Autor: Željko Marušić
Zašto Erbil, Kurdistan, Irak? Postoje nagradne milje i slično za putnike koji često putuju zrakoplovom, a među njima je i Turkish Airlines koji ih dosta brzo briše. Čemu ostati bez besplatne karte? Trebalo je pronaći nešto zanimljivo, a jedno od posebnih odredišta bio je Irak. I onda je krenulo: Mezopotamija kao kolijevka civilizacije, Kurdistan, odnosno Kurdi, koji variraju od potlačenih i progonjenih ljudi (ovisno o državama), riječ je o dijelu iračkog Kurdistana kojim je vladao ISIL… Više nije bilo dvojbe, posebno nakon tog dana objavljenog bloga jednog našeg putopisca o strahu i nevoljama na tom području (neistinito u želji da se pokaže velikim pustolovom!), te istovremeno krasnih objava na Facebooku o ljepotama tog dijela Iraka.
Uprkos svim upozorenjima prijatelja da ne idem „u taj opasan kraj“, sletio sam u vrlo sigurno područje s predivnim ljudima. Na svakom koraku sam nailazio na kurdistansku zastavu koju čine zlatno Sunce s 21 zrakom, crvenom bojom koja predstavlja krv kurdskih mučenika, zelenom koja predstavlja zaista prekrasne krajolike Kurdistana, bijelom bojom označeni su toliko važni mir i jednakost, a žuta je izvor života i svjetlosti za ljude. Riječ je o autonomnoj regiji za koju se dobiva viza u zračnoj luci koja ne važi za cijeli Irak.
Povijest je vidljiva iz cijelog Erbila. Da, to je citadela – tvrđava stara nekih 7.000 godina pod zaštitom UNESCO-a, s desecima malih muzeja, izložbenih prostora, suvenirnica, te kafića kao odlično mjesto za stjecanje novih prijatelja, među kojima su i pešmerge (što znači „onih koji gledaju smrti u oči“) – članovi kurdske vojske autonomne regije Kurdistan u Iraku, odgovorne za sigurnost Kurdistana, budući da je iračkim oružanim snagama zabranjen ulazak u irački Kurdistan. Podsjećam da su 26 milijuna Kurda najbrojniji narod na Bliskom istoku bez nacionalne države i razlikuju se od Arapa i Turaka. Iako im je 1920. obećana država, predstavnici Velikih sila su se kasnije predomislili. Autonomna regija Kurdistan u Iraku, čini mi se, danas je na putu prema samostalnoj državi.
Boravkom u iračkom Kurdistanu opet sam potvrdio odavno stečeno saznanje kako su pogledi putnika vrlo raznoliki i da im, u većini slučajeva, nije za vjerovati, te da se najbolje sam uvjeriti u ljepotu izabranog odredišta. Ili se razočarati. Da, i to sam doživio!
Željko Marušić (Zagreb, 29. kolovoza 1954.) hrvatski je turistički novinar. Novinarsku karijeru započinje u veljači 1968. godine kada na vlastitu inicijativu s grupom učenika i podršku ravnatelja i profesora I. osnovne škole Križanićeva u Zagreu, osniva školski časopis Vidici. U prvom razredu zagrebačke VII. gimnazije 1970.godine preuzima od tadašnjeg urednika, maturanta Hide Bišćevića, uređivanje školskog časopisa Šikara kojeg uređuje tri godine. Vrhunac je bio objavljeni razgovor s nadbiskupom Franjom Kuharićem zbog kojeg je izbačen iz gimnazije s pravom polaganja ispita i mature. S grupom glazbenika 15. veljače 1972. osniva glazbeni informativni list (mjesečnik) POP kojeg izdaju kao Grupa građana čime je POP bio prvi privatni časopis u SFR Jugoslaviji. Savez socijalističke omladine Hrvatske pokrenuo je akciju zapaljenje otisnutog prvog broja nakon teksta Vjesnikove novinarke Vesne Blueml na udarnoj trećoj stranici s neskrivenim simpatijama i pohvalama kako bi trebali mladi raditi, a ne sastančiti. Od travnja 1977. godine s prvom objavom u Večernjem listu na temu turizma počinje objavljivati tekstove u nizu jugoslavenskih novina i časopisa (Mladina, Stop, ITD - Ilustrirani tednik Dela i revija Mladina u Ljubljani, tjednik 7 dni u Mariboru (Slovenija), , i Slobodnoj Dalmaciji, Praktičnoj ženi, Mladosti, Džuboksu i YU videu, Profitu, Ekranu (Skopje) i Horizontima (Sarajevo). U prosincu 1998. godine osniva časopis Turist plus za turizam, gospodarstvo i kulturu života u jugoistočnoj Europi. Do srpnju 2011. Izašlo je 145 brojeva. U suradnji s Narodnim radijem pokrenuo emisiju Sunčana koju je subotom od 9 do 11 sati izravno prenosilo 47 hrvatskih radio stanica. Već pet godina vodi i uređuje televizijsku emisiju - talk show „Željko Marušić i gosti“ koja objedinjuje sve segmente ljudskog života. Posebnost su i kratke reportaže sa Željkovih putovanja po nerijetko nepoznatim, a vrlo privlačnim područjima, koje prikazuje na potpuno drugačiji način od uobičajenih turističkih reportaža.
Za tu emisiju nagrađen je Plaketom s likom Marka Pola, Udruge turističkih novinara i pisaca
u turizmu Fijet Hrvatska i Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva. Priznanje Fijet Tolerance dobio je 2023. godine za otvorenost i promicanje snošljivosti (tolerancije) u društvu. Dobitnik je i posebnog priznanja Nacionalne godišnje nagrade Simply the Best koju za kreativnost, inovativnost, razvoj i unapređenje turističke ponude destinacije dodjeljuju UHPA - Udruga hrvatskih putničkih agencija, poslovno turistička burza PUT i turistički magazin Way to Croatia i drugih značajnih priznanja u zemlji i u inozemstvu.
