Đurđevački pijesci zaštićeno su područje posebnog geografsko-botaničkog značaja smješteno u Podravini, istočno od grada Đurđevca. Zbog osebujnog krajolika često se nazivaju i „hrvatskom Saharom“, jer predstavljaju jedinstven primjer pješčarskog ekosustava u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Nastali su u prošlim stoljećima isušivanjem i mijenjanjem toka rijeke Drave, erozijom tla te ljudskim utjecajem kroz sječu šuma i poljoprivredne radove.
Područje se prostire na oko 20 hektara te je 1963. godine proglašeno zaštićenim rezervatom posebnog geografsko-botaničkog značaja. Na tom prostoru razvila se specifična flora i fauna: među biljkama ističu se pješčana ljubica, stepska trava i ostale rijetke vrste prilagođene suhim, pjeskovitim uvjetima, dok su od životinja prisutne brojne vrste kukaca, gmazova i ptica.
Zbog svoje osjetljivosti pijesci su pod stalnom zaštitom kako bi se očuvala biološka raznolikost i prirodna posebnost. Osim prirodne vrijednosti, imaju i kulturno-povijesni značaj: povezani su s legendom o Picokima, a danas su prepoznatljivo turističko odredište koje objedinjuje prirodne ljepote i lokalnu tradiciju.
Na području rezervata danas je nađeno oko 120 vrsta biljaka, što je znatno manje od njih 166, koje je zabilježeno 1943. godine. Na modernom popisu nedostaju mnoge pješčarske vrste, a s druge strane, u novije su doba zabilježene vrste koje tada nisu nađene. "Tu su ponajprije biljke koje nastavaju vlažnije tlo bogato hranjivima. Na rubovima te pridošle vrste čine gustu prepreku neometanom hodu, ponekad i nepremostivu. To se posebno odnosi na zečjak ili zaik, kako ga lokalno nazivaju. Taj grm tamnozelene boje početkom lipnja okiti se intenzivno žutim cvjetovima, oživljavajući pomalo monotonu žućkasto-zelenu nijansu rezervata, a podsjeća na brnistru. Osim njega, tu je dom našla kupina, zatim bazga, ambrozija i ostale biljke koje potiskuju psamofilnu vegetaciju rezervata. Nadalje, uz sam rub, prema poljima kukuruza i pšenice uzdižu se svijetlozeleni bagremi, mlada stabla što prijete da se dalje nastane na već zaposjednutom području pijesaka. U proljeće je to još podnošljivo, no poslije će bilja biti preko glave, pa noge posjetitelja znaju biti krvave od probijanja kroz guštaru", piše fotograf, snimatelj, biolog, autor i avanturist Goran Šafarek na svom blogu Priroda Hrvatske.
Cijeli članak Đurđevački (Podravski) pijesci – Hrvatska Sahara pročitajte ovdje, a u nastavku pogledati video prilog.
Danas Đurđevački pijesci imaju i važnu edukativno-turističku ulogu. Kroz rezervat vodi uređena poučna staza s informativnim pločama koje posjetiteljima približavaju prirodne posebnosti i povijest ovog prostora. Organiziraju se vođene ture i školske radionice u sklopu ekološkog obrazovanja, a lokalna turistička ponuda povezuje pijeske s legendom o Picokima i kulturnim manifestacijama u Đurđevcu.
Zahvaljujući spoju prirodnih ljepota, znanstvene vrijednosti i turističke atraktivnosti, Đurđevački pijesci postali su jedno od najprepoznatljivijih obilježja Podravine.
