Zagreb is Burning

Ballroom kultura predstavlja siguran prostor za queer ljude, a najpoznatija je po plesu vogue. Njeni korijeni sežu u 19. stoljeće kada su u Americi bili organizirani prvi balovi, ujedno i prva javna okupljanja LGBTIQ osoba. Harlemska renesansa 1920-ih i 1930-ih godina značajna je za razvoj ballroom kulture jer je predstavljala povratak kulturnim vrijednostima afroameričke zajednice. Ballroom kultura, kakvu je danas poznajemo, razvila se nakon što su crni drag umjetnici krajem 1960-ih napustili natjecanja ljepote u New Yorku, ljuti zbog sveprisutnog rasizma na tim natjecanjima. Počeli su tada raditi svoja natjecanja tj. balove te zajedno s ostalim pripadnicima afroameričke i latinoameričke LGBTIQ zajednice kreirati mnoge plesne i neplesne kategorije, kao što su runway, realness, face i slično. Šira publika upoznaje ballroom kulturu gledajući dokumentarac „Paris is Burning“, koji prikazuje živote afroameričke i latinoameričke gej i trans zajednice 80-ih godina u New Yorku. Ballroom kultura proširila se po svijetu pa se tako u današnje vrijeme diljem Europe svakog vikenda održava i po nekoliko balova. Uz Zvonimira Arapovića i Valentinu Pandžić, Mateja Miković i Boris Vrdoljak začetnici su ballroom scene u Hrvatskoj.

Obrazloženje

Prijavljujem reportažu „Zagreb is Burning“ objavljenu 7. srpnja 2023. godine na internetskoj televiziji VIDA, a emitiranu putem YouTube-a prvenstveno zbog težine njezinog nastanka. Naime, Boris Vrdoljak, koji je uz Mateju Miković, glavni akter reportaže istupao je javno o navedenoj temi, ali nikad nije pristao na televizijski prilog. Nakon što je odbio sve velike medijske kuće trebala sam zadobiti njihovo povjerenje pogotovo zato što ne pripadam ni LGBTQ niti ballroom kulturi te sam se trebala puno educirati i istraživati s obzirom na osjetljivost tematike. Bilo mi je važno da prilog snimim u dokumentarnoj formi kako bi vodeći glasovi bili upravo protagonisti. Dodatno, kako nije dozvoljeno snimati ballove, a napravljen je ustupak samo beogradskoj redateljici koja o ballroom kulturi snima dokumentarni film trebalo je doći bez budžeta i do tih snimki kako bi reportaža bila vjerodostojno ispričana. Ono što bih posljednje navela i istaknula jest da je prilog od strane YouTubea označen kao „uznemiravajući sadržaj“ te samim time nije došao do šire publike s obzirom na to da VIDA kao manjinski medij do publike dolazi putem oglašavanja. Mada u prilogu nema ništa sporno, smatram da je ballroom zajednica oštećena takvom cenzorskom praksom.

Bojana Guberac novinarka je i ratna reporterka rođena u Vukovaru 1991. Odrasla je na Sušaku. Živjela je i radila u Zagrebu, a nedavno se vratila u Rijeku. Trenutno piše za portal ArtKvart. Radila je kao novinarka radija Laganini FM Rijeka i audiovizualnog kanala VIDA. Kao slobodna novinarka pisala je za portale Lupiga.com, makedonski akademski blog ResPublica, Žene i mediji i CroL. Iz ratne Ukrajine izvještavala je za Jutarnji list i Lupiga.com. Pisala je za Novi list, Riportal i Kvarner News. Radila je kao novinarka kulture i informativnog programa na županijskoj televiziji Kanal Ri te na Radio Rijeci i Radio Sovi, radijima Hrvatske radiotelevizije. Na Radio Rijeci bila je urednica i voditeljica emisije Futura HR. U slobodno vrijeme piše poeziju, sluša jazz, slika i ide po kafanama. Tu i tamo napravi neku izložbu ili performans. Svaki dan odustaje od novinarstva