Fra Ma Fu

Zajedništvo u različitosti: Kapelna - više od običnog sela

  Nominirane reportaže 2021.         Snježana Fridl         04.07.2021.
Zajedništvo u različitosti: Kapelna - više od običnog sela
Autor: Snježana Fridl
Medij: Glas Slavonije
Link na izvornik: Sklad među religijama - Kapelna je dokaz da Hrvati, Srbi i Romi mogu živjeti u miru
Tiskano izdanje: Zajedništvo u različitosti
Datum objave: 28. studneoga 2020.

***

S desne strane rijeke Karašice, južnije od Viljeva, nalazi se Kapelna, mjesto koje se u dotursko doba nazivalo Poljana, a pripadalo je osuvačkom imanju pakračkih plemića Tetena. Svoje posljednje ime Kapelna selo je dobilo prema mađarskoj riječi kapolna, što znači crkva, kapela. U vrijeme turske okupacije miholjačkog kraja počelo je naseljavanje Srba. Dolazak znatnog broja Srba u velikoj mjeri zabilježen je kada su Turci protjerani i tada je nastalo ovo selo sa srpskim stanovništvom.

Srpska zajednica naročito je ojačala u 18. stoljeću zbog čega je 1748. godine podignuta parohijska drvena crkva. O veličini sela govore podatci iz popisa stanovništva iz kojih je vidljivo da je u Kapelni 1890. godine živjelo 1147 stanovnika. Nakon 1961. godine broj stanovnika počeo se smanjivati. Postotno najviše je bilo Srba, zatim Hrvata, Mađara i Muslimana. Od četiri stotine mještana 1991. godine, danas ih u tri ulice živi tristotinjak. Stanovnici su Srbi, Hrvati i Romi, koji su Kapelnu počeli naseljavati nakon Domovinskog rata.

U vremenu kada su odnosi među ljudima i religijama prilično narušeni, malo je primjera suživota ljudi različitih vjera. U te rijetke primjere pripada i Kapelna, selo koje svjedoči kako ljudi mogu lijepo i složno živjeti usprkos različitostima.

A NA ŠPICI SVI ZAJEDNO

Nedjelja je. Dan odmora, susreta i druženja s rodbinom i prijateljima. Boravka u prirodi. Ali ne i za nas novinare. Odlučila sam prihvatiti izazov i u nedjeljno maglovito prohladno jutro uputiti se u Kapelnu. Nakon svladavanja za mene nepoznatog puta, došla sam u centar sela, skrenula desno i parkirala svoju Opel Corsu ispred Društvenog doma. Privukli su me ljudi koji sjede na klupi i shvatih da sam na kapelničkoj špici. Izlazim iz automobila i osjetim radoznale poglede te okupljenima govorim da se trebam naći s parohom Draganom Gaćešom zbog obnovljenog parohijskog doma.

Iz vesele skupine ispred crkve izdvojio se Dušan Živanović, koji ima 55 godina. Prvi je Rom koji se sa suprugom i šestero djece 1994. godine doselio u Kapelnu. ‘‘Djeca su narasla, raširila se, tako da živimo supruga i ja. Imam socijalku, držim krmače i prodajem prasce, a nekada sam se bavio starim željezom. To više ne ide, pa sam se okrenuo svinjama, a imam i zemlje‘‘, kaže Dušan.

Među onima koji se doselio nakon Domovinskog rata je i Branko Branković. On se iz Donjeg Miholjca doselio u Kapelnu.

- Do rata je to bilo selo većinom sa Srbima, a sada je pola-pola. Osim Srba i Hrvata, ima i Roma i Bosanaca. Život u Kapelni danas daleko je od onoga što je bilo prije - smatra Branko i dodaje: "Život je nikakav. I ovo selo, kao i mnoga druga, izumire. Nema mladih ljudi. Mladi odlaze, a stari ostaju. Selo ima školu, a u njoj deset đaka."

Josip Micek, ratni vojni invalid, također se doselio u selo, i to prošle godine iz susjednog mjesta Viljeva.

- Zbog djece, a i ženi je bliže ići na posao na obližnju farmu. Poznajem sve te ljude, s kojima ovdje sjedim, od Domovinskog rata. Dobar sam sa svima. Nemam nikakvih problema. Sve štima. Najbolje se slažemo kada se nađemo ovdje ispred doma na čašici razgovora - kaže 46-godišnji Micek.

Najtiši u društvu je Branislav Milaković. S razlogom. ‘‘U Kapelni sam od 1957. godine. Radio sam u Osijeku i onda sam 1991. dobio otkaz. Vratio sam se u selo i živim u roditeljskoj kući. Za mene je život vrlo loš. Živim od socijale koja je 700 kuna‘‘, priča Branislav.

Moji sugovornici su zanimljivi i rado bih s njima razgovarala, ali pogled na parohijski dom prekoputa ceste i skupinu ljudi koja ulazi podsjetio me je zbog čega sam zapravo došla u Kapelnu.

CRKVA I KAPELA

Nakon razgledanja obnovljenog parohijskog doma, protojerej Dragan Gaćeša, paroh Parohije sv. apostola Petra i Pavla u Slatini, odveo me je do crkve Svete Trojice u kojoj jednom mjesečno služi svetu liturgiju, jer osim ove crkve ima ih još devet. U Kapelni je 40 pravoslavnih domova s oko 90 stanovnika.

- Većinom je to starije stanovništvo. Djece nema puno. Naroda je sve manje. Na blagdan Svete Trojice na bogoslužje dođe njih 30-ak, a običnim nedjeljama desetak duša - iskren je paroh Gaćeša.

