Ja sam Livio Fiumanski, novinar. Tabloidni novinar, ispravnije. I odmah ću vam reći: sve ono što zamišljate, istinito je. Lažem i prepisujem svakodnevno, dok se od umora i jada ne srušim na krevet. Pritom, moja osobito neuspješna egzistencija ovisi o broju klikova na članke koje pokradem, pa sam primoran trovati narod nevjerojatnim budalaštinama. Da, osjećam se zbog toga loše, ali treba nešto jesti, glasi ispovjedni početak prve priče „Istinite priče Livija Fiumanskog“ u zbirci kratkih priča pod nazivom „Fiumanski, opet lažeš“ novinara Jutarnjeg lista Vida Barića koja je predstavljena na početku drugog dana 6. Fra Ma Fu festivala u Daruvaru.
Predstavljačica Olga Vujović primijetila je sličnost glavnog junaka i autora pa ga u recenziji knjige i citira: „Obojica smo vrlo naivni, pa smo tako zajednički pali na priču da rad i zalaganje vode do prosperiteta, što svakako nije slučaj“.
Primijetila je i da se u novinama za koje radi mogu naći brojni tragovi tabloidnog profila: od senzacionalističkih naslova vezanih uz svakodnevne događaje do bavljenje životima nevažnih osoba.
A što Barić radi u Jutarnjem? Kakvim se temama bavi? Koja je razlika u poslovima Fuimanskog za portal i Barića za novine.
- Pišem intervjue i reportaže. Ne bavim se dokumentima, ne rušim ministre. Ima ljudi koji to dobro rade. Moji tekstovi izlaze nepromijenjeni, nemam problema s cenzurom. Bavim se šarenim feel good temama koje, na neki način, mogu biti ozbiljne. Nisu opasne ni po koga tako da taj šareni sektor prolazi bez problema. Moje istraživanje se svodi da ujutro odem u Split, odradim reportažu, napišem tekst i isti dan se vratim u ponoć redakciju. To je tempo. I to je brzo, ali je sporije od weba. Na webu ne bih imao prilike otići ni do Karlovca.
<<<<< Što je zapisao lažljivi Fiumanski
Koji su razlozi zbog kojih ste napisali knjigu? Imam dojam da je novinar, neću reći opterećen, ali neki način malo, zaprljan, zamazan, kontaminiran, želi kroz književnost staviti stvari na njihovo mjesto. Leži li razlog u nekoj drugoj estetici, boljem osjećanju samog sebe?
- Glavni razlog je taj što sam htio prikazati kako funkcionira web novinarstvo koje sam vidio iz prve ruke. Često mi se dogodilo da s kolegama iz drugih web redakcija to komentiram pa kažem: Nije normalno da od 8 ujutro do 5 popodne moramo napisati 8 članaka. No, mladi novinari kažu da je to u redu. Često je nesuglasje i nerazumijevanje aktera koji dijele sa mnom tu poziciju, učinilo mi se da nitko ne razumije što je tu krivo. Možda sam i zato napisao tu knjigu.
Govori se o satiričnim pričama. Ja sam malo nesklona tome. Čini mi se da su to istinite priče, da su pisane dosta iskreno?
- Vjerojatno se preklapaju stvari. Taj satirični odmak se najviše vidi u karakterizaciji nekih događaja i ličnosti koji se pojavljuju. Ali, ispod par slojeve karikature vjerojatno se krije neka istina.
Iz razgovora smo još doznali da je na blogu i fejsu od prosinac 2017. do rujna 2019. napisao 150 priča o Fiumanskom (u knjizi je objavljeno 62), da mu je taj protagonist dojadio i da je njime rekao sve što je htio, ali ne otklanja mogućnost da jednog dana oživi. Sigurno će i dalje pisati, vrlo vjerojatno nešto drugačije i ne u formi satire.
Knjigu je objavio mali izdavač (Shura publikacije iz Opatije) što je Bariću dalo mogućnost da, kako kaže, bude u totalnoj kontroli dizajna, prijeloma, marketinga, PR-a... „Sve sam to ja odradio. Bilo je super vidjeti iz blizine kako funkcioniraju procesi u izdavaštvu tako da sam puno toga naučio“.
Na dvije dobro posjećene promocije, u Rijeci i Zagrebu, te u knjižarama rasprodano je cjelokupna tiraža od 300 primjeraka pa je napravljen dotisak koji se također dobro prodaje. Knjiga je bila toliko uspješna da su se već javile neke veće, snažnije i prepoznatljivije izdavačke kuće, ali Barić i Shura imaju zajedničke planove: „Baš smo razgovarali o tome kako bi bilo lijepo objaviti moje reportaže iz Nedjeljnog Jutarnjeg u knjizi. To će vjerojatno biti naš budući projekt“.
Knjiga završava „Bilješkom“: „Priče u knjizi izmišljene su, s ciljem stvaranja humoristično – satiričnog djela te ih tako treba i shvaćati. Događaji iz knjige nisu se zbili. Osobe iz javnog života pojavljuju se u pričama Livija Fiumanskog samo kao akteri izmaštanih događaja. Svi njihovi stavovi, radnje, događaji vezani uz njih, kao i njihove izjave koje se citiraju u tekstu, izmišljeni su.“
Na pitanje je li se možda netko od njih javio, komentirao, prigovorio, prosvjedovao ili zaprijetio tužbom, Barić je odgovorio: „Čitava paleta ljudi se spominje, nitko se nije javio. To je mali izdavač, a ja nepoznati pisac. Književnost je uostalom toliko periferno mjesto da nisam ni očekivao da će se netko javiti. Nemam ni vremena ni novaca za sudske procese radi knjige pa sam za svaki slučaj stavio tu bilješku tako da svakom sucu bude jasno o čemu se tu radi. A možda neka eventualna tužba i ne bi to bila tako loše za knjigu…"
