hrvatskog stripa i pobrao superlative stripovske javnosti, ali živio je samo jedno ljeto. Ti su festivali obogatili kulturni život Virovitice, o njima se i danas priča u kulturnim krugovima pa nema razloga da tako ne bude i sada. Očekujem, dakle, da će Festival zaživjeti jer ga ovoga puta nismo sveli samo na strip. Franjo Fuis bio je svestran čovjek - pisao je pjesme, novele, songove za kabare, scenarije za film, kazalište i strip, ali je prije svega bio sjajan novinar, pa smo tako i koncipirali festival, što jamči širi krug publike i veći interes mogućih pokrovitelja i sponzora. U ime HND-a i instituta SINKO zahvaljujem se Gradu Virovitici i Turističkoj zajednici grada Virovitice što su prepoznali ovaj projekt i dali nam priliku da Viroviticu afirmiramo kao mjesto u kojem se brine o nematerijalnoj kulturnoj baštini.
* Na festivalu će se novinari prisjetiti Fuisovih reportaža i usporediti ih s današnjima. Kako se reportaža prilagodila internetu?
- Jedan od ciljeva Festivala je očuvati reportažu kao vrstu koja je sve manje zastupljena u medijima u onom obliku kako je to Fuis radio, pa smo predvidjeli okrugli stol na kojemu će biti riječi o reportaži jučer, danas i sutra. Iako se internet smatra medijem za kraće forme, na portalima se reportaža može sjajno plasirati, možda još bolje nego u tiskanom obliku, jer nismo ograničeni strogim brojem redaka i fotografija. Izgubili smo klasičnog konzumenta medija jer ljudi sve manje vremena imaju za čitanje, ali još ima onih koji će s guštom gutati priče o ljudima i događajima napisane tehnikom i erudicijom novinara, a koncepcijom književnika, kako su ocijenjene Fuisove reportaže.
* Bili ste član ocjenjivačke skupine HND-a koja je proljetos dodijelila nagradu za internetsko novinarstvo za 2014. godinu. Mogu li nagrađeni novinari ostati u novinarstvu i napredovati?
- Ukazana mi je velika čast da sudjelujem u izboru novinara godine i odlučujem o nagradi za životno djelo i da zajedno uz kolege Hrvoja Šimićevića i Marka Podruga i kolegica Ane Đorđević i Helene Puljiz ocjenjujem radove u kategoriji internetskog novinarstva. Tekstove smo ocjenjivali ocjenama od 1 do 10, a najveće ocjene, gotovo jednoglasno dobila je Veronika Rešković za seriju tekstova objavljenih na www.forum.tm portalu: Kako se djecu odgojnim drilom u najranijom dobi uči da ne budu drugačiji?, Daleko od očiju, daleko od srca, Ne sudi knjigu po koricama i Samo 0,2 posto programa.
U njima je upozorila na niz manjkavosti u provođenju zakona u segmentu ljudskih prava, problematizirajući postupanje institucija u praktičnoj zaštiti ranjivih društvenih skupina, ponajprije osoba s invaliditetom te ljudi s društvene margine. U živim pričama "s terena" približila je većini probleme manjina, kao što je, primjerice, nemogućnosti osoba s invaliditetom da dobiju informacije potrebne za sudjelovanje u političkom životu i odlučivanju. U tekstovima se bavila i sudbinama tranzicijskih gubitnika: pojedinaca koji su po nečemu različiti od većine, a za koje nerijetko nema mjesta u hrvatskim medijima.
Ti su tekstovi dokaz da se i na internetu mogu pronaći odlične obrađene i vješto napisane teme. Vlasnicima medija, nažalost, to ništa ne znači, pa dobrim istraživačima i piscima nagrade ne mogu biti jamstvo da će ostati u novinarstvu i napredovati, a lako mogu dobiti i otkaz.
* Kakvo je zanimanje medija za Festival reportaže i reportera?
- Tek će se pokazati. Kad sam svojevremeno uredniku jednog tiražnog tjednika nudio toplu priču o virovitičkog teatarskom čudu napisanu Fuisovim stilom, odgovorio je da to može biti priča samo ako se na premijeri sruši balkon. Zato se sada crno šalim da će snimanje milenijske fotke završiti u vijestima samo ako Šime Strikoman ispadne iz krana. No, mislim da smo uspjeli ugristi psića - dok drugi slave vitezove i bitke, poraze i pobjede ili se prisjećaju slavnih pjesnika, pisaca, glumaca, znanstvenika i sportaša, pa i onoga kaj su jeli stari - mi se sjećamo novinara i njegove ljubavi prema malom čovjeku čiji je život majstorski pretakao u pitke priče. U nekim su medijima najave već objavljene, zovu nas u radijske emisije, traže izjave i dodatna objašnjenja, ali ono najvažnije, zbog čega uostalom i organiziramo festival, je da smo probudili interes za djelo Franje Martina Fuisa.
