Negdje na pola puta u susret mi je naišla propisno opremljena i očito utrenirana biciklistica. OK, ja pičim dolje, ali ona…ona se penje uz tu desetkilometarsku neprekidnu kosinu. Respekt curo. Respekt.
Nakon noći provedene u sobi motela Bosiljevo u selu Bosanci na staroj cesti koja od Zagreba vodi ka Rijeci, bicikl i ja zorom nastavljamo reportažno-promotivno putovanje u čast Franji Martinu Fuisu i za potrebe četvrtog Fra Ma Fu festivala koji će ove godine biti održan u Fažani i na Brijunima. Drugi je dan puta, šesti je dan kolovoza. Idem dalje prema Delnicama, Rijeci pa potom starom cestom uz more do Fažane.
Dva tjedna nakon što sam odradio prvu ozbiljniju biciklističku turu (Zagreb – Daruvar, cca 150 kilometara u dva dana), krenuo sam na drugu. Ova treba biti dvostruko duža – računajući i u kilometrima i u danima puta. Na put od Zagreba do Fažane krenuo sam 5. kolovoza. Nedjelja je, obljetnica Oluje.
Kako sam „sreo“ Bebeka, Škoru i Mamića na autobusnom stajalištu u Graberju Ivaničkom – Križ ili Norveška, pitanje je sad – Sladoled koji mi je „spasio život“ – Policajac koji „žmiri“ na prekršaj – O, o, o, hostel, što je to?
Bikers welcome, a biciklisti? - Brodica “nasukana” u seoskom dvorištu – Kako sam postao cirkuska žena s bradom – Moj prvi (polu)selfie - Hrvatica prodaje piliće.
Novinar sam već trideset devet godina i napisao sam, između ostaloga, i mnoge reportaže. One mirnodopske i one ratne. No dosad nikad nisam pisao o svojim putovanjima biciklom.
Pretraživanje
Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.
