Autor: Ema Bašić
Medij: N1
Kategorija: TV
Zdravstvo već dugo grca u problemima. Nakon liječnika koji su se izborili za veće plaće, to isto sada traže i medicinske sestre i tehničari, no zasad vlada ne popušta. U međuvremenu svi oni zajedno rade dalje, vrlo često u itekako izazovnim situacijama. Takvih je najviše, bez sumnje, na hitnim prijemima. Kaotičan je to posao. Kada padne večer, izazov je još i veći. Tko su liječnici, medicinske sestre, tehničari i osoblje jednog od najvećih prijema u Hrvatskoj - onog u KBC-u Zagreb? Provjerite u priči Eme Bašić koja je te najizazovnije noćne sate provela na tom odjelu.
21 sat je, odjel hitnog prijema na Rebru dinamičan je baš kao i noćni život grada petkom. Već na samoj trijaži – nije lako. “Ja razumijem vas, ali vi morate shvatit da ne možete ući ako je tamo 50 ljudi ispred vas!!! Gospon ako želite čekat čekajte, ako ne, ja ne znam šta da vam kažem. gospon ima i drugih bolnica u gradu Zagrebu. ali svi dolaze ovdje, ovdje je kaos, gužva je.”
Glavni zadatak trijaže – odrediti tko ima prioritet prema simptomima. “Pa većinom pacijenti surađuju. Većinom bude sve u redu, ali bude i ovako par ispada gdje nije sve. Pripreme nema, ali navika je, nikad ne znate šta vas čeka. Koliko dugo sam u struci? 25 godina, cijelo vrijeme na KBC-u”.
Vrijeme odmiče, gužva se ne smanjuje, većina pacijenata strpljiva.
“Došli smo u pola pet, unučica je na pregledu imali smo malo problema nije mogla na WC. Koliko je to čekanja? 4 i pol, 5 sati ko’lko je to sad. Pošto sam prije 2 tjedna bila u novoj bolnici od 2 popodne do pola 1 u noći to je i malo.”
“Neki čekaju bome i duže i po 5,6 sati. Čak je bilo i na šalteru malo se zagužvalo sa sestrom. Pa mislim da je do toga što ih nema dovoljno, a i stvar je plaće isto”
“Ide dosta brzo. Liječnici i medicinsko osoblje brine se dosta.”
“Ha oni rade, vele da rade, ali ne stignu napraviti tol’ko. Nema ih dovoljno? Vjerojatno, jer vidim da rade, al ne stignu tol’ko napraviti.”
Smjena – od 8 do 8 ili 12 sati. U timu je 20-ak sestara i tehničara, liječnika specijalista od kardiologa do neurokirurga, ali i nemedicinsko osoblje poput čistačica i čuvara, te dva tima hitne.
Jasno je tko ne čeka. “Mislim da je baš došla disekcija aorte što je recimo najveća hitnoća pa bi morali stati, možemo zaustavit?”
I ovo je relativno mirna noć. Sandra je 31 godinu u bolnici. “Ima puno posla, malo je sestara u smjeni, treba nas biti više. Smjestimo ljude gdje trebamo, otpustimo kući, primamo na odjel, smjestimo u opservaciju i onda malo bude mirnije, a nekada zna biti i cijelu noć posla nema pravila”, objašnjava.
Čitavu noć posla ima i laboratorij. Rezultati moraju biti gotovi u sat vremena. Iza njih je 35 godina staža. “Educirani smo za rad na aparatima, ali ne samo mi imamo i kontakt s pacijentima. Ponekad se ne može izvaditi pogotovo djeci iz vene pa vadimo iz prsta”, kažu.
“Viču nam svi – heroji ste, ne, mi smo samo ljudi koji vole svoj posao”, dodaju.
“Dođemo iz noćne smjene i onda opet imamo doma svoj život privatni, ne mogu odmah svi otići spavati odmoriti se, neki imaju malu djecu, treba ih odvesti u vrtiće, škole, skuhat nešto, svako se organizira kako može, tako smo navikli. Ne znam ništa drugo raditi. Kad ste najsretniji? Kad sam najsretnija? Kad je uspješna reanimacija, kad dobiješ jedno hvala”, kaže nam jedna od djelatnica.
BIOGRAFIJA:
31-godišnja novinarka Ema Bašić se timu N1 televizije priključila krajem 2019. godine. Njeno usavršavanje na N1 televiziji obuhvaćalo je rad u produkcijskom i uredničkom segmentu, vođenje i uređivanje vijesti te reporterski angažman. Prije toga, više od 6 godina radila je na RTL televiziji kao novinarka i reporterka. Prije dolaska na RTL, radila je više od 3 godine kao radijska novinarka, spikerica i voditeljica na Radiju 101 uz volonterske angažmane na kulturnom portalu.
