Fra Ma Fu 2018

Svijet boja - apel broj 3

  Apeli - scenske minijature         17.08.2018.
Svijet boja - apel broj 3

Mijenjamo sebe oko svijeta.
Ne bojte se, bojite se!
I crno je boja!
Kičica, ptičica, sličica.

Trg Kuzme i Damjana
Od četvrtka 20. do nedjelje 23. rujna 2018
Od 9 do 13 i od 18 do 20 sati

Ako i postoje, malo je univerzalnih istina o bojama. Naš doživljaj boja, i na simboličkoj razini, vrlo je subjektivan.

„Biološki mehanizam koji nam omogućava toliko različitih i ujedno oprečnih značenja uporabe boja počiva na činjenici da je boja percepcija, a ne svojstvo predmeta. Upravo zato boja može značiti ono što želimo da znači. Svaki čovjek drugačije vidi boje. Pod različitim osvjetljenjima boje djeluju drugačije. Istu ćemo boju različito doživjeti na dnevnom svjetlu, a drugačije pod umjetnom rasvjetom.“

Percepcija boje varira i s obzirom na klimatske uvjete i godišnja doba.

Boje su dio našeg svakidašnjeg života. One nas upozoravaju na opasnost, njima možemo iskazati emocije ili organizirati prostor koji nas okružuje. Boje postoje u svim područjima života: u prirodi, prometu, arhitekturi, modi, reklamama, hrani, umjetnosti i drugdje. One često imaju ulogu u označavanju, klasifikaciji, uvođenju reda, razlikovanju i povezivanju, suprotstavljanju ili hijerarhizaciji. U svim su kulturama boje povezane s temeljnim simboličkim sustavima te u mnogim kozmogonijama imaju važnu ulogu.

Tako se, primjerice, kod sjevernoameričkih Indijanaca svakom od šest kozmičkih područja pripisuje jedna sveta boja: sjever je žut, zapad plav, jug je crven, istok bijel, dok je zenit raznobojan, a nadir crn.

Danas nam je to možda teško shvatiti, ali do 18. stoljeća priroda se u Europi uglavnom definirala četirima elementima: vatrom koja je najčešće crvena i narančasta, zrakom kojeg simboliziraju žuta i bijela, vodom koja se prikazivala zelenom i zemljom koja je crna ili smeđa. Bojama su se u mnogim kulturama predstavljale strane svijeta, planeti, božanstva ili pak dijelovi tijela.

Plava boja u većini kultura simbolizira vertikalnu dimenziju tako da je svjetloplava na vrhu (nebu), a tamnoplava u podnožju.

Crvena boja simbolizira horizontalnu dimenziju, tako da je svjetlija na istoku, a tamnija na zapadu. Crna simbolizira vrijeme, bijela izvanvremensko.

Boje na starim zastavama boje su grbova i zastava vladajućih dinastija. One simbolički izražavaju vrednote ili ideale određenog društva ili nacije. Bez obzira na povijesna značenja, te se boje danas uglavnom univerzalno interpretiraju.

Boje su još od pretpovijesnih vremena sastavni dio ljepote. Lijepim se doživljavalo ono što je svijetlo, sjajno i blistavo. Tri su temeljne antropološke boje koje nalazimo u svim kulturama i civilizacijama: crvena, bijela i crna. Opozicije između tih boja vrlo su važne za sve kulture.

Bijela je boja predstavljala nebojeno, svijetlo, čisto, crna nebojeno, tamno i prljavo, a crvena je bila boja, odnosno obojeno.

