Dok javnost bruji o nedavnom uhićenju novinara Gordana Duhačeka i stvara se dojam da stanje u novinarstvu već dugo nije bilo gore, stavljam ruksak na leđa i putujem prema Daruvaru, gradu koji će ugostiti mnoštvo novinara, punih iskustva i znanja - piše Nikol Kostanjevečki u Globalu.
“Novinarstvo je javno dobro, prozor u svijet. Živimo u tužnom vremenu u kojem se privode novinari, stoga novinarska solidarnost mora biti jaka, a posebice podrška javnosti”, rekao je Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva na otvorenju 5. Fra Ma Fu festival.
Slijedeći Fuisa
Smješten na samom zapadu Slavonije, ovaj gradić njeguje mnoštvo kultura povezanih u sinergiju različitosti koje besprijekorno funkcioniraju pa je tako ugostio i nas, novinare sudionike 5. Fra Ma Fu festivala. Moram priznati, nisam bila sigurna što očekivati, stoga sam odlučila dopustiti Daruvaru da me iznenadi. I jest – uspio me zbuniti.
Čitajući dvojezične natpise na zgradama nije mi bilo jasno gdje sam točno. Slijedeći stope novinara Franje Martina Fuisa, prema kojem je nazvan Festival, lutali smo gradom i doznali kako u Daruvaru djeluje Savez Čeha RH koji je posvećen očuvanju češkog jezika i tradicije, s čijim nas je radom upoznala njihova predsjednica Ana-Maria Štruml-Tuček.
Doslovno smo slijedili Fuisa – glavom i bradom jer njegov lik utjelovio je glumac Goran Koši, već uhodan u svoju ulogu. Šire se mirisi, a posebno su intenzivni oni na koje ne uspijevam ostati imuna – kobasice, slanina, šunka i mnoge druge delicije čekale su nas na pravom malom pikniku u parku nadomak dvorca, a u samom su središtu učenici nekoliko srednjih škola pripremili rimsku gozbu, kojom žele dočarati kako su izgledali i što su jeli Rimljani koji su dolazili na kupanje u blagodatne Daruvarske toplice.
Priznajem, nije lako ne misliti na žeđ dok hodate gradom koji ima vlastitu pivovaru. Majstor piva Krešimir Marić upoznao nas je sa svim blagodatima piva, ali ipak je bolje osjetiti ga na, reklo bi se, vlastitoj koži. Degustiranje svježeg daruvarskog piva potaknulo je nekolicinu novinara, koji imaju dvostruko više godina iskustva nego što je meni godina, da se osvrnu na trenutačno stanje u novinarstvu.
Da je vrijeme učinilo svoje, dokazala je pokrenuta rasprava koja se nastavila na okruglom stolu gdje je fotoreporter Nikola Šolić zaključio kako su se vlasnici medija brže od samih novinara prilagodili novim tehnologijama jer su uočili njihove prednosti, a time i smanjenje troškova. S njim se složila Diana Ferić, novinarka poduzetnica, koja tvrdi da pojava simbioze političkih interesa i vlasnika medija kojima je prioritet zarada dugoročno šteti novinarstvu.
Iskustvo zlata vrijedno
Nagovoriti Dalmatinku da sjedi na otvorenoj terasi dok je broj stupnjeva jednoznamenkast? Nemoguće. Četiri perspektivne studentice novinarstva, uz najbolju volju, ipak nisu dočekale koncert Šajete. Ruku na srce, naša je Dalmatinka bila u pravu – doista je bilo hladno. Ionako smo bile umorne i jedva čekale da se naspavamo, ali zaključak se nameće sam po sebi – najmlađe smo sudionice festivala, a jedine se ponašamo kao da smo u mirovini.
Dobro je poznato da se najbolje uči iz iskustva. Jasno, iz vlastitog, ali ni tuđa nisu ništa manje učinkovita. Naprotiv, slušanje iskusnih novinara urodilo je plodom. Vladimir Jurišić, novinar koji se ovim poslom bavi 50 godina, na živopisan nas je način uveo u svijet novinarstva.
“Nećete se obogatiti materijalno, ali osjećat ćete unutarnje zadovoljstvo. To je jači i snažniji osjećaj”, zaključio je Jurišić. Da je novinarski posao uvijek protkan dinamikom i neočekivanim događajima dokazuje Stanko Ferić, novinar koji je još kao srednjoškolac ušao u svijet novinarstva i okusio baš sve strane tog posla.
“Novinarstvo je zanat. Mi ne tražimo informacije, mi ih proizvodimo. Jednom kada nam istraživački duh uđe u vene, nema povratka”, tvrdi Ferić koji nam je na naoko banalnom primjeru dokazao kako i vijesti koje nam se čine malima mogu otvoriti vrata profesionalizmu i dovesti nas, ako je potrebno, i do same Vlade.
Vjetar u leđa
Novinarstvo je, prema Ferićevim riječima, zanat. Slažem se s njim. Njegove su riječi doista vjetar u leđa jer s tolikom lakoćom govori o tome kako je novinarstvo divan posao koji uzima svoj danak, ali količina unutarnjeg zadovoljstva koju nam pruža neizmjerna je.
Slušajući mnoga predavanja i radionice na kojima su predavači ljudi koji iza sebe imaju mahom 40 ili više godina iskustva rada u novinarstvu, neusporedivo je s bilo kakvom definicijom koju možemo pročitati u udžbeniku. Taj žar, volja i zadovoljstvo doista su nuspojava posla kojim se kolegice s kojima sam provela ovo putovanje i ja želimo baviti.
Generacijski jaz – vidljiv, ali nevažan. Kontakti i poznanstva – dugotrajni. Doživljaj, priznajem, nezaboravan. Novinarstvo je na jakom udaru, ranjeno je, ali, kao što kaže Ferić – ne da se. Mi se ne damo, tu smo za javnost i služimo joj. No, mnogo je brige oko mladih i još neiskusnih novinara.
Ima li razloga za brigu? Zaključite sami, a ja potpisujem izjavu urednika mentora Globala Herljevića: “Dok ima ovakvih događaja, a na kojima su prisutni i mladi, nema razloga za brigu”.