Rad u medijima započela je s 19 godina, a iako je u to vrijeme razmatrala rad u umjetničkim sferama s obzirom na njenu slikarsku prošlost, mediji su kaže - izabrali nju. Po struci je kroz godine u konačnici odlučila biti diplomirana novinarka. Velik utjecaj u radu na nju imaju ljudi i sredina oko nje, životni rad i djelo njenog pokojnog djeda koji ju je odmalena educirao o društvenim uređenjima i svijetu politike, putopisi, ali i želja da promijeni društvo na bolje. Kolege ju često karakteriziraju kao kreativnu, a njoj je kaže bitno da kroz sliku, ton i naraciju ispriča priču s kojom će se svi poistovjetiti i htjeti reagirati. S toga joj je timski rad na televiziji i suradnja snimatelja i reportera jedna od najvažnijih u radnom danu.
Nisu joj strane inozemne teme i politike država. Ispunjava ju rad na terenu s političkim temama, društvenim pitanjima, a nisu joj strane ni izvanredne situacije, gdje je važno brzo i točno informirati gledatelja o zbivanjima. Barata engleskim, francuskim i njemačkim jezikom.
TEMA I PRIJEDLOG TEME:
Na listi njenih novinarskih ciljeva nalazi se nekolicina tema koje ni kroz godine nisu razriješene i s kojima se hrvatski sustav i društvo bori kako bi ga unaprijedilo. Za nju je jedna od relevantnijih bila zdravstvo, s obzirom na osobno iskustvo i činjenicu da je tijekom života promatrala majku, po struci zdravstvenu djelatnicu kako djeluje u istom. Redovi čekanja, broj pacijenata na broj liječnika, oprema za rad, ali i takozvani Bismarckov sustav zdravstva, koji se kako kod nas tako i u Velikoj Britaniji pokazao kao neodrživ.
Kao akutnu točku bolnica uočila je Hitni prijem, mjesto gdje se najbolje odražava (ne)funkcioniranje zdravstva i bolnice. Najbrži, najprometniji i najdinamičniji. Pritom, u priči je bilo važno prikazati i što je to liječnički poziv, rad u bolnici, kroz onaj najmanji kotačić u sustavu pa sve do predstojnika odjela. S obzirom da se u to vrijeme uvelike raspravljalo o plaćama zdravstvenih djelatnika i nedostatku osoblja, najavljivani su i prosvjedi, bio je idealan trenutak za pokrenuti temu.
Zbog prirode posla i iskustva, u dogovoru sa snimateljem, odlučeno je da će najslikovitije prikaz rada odražavati večernji sati i to pred vikend, kada je najčešće i broj slučajeva na prijemu KBCa Zagreb veći. Predstojnik Klinike odobrio nam je temu nakon pojašnjenja što će se raditi i pritom ni u jednom trenutku nije intervenirao niti bio prisutan - Otkako je upaljena kamera i mikrofon pa sve do kraja, iskustva su zabilježena u trenutku.
Priča je nastala većinom kroz aspekt opažanja, poštivala se pritom privatnost pacijenata. Kroz njihovo iskustvo i iskustvo djelatnika u smjeni, u cijeloj noćnoj smjeni prikazano je kako djeluje najveći hitni prijem u Republici Hrvatskoj, koje su to poslovne i emotivne peripetije s kojima se nose, što proživljavaju pacijenti takvog prijema, ali i kakva je dinamika bolnice u kojoj rijetko kada ima prostora za predah.
Snimatelj Krunoslav Perković uspio je zabilježiti sve navedene trenutke, gdje je kroz sliku dočarao priču reporterke od čekaonice, prijemnih boxeva, vozača hitne, odjela za promatranje pa sve i do najhitnijeg slučaja tijekom večeri. Loveći međusobne reakcije i dojmove kako pacijenata tako i zdravstvenih djelatnika.
U priči su uočena 3 problema: Sustav zdravstva RH centriran je na veće županije i gradove, s toga na prijem nerijetko dolazi široka plejada slučajeva koji nisu imali zdravstvenu opciju u tom trenutku na svojoj lokaciji. Što čini sustav sporijim i tromijim u praksi. Broj zaposlenika po smjeni iako dostatan, rastegnut je zbog obujma posla na velik broj sati. Broj specijalista u državi trenutno je puno manji od opsega posla kojim se raspolaže
Najvažniji dio priče: Za djelatnike i pacijente međusobno je iskazano suosjećanje, što ukazuje da su obje strane jednako svijesne manjkavosti sustava. Često spominjan problem koji se komentirao među pacijentima, jednak je kao i u ostatku ovakvih društvenih tema - Visina plaće