U mnogim je kulturama upravo crvena najvažnija boja te je njezina simbolika najdublje povezana s tajnom života. Prema Bibliji, Adam je napravljen od crvene zemlje i na hebrejskom Adam znači biti crven. U mnogim jezicima crveno je sinonim za boju. U ruskom je krasnoi izraz za crveno, ali istodobno ima značenje lijepog pa čak i dobrog. U nekim drugim jezicima crvena se javlja u značenju skupog i bogatog. Svoj uspjeh crvena duguje činjenici da su je ljudi vrlo rano naučili dobivati i rabiti. Tijekom povijesti odjeća i predmeti crvene boje smatrali su se lijepima

Crvena ruža simbol je ljubavi i vjernosti. Prema grčkoj legendi, Adonisa je u lovu ubio divlji vepar i iz njegove krvi niknule su crvene ruže. U grčkoj mitologiji crvena ruža simbol je ciklusa rasta i propadanja, a ujedno znak ljubavi i privlačnosti. Crvena ruža posvećena je Afroditi, božici ljubavi i rimskoj božici Veneri.

Crno je boja iskonskog kaosa, vodenih dubina.

Crna također asocira na strah od nepoznatog. Premda more i nebo današnji ljudi najviše povezuju s plavom bojom, iza tog plavetnila kriju se nepoznata prostranstva koja u našoj svijesti više nisu plava, već crna.

Prema simbolici boja četiriju elemenata, crna simbolizira zemlju, dakle, podzemni svijet, pakao. Crna zemlja, mjesto je gdje se sahranjuju umrli, ali i njihovo novo prebivalište – to je boja groba.

Konotacije poput umjerenosti, poniznosti, skromnosti i suzdržanosti osobito dolaze do izražaja u doba reformacije kad je o crnoj boji riječ. Posljedice koje je protestantski moral imao na boju odjeće osjećaju se i danas. Puritanizam, kao moćna društvena sila, osuđuje razmetljivost i zagovara tamnu odjeću.

Crno-bijeli kod u odijevanju i danas je dominantan u svečanim prigodama (smoking, crno odijelo i bijela košulja). Pozitivna značenja crne boje tijekom vremena redefinirala su se u crnu koja predstavlja autoritet; suci, arbitri, svećenici i političari i danas nose crnu odjeću.

Boja nesreće

Crni dani označuju vrijeme nesreće, oskudice, siromaštva i slično. Petak 24. 9. 1869. i petak 25. 10. 1929. nazivaju se crnima zbog pada vrijednosti dionica i sloma burzi. Uvriježeno je vjerovanje da crne životinje donose nesreću ili predskazuju smrt. To se govorilo i za ljude odjevene u crno. Crna se boja stereotipno veže uz vještice i njihove mračne sposobnosti – crnu magiju. Negativni junaci obično su odjeveni u crno.

Bojama danas opisujemo i stanja duha i raspoloženje.

Bojamo i politička opredjeljenja na simboličan način. Tako sortiramo i sebe i neistomišljenika. Valjda radi jasnijeg selektiranja i orijentacije. Pritom ne vodimo brigu o nijansama, već grubo, širokim kistom, mašemo po političkom platnu. Ili klatnu, kako je kome lakše.

Te boje nam govore više od „onih tisuću riječi“, pa makar one bile i uradak nepoznatog autora. Upravo u tom grmiću čuči onaj zeko izvučen nasumce iz šešira naših predrasuda. Nijanse zbog kojih ljude tetoviramo, a u „danoj prilici“ i eliminiramo.

E, sad, jesu li „boje u nama“ ili su „teške boje“, to nije lako za reći.

Bilo kako bilo, njihova simbolika ima veće značenje nego što mislimo. Kako crveno, tako i crno.

Dimnjačari su jedini crni likovi koji donose sreću. Za to su vjerovanje, koje se javlja potkraj 19. stoljeća, zaslužni sami dimnjačari koji su, uz godišnje obračune, koncem godine običavali poklanjati i kalendare sa slikama srećonosnih simbola. Uz djetelinu, praščića i potkovu postupno se počinje pojavljivati i dimnjačar.

Tako je od zastrašujućeg crnog čovjeka dimnjačar postao lik koji u novoj godini donosi sreću ili, još šire shvaćeno, on je postao simbol dobrog početka.

 Zato je sreća ugledati dimnjačara ujutro.

(u ovom smo članku koristili materijal Etnografskog muzeja grada Zagreba, ”Kako su boje osvojile svijet”)

 

Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.