Pravoslavna crkva Svete Trojice sagrađena je 1844. godine na mjestu gdje je bila crkva svetog Dimitrija. Crkva nije zaštićeni spomenik kulture, a prije pet godina obnovljen je krov. Fasadu treba obnoviti, međutim, unutrašnjost vapi za opsežnim radovima zbog vlage koja prodire na sve strane.

U istoj ulici, Petra Preradovića, smještena je i kapelica Protestantske reformirane kršćanske Crkve, koja u Kapelni djeluje od 2011. godine. Po kanonima PRKC-a, Protestantska crkvena općina u Kapelni ima status misijske župe i većina župljana su Romi, a bogoslužja su nedjeljom.

U Preradovićevoj ulici je područna škola koja je od 1995. godine u sastavu Osnovne škole Ante Starčevića Viljevo. Podatci o gradnji škole datiraju iz 1946., no školska zgrada prošle godine energetski je obnovljena. Milan Kolar više ne prati nastavu u područnoj školi, već u matičnoj školi u Viljevu. Još uvijek rado dolazi na dječje igralište kod škole, jer je to jedino mjesto gdje mladi Kapelčani mogu provoditi slobodno vrijeme. ‘‘Okupljamo se na igralištu kod škole. Znamo otići i do nogometnog igrališta, ali uglavnom smo ovdje. No zbog korone sada se baš previše ne družimo‘‘, kaže 11-godišnji Milan. Uz dugu tradiciju školstva, u selu je osnovano vatrogasno društvo 1998. i sagrađen vatrogasni dom, a društveni dom 1957. godine. No DVD je ugašen, a Udruga žena "Ruže", koja je osnovana prošle godine, vatrogasni dom održava i koristi za svoje aktivnosti.

- Puno toga radimo. Ove jeseni pravile smo pekmez, turšiju i cvjetne aranžmane za groblje. Pečemo kolače, organiziramo zabave i druženja. Ima nas desetak žena i lijepo se slažemo. Meni je posebno drago što sam u udruzi jer živim sama i društvo mi dobro dođe - kaže 68-godišnja Stana Jokić, koja obožava peći kolače.

Postoji još NK Kapelna i Udruga Roma "Lijepa riječ", koja je u svibnju ugostila saborskog zastupnika romske nacionalne manjine Veljka Kajtazija.
U selu je zajedničko groblje na kojemu se pokapaju katolici i pravoslavci, a Kapelna još ima i trgovinu. Selo ima struju, javnu rasvjetu i asfalt.

- Najvažniji artikl je pivo. Bez šećera i soli može se biti tri dana, ali bez piva ne može - u šali će 62-godišnji Đoko Marčeta. Prisjeća se i priča kako je selo poslije Drugog svjetskog rata imalo bogat stočni fond. ‘‘Silne krave, bikovi, telad, junad i svinje su se hranile. Svaka kuća imala je stoku. Nekada je bilo oko 300 krmača u selu, a sada nema 20. Praznih imanja sve je više, a nitko ih ne kupuje‘‘, kazao je Marčeta.

Većina stanovnika živjela je od mješovite poljoprivrede, no mještani su danas uglavnom zaposleni u tvrtkama u Donjem Miholjcu. U selu je nekoliko obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Jedno od njih vodi Dalibor Dakić, koji je član Općinskog vijeća Viljeva i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine.

- Probao sam raditi u poduzeću, ali sam se ipak odlučio za poljoprivredu. Držim ovce, krmače i tovnu junad. Obrađujem 60 jutara zemlje. Sin mi radi u Donjem Miholjcu, a kćerka studira. Djeca pomažu kada stignu, a tu je i supruga - pojašnjava Dakić.

Komentirao je i suživot katolika, pravoslavaca i Roma:

- Na vjeru ne gledamo. Svoje volimo, tuđe poštujemo. Ratnih godina u selo su došli protjerani Hrvati iz Srijema, posebice iz šidske općine, iz Vašice, Morovića i Kukujevaca. Surađujemo i borimo se zajedno za naše selo. Ljudi složno žive. Razumiju se jako dobro. Najveći problem je što mladi odlaze i selo ostaje pusto. Ima dijelova u ulicama gdje je osam kuća zaredom prazno. Problem je što i Romi koji su došli u selo odlaze raditi u Njemačku - kaže Dalibor Dakić, ističući kako, bez obzira na razlike, stanovnici Kapelne zajedno u primjernom suživotu doprinose ljepšoj i vedrijoj slici sela.

Tri crkvene građevine u istoj ulici

Vjernici katoličke vjeroispovijesti do danas nemaju u selu izgrađenu crkvu. Umjesto crkve, za religijsku službu služi društveni dom. Na prvom katu doma, u prostoriji koja je nekada bila društveni klub, čitaonica i mjesto za gledanje televizijskih programa, održavaju se mise. Na mise dolazi župnik Župe sv. Andrije apostola u Viljevu. Općina Viljevo pokrenula je proceduru da otkupi i obnovi zgradu bivše zadruge u Kapelni koja bi se prenamijenila u katoličku kapelu. Buduća katolička kapela nalazila bi se prekoputa pravoslavne crkve u Preradovićevoj ulici, u kojoj je smještena i kapela Protestantske reformirane kršćanske crkve.

Općinska briga za Kapelnu

Zahvaljujući ustrajnosti mještanina Dalibora Dakića, vijećnika viljevačkog Općinskog vijeća, obnovljen je društveni dom. Riječ je o prvoj fazi obnove nakon koje je dom dobio novi krov i vanjsku stolariju. Obnovu vrijednu 530.000 kuna financirala je Općina uz potporu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. U posljednjih pet godina, ističe vijećnik Dakić, Općina Viljevo financirala je gradnju mrtvačnice, asfaltiranje ceste do groblja te izgradnju dječjeg igrališta kod područne škole.

glas slavonije reportaža1.pdf
Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.