Autor: Matija Mlinarić
Dvadesetogodišnji Luka Birčić svaki dan ustaje u 6 sati ujutro i kreće s poslom na obiteljskoj farmi, gdje ga čeka 140 grla stoke, 110 angusa i 30-ak wagyjua. Luka je inače završio obrtničku školu, trebao je ići očevim stopama, raditi u Švedskoj u njegovoj građevinskoj tvrtki, no umjesto toga preuzeo je uzde nad njegovim planom za mirovinu.
"Pri kraju mog školovanja on je za počeo kupovati zemlju, krčiti, ograđivati, meni pričati kako on tu bude imao krave i ja sam na samom početku rekao - Pa zašto ne bih probao kad sam već tu doma, ne moram ići van. I nastala je ljubav prema tome", objasnio je Luka.
Uvijek sluša savjete svoga oca, koji mu u svemu pomaže i nadgleda posao. Birčići su prije dvije godine nabavili prvih 5 wagyu goveda - jednog bika i 4 bređe krave. Igrom slučaja, od jedne su dobili mladog bika Katanua koji je potomak loze sljedive do prvih četiriju bikova koji su 1976. odvezeni iz Japana u SAD. Njihovi potomci jedina su wagyu goveda rođena izvan Japana. Ocijenjena najvišom ocjenom 10.
"To je trebala biti curica, međutim postoji uvijek šansa da bude muško i evo nama se dogodila ta sreća, a u zamjenu za to tele vlasnik iz Njemačke nam je nudio 6 junica steonih i to je u protuvrijednosti nekih 40-50 tisuća eura. Sjeme ako želi, može doći po njega, ali mali ostaje ovdje, on je sad domaći Turopoljac i ne ide nigdje odavdje", objasnio je Siniša Birčić.
On, kao i sva ostala wagyu goveda, ovdje imaju kraljevski tretman po pitanju hrane. Na dan pojedu 200-300 grama napolitanki.
"Kada im date napolitanke, to je kao da se djeci daju bomboni. Došli smo do nekih sjajnih rezultata. Krave zbog toga dobivaju na masi, vole to, puno toga jedu, a i kad smo zaklali jednog angusa i jednog kobe wagjua meso je ispalo fantastično, ljudi koji su probali, kojima smo poklonili, koje smo zvali na feštu svi su bili oduševljeni s time“, rekao je Luka Birčić.
Morali smo se i sami uvjeriti u kvalitetu ovog mesa prošaranog masnoćama koje će se moći naći samo u restoranima. Kušali smo odrezak koji se inače prodaje za 200 eura po kilogramu i pljeskavice koje se rade od mljevenog mesa koje košta 100 eura. Možda zvuči puno, ali kad pojedete, shvatite da je ovo meso na jednoj sasvim drugoj razini.
***
Obrazloženje
Televizijski reportaža o jedinoj farmi Wagyu goveda u Hrvatskoj koju vodi 20-godišnjak Luka Birčić ima sve potrebno za izazivanje interesa kod gledatelja. Tu je main character – mladić koji bavi poslom od kojeg većina njegovih vršnjaka bježi, tu je uzgoj najskupljih goveda na svijetu – njihova cijena, kvaliteta mesa, hranjenje goveda napolitankama, priča o slučajnoj nabavci najvrijednijeg goveda, konzumacija mesa. Sve to u dvije i pol minute priloga.
***
Matija Mlinarić. Rođen sam 19.2.1993. u Zagrebu. Dolazim iz Vrbovca. Po završetku srednje ekonomske u Vrbovcu odlučio sam upisati Fakultet političkih znanosti u Zagrebu – smjer novinarstvo. U veljači 2018. postao sam magistar novinarstva. Na trećoj godini fakulteta odlučio sam se za smjer televiziju. Prvo iskustvo u ovom mediju imao sam na Televiziji student. Ubrzo mi se ukazala prilika za jednomjesečnu praksu na Novoj TV, a nakon toga 1.11.2016. počinjem raditi kao student na RTL-u. Tamo sam počeo sa pisanjem dnevnih planova i uzimanjem izjava za starije kolege, no ubrzo su došli i prvi prilozi. Po završetku fakulteta postao sam reporter. Dobio sam ugovor na 3 mjeseca, potom na godinu dana, a onda i onaj na neodređeno. Najviše sam se iskazao u prilozima koji su bili vezani uz gospodarstvo, konkretnije uz poljoprivredu. Sam sam odabrao taj put. Jednom smo imali redakcijski sastanak na kojem je tema bila odabir/definiranje područja koje netko prati. Jasno je bilo tek za troje/četvero novinara koji prate politiku. Tom prilikom prvi sam se javio i rekao da ću pratiti poljoprivredu. Zašto? Dva su razloga. Jedan je taj što sam shvatio da je riječ o važnoj grani, a da nitko ne radi te teme i tu sam kao mladi novinar vidio svoju priliku. Drugi razlog je taj što sam se uvijek divio ljudima koji rade ovaj težak posao na poljima i na farma. Radio sam priče o tim ljudima i svemu vezanome uz poljoprivredu. Moj trud se isplatio. 2022. sam dobio priznanje – Liderovu nagradu za najboljeg mladog novinara koji prati gospodarstvo. No, kako je vrijeme prolazilo tako sam i ja počeo shvaćati da sam na RTL-u došao do maksimuma, da dalje ne mogu napredovati. U siječnju 2024. počinjem raditi na HRT-u. Ovdje su, svjesni tema koje sam obrađivao odlučili da je najprirodnije da nastavim u redakciji Gospodarstva. Teme koje danas obrađujem idu šire od same poljoprivrede. No, za sada sam zadovoljan.
