Logotip Fra Ma Fu festivala izradio je dizajner i crtač Davor Šunk, inače veliki poklonik Fuisova djela i njegove životne filozofije. Kao i Fuis, Šunk je svestran umjetnik i vječni znatiželjnik, neumorni crtač, ali i putnik koji iz egzotičnih zemalja donosi fotografije i putopise. U znak poštovanja prema Franji Fuisu, Šunk je u Virovitici 2009. godine organizirao strip festival Fra Ma Fu, na kojem su gostovali hrvatski velikani stripa. Tada je Viroviticu posjetio i sam Ivica Bednjanec, slavni autor Lastana, Nježnoga, Durice i mnogih drugih strip-junaka koji su odgojili generacije. Dakako da Davor Šunk nije zadovoljan današnjim statusom stripa u Hrvatskoj, tim više što je svjestan koliko crtača i talenata imamo, ali - tipično šunkovski - nije ni obeshrabren.
* U Virovitici ste i ranije organizirali festivale i dane stripa pod Fuisovom imenom. Što je to vječno i uvijek atraktivno u Fuisovu djelu da ga neprestano istražujemo i vraćamo mu se?
- Godine 2009. godine dogodio se fenomen u obliku strip festivala Fa Ma Fu u Virovitici. Franjo Martin Fuis neiscrpni je izvor i poticaj kreatorima. Na ovim područjima zasigurno je jedan od najvažnijih stvaralačkih likova koje kultura treba bilježiti i pamtiti. Vizionarski Fuisov profil ostavio je traga ponajviše u duhovnom smislu što nam predočavaju artefakti Andrije Maurovića, velikana stripa za kojeg je Fuis radio scenarije (neponovljivi lik Starog mačka). Fuis je bio i vrstan istraživački/putopisni novinar. Poginuo je u avionskoj nesreći kao istinski antifašistički hrvatski domoljub.
* Koliko je strip danas prisutan u mainstream medijima? Koliko su mu potrebni mainstream mediji? Postoje li razlike u odnosu medija prema stripu kod nas i vani?
- Nema više mainstream medija zato što ne postoje alternativni mediji. Stripa ponešto ima, ali tek toliko da se zadovolji forma, da društvo može kazati: 'gle, objavljujemo strip!'. Kad već moramo jalovo uspoređivati unutra i vani, dakako, vani se puno više objavljuje, što je pokazatelj ekonomskog, a isto tako i pokazatelj duhovnog stanja socijalnog okruženja.
* Maurović i Fuis objavljivali su stripove na temu Divljeg zapada. Koje su dominantne teme današnjih stripova?
- Herojstvo i antiherojstvo još je uvijek potka u strip naraciji. Međutim motivi su uglavnom shematski. Fest su se izgradili 'fantazi' principi, kao vrsta plagijatnog kulta. Naime, čitatelj ima osjećaj da u stripu mora sam ostvariti avanturu. Europom još kruže kao utočište povijesni stripovi (Kordej) koji nemilice potvrđuju standard stvaranja. Hrvatska je vrlo jaka u produkciji, ali izvoznoj. Domaći se sve više ufaju raditi takozvanu grotesku/satiru, ali to su redovito promašaji. Sabor je tu puno jači. Dobro je što djeluju pojedinci i grupacije onkraj establišmenta pa drmaju po svom, kak treba.
* Kakav je kod nas izbor stripova za djecu? Kako odgajamo djecu da vole i cijene strip?
- Kod nas nema stripa za djecu! Dobro, hajde, izuzmemo li Bednjačeve reprinte. RH zaista potiče strip stvaralaštvo, ali trendovski. Tak je to, ko se mača laća lakukarača.
* Kako se strip prilagodio elektronskim medijima? Ima li tabli na ekranima? Koliko je stripu danas potreban papir?
- Papir ostaje papir, taj miris tiskarske boje, oporost memljive strukture, pa crno na jagodicama... Ipak, elektronski mediji fino prate fenomen stripa - razni su blogovi i platforme, povezuju se autori i konzumenti. I alati su drukčiji, a opet isti. Nadalje crtam grafitom, tintom, tušem i akrilom, olovkom, perom, kistom, ali isto tako rabim digitalnu olovku. Na kraju je važna dobro oblikovana ideja koja ima svrhu komunikacije i donosi pitanja, pokreće čitatelja. Strip se čita da bi ljudi poslije o njemu razgovarali.